Franc Bekenbauer, Gerd Miler, Lotar Mateus? Možda Oliver Kan, Mihael Balak, Uve Seler? Rasprava o najvećem čoveku nemačkog fudbala bi mogla da potraje da u Drezdenu 1915. godine nije rođen Helmut Šen.
Sadašnji sedmoligaš Drezdener može da se pohvali da je u njemu celih 12 godina igrao najbitniji čovek nemačkog fudbala. Dugajlija sa 190 cm bio je neobična pojava u napadu tih dana, a posle završetka Drugog svetskog rata obreo se u Istočnoj Nemačkoj, ali je vrlo brzo prebegao na zapad.
Prvi kontakt sa reprezentacijom Zapadne Nemačke imao je 1953. godine, a verovatno tada niko od aktera nije mogao ni da sanja šta ih čeka. Sarska oblast je još uvek bila pod upravom Francuske, a selektor tog tima bio je upravo Helmut Šen. Predvođeni “čovekom sa kapom” u kvalifikacijama za Mundijal 1954. godine reprezentativci Sarske oblasti zabeležili su pobedi i nerešen rezultat sa Norveškom, a u dva meča sa Nemcima su poraženi.
SVETSKO PRVENSTVO DOLAZI – A TU JE I STRAŠNA PONUDA OPKLADA!
Životni vek Sara kao države nije dugo trajao – u oktobru 1954. godine je Pariskim sporazumom ponuđeno da Sar postane nezavisna država, ali iako je tu ideju podržao čak i Konrad Adenauer ona je glatko odbijena na referendumu.
To je značilo da će se ova oblast na kraju priključiti Zapadnoj Nemačkoj, a da će nacionalni tim dobiti novog člana stručnog štaba. Helmut Šen je počeo da menja lice nemačkog fudbala.
NIŠTA OD PROSEKA – ALI NIŠTA NI OD TROFEJA
Sep Hepberger je doveo dugajliju iz Drezdena u svoj stručni štab na duge staze. Posle osvajanja Mundijala 1954. usledio je pad i Nemci su na dva Svetska prvenstva ostali bez medalja, a na dva evropska se nisu kvalifikovali. Sep je rešio da odstupi, a zamena je bila spremna.
“Siguran sam da je stvar koju ogromna većina lojalnih navijača najviše želi da vidi dobar, autentičan, fizički fudbal bez nepotrebnih poteza.”
Zvuči li vam ovo kao perfektna definicija nemačkog fudbala druge polovine XX veka? Zvuči, zato što je ovu rečenicu izgovorio upravo onaj koji je takav fudbal i stvorio – Helmut Šen.
MUNDIJAL 50: BITKA ZA NIRNBERG – SEĆA LI SE IKO REZULTATA?
Preuzeo je ekipu odveo je ne samo na Svetsko prvenstvo 1966. godine već i u fudbalsku večnost. Lako je pala Švajcarska na startu, posle remija sa Argentinom Španci su bili sledeći “plen”, pa su Nemci dočekali nokaut fazu.
Tu je tim predvođen Bekembauerom i Uveom Selerom lako izašao na kraj sa Urugvajem i Sovjetima, a onda je usledilo finale sa domaćinom na Vembliju.
Poveo je “Gordi Albion”, no kada su se već svi spremili da utrče na teren, a kapiten Engleske Bobi Mur je već zamišljao pehar u svojim rukama – štoper Volfgang Veber je izjednačio u 89. minutu. Jer Helmut Šen je svojoj ekipi usadio disciplinu i nesalomivost u duh – nikada se više Nemci nisu predavali!
Redovno “Manšaft” pobeđuje “Gordi Albion” na velikim takmičenjima, ali tada to nije bio slučaj. Ako pitate bilo koga bilo gde od Hamburga do Minhena i od Berlina do Dizeldorfa i Kelna – reći će vam da je to samo zato što su bili pokradeni.
Jan Bol je centrirao po zemlji, Džef Hurst je primio loptu, šutirao, a ona se odbila od prečke. Sudija Gotfrid Dinst nije bio siguran, pa se obratio Tofiku Bahramovu – Azerbejdžancu koji mu je bio pomoćnik. Posle pogađanja pantomimom, pošto Švajcarac i Azerbejdžanac nisu mogli verbalno da se razumeju, odlučili su da je lopta prešla gol-liniju, a do sada je to jedna od najkotroverznijih odluka u istoriji Svetskih prvenstvava.
DA JE POSTOJAO VAR – NAJVEĆE NEPRAVDE SP!
Na kraju je Hurst dao još jedan gol na samom kraju meča, a Englezi, nezainteresovani za svet van Ostrva kakvi jesu, često i dalje Tofika Bahramova zovu “ruski sudija”.
OSVETA PA MEČ VEKA
Neke bi ovakva nepravda i ovakav ishod slomili. Neki bi odustali. Ali ne Helmut Šen i Nemačka. Igrači su ga među sobom od milja zvali “Der Lange” – nadimkom koji upućuje na njegovu visoku i mršavu figuru, no njemu su se uvek obraćali sa punim poštovanjem i zvali ga gospodine Šen.
Nije bilo predaje i dok su oči sveta bile uprte u Pelea koji je jedva pristigao na to Svetsko prvenstvo 1970. godine, Nemci su se ustemili ka tituli.
U četvrtfinalu je stigla osveta za 1966. godinu. Englezi sa Džefom Hurstom i Martinom Pitersom, strelcima golova iz finala prethodnog Mundijala – izbačeni su golom Gerda Milera u produžetku.
Sledeći rival je bila Italija, a ono što je usledilo nije obična utakmica – već meč veka! Legendarni napadač Intera Roberto Bonisenja je doveo u vođstvo Italijane posle samo osam minuta. Šen je zaigrao na sve ili ništa, izvršio sve izmene, a onda je vođa tima Franc Bekenbauer povredio rame.
SPORTSKI SPECIJALI – KLADI SE NA SVE ŠTO TI PADNE NA PAMET!
“Kajzer Franc” nije imao nameru da odstupi, odigrao je meč do kraja sa bandažom, a utakmica je potrajala. Opet je protivnik mislio da je sve gotovo – ali od svih ljudi na terenu jedini Nemac koji je igrao u Italiji, Karl Hajnc Šneliger, izjednačio je u 90. minutu.
Italija je na kraju pobedila sa 4:3, a pet golova postignutih u tim spektakularnim produžecima je i dalje rekord Svetskih prvenstava.
Nije Šen uspeo da osvoji Svetsko prvenstvo, ali mu je bilo suđeno da piše istoriju. Kao što je učestvovao u prvoj i jedinoj tituli za Englesku, tako je i pehar Žila Rimea dodelio Brazilu. Premoreni Italijani su ušli u finale gde ih je Peleov Brazil pregazio sa 4:1 – to je bio treći trofej “Selesaa” i Brazilci su u trajno vlasništvo dobili trofej Žila Rimea.
TOTALNI FUDBAL – NIKAKAV PROBLEM
Na kraju Helmut Šen nije mogao ostati bez titule šampiona sveta, ali je možda i najbitnija figura evropskog fudbala ikada to morala.
Nemci su rešili da je vreme da posle osvojenog Evropskog prvenstva ponovi uspeh iz 1954. i da je vreme za drugu titulu 20 godina kasnije. Dobili su domaćinstvo prvenstva, a u grupu im je upala i Istočna Nemačka.
U poslednjem meču grupne faze već se znalo da ova dva tima idu dalje, ali su domaćini neočekivano kiksnuli i poraženi su sa 1:0.
“Kada smo izgubili , shvatio je to lično i nije pričao sa nama celog sledećeg dana. Činjenica da je tako izrazio svoje duboko razočaranje umesto da nas je izgrdio ili da nas je kaznio – ostavila je jak utisak na nas. To je bio njegov način. Helmut Šen nije motivisao igrače tako što im je držao predavanja, već nam je pokazao koliko je uvređen. Osećali smo se kao da smo razočarali rođene očeve“, ispričao je deo tog tima Bernd Holzman kasnije.

Nemci su u drugoj grupi zaređali pobede i zakazali finale sa Holandijom – sa Krojfom, Neskensom i Repom. Još nijedan Nemac nije pipnuo loptu u finalu kada je Uli Henes srušio Krojfa, a Johan Neskens je pogodio iz penala.
JOHAN NESKENS – ONAJ DRUGI JOHAN
Naravno, Šenova ekipa nikada nije odustajala. Dvadeset minuta kasnije upravo je Holzman srušen u 16 metara, a Pol Brajtner je izjednačio. A pošto je Šen čovek rekorda i istorije valja napomenuti i da su ovo prva dva penala ikada svirana u finalu Mundijala.
Na kraju je gol Gerda Milera ostavio totalni fudbal i Rinusa Mihelsa bez titule, ali je pravda ipak bila zadovoljena. Dugajlija iz Drezdena je podigao pehar namenjen svetskom prvaku. Uradio je to na svoj način, onako kako je to opisao Berti Fogts:
“On je uspevao da vodi tim neverovatnih individualaca tako da je svaki igrač mogao da se izrazi.”
Ali Berti Vogts je rekao i da Helmut Šen nije zaslužio oproštaj kakav mu je priređen. Pa šta se, zaboga, desilo?
TIHI ODLAZAK
Osetio je da je njegovo vreme prošlo i najavio povlačenje posle 1978. godine – selektorsko mesto je već bilo rezervisano za njegovog asistenta Jupa Dervala. Nemci su jako loše igrali, jedva su prošli prvi krug, a u drugom su golom Johana Krankla izgubili od Austrije 3:2 i oprostili se od takmičenja. Kranlov gol je značio da je Helmut Šen prošlost, a on je otišao bez posebnih ceremonija i oproštanijh mečeva.
Njegov naslednik Derval osvojio je jedno Evropsko prvenstvo i igrao u finalu Mundijala 1982. godine. Zatim su palicu preuzeli njegovi kapiteni Franc Bekenbauer i Berti Vogts, kasnije je i Rudi Feler četiri godine sedeo na klupi “Manšafta” – tako da se trenerska loza Helmuta Šena zadržala na klupi Nemačke sve do 2004. ako izuzmemo dve neuspešne godine pod Erikom Ribekom.
NAJVEĆI FUDBALSKI IZDAJNIK – KAKO JE FRANCUSKA STRELJALA SVOG KAPITENA!
Reforma fudbala sa početka XXI veka bila je prvi malo ozbiljniji odmak Nemačke od onoga što je dugajlija iz Drezdena smislio još pedesetih i šezdesetih. Iako sada gledamo drugačiju Nemačku – sa igračima koji dominiraju sjajnom tehnikom, nemački nepobedivi duh koji ne odustaje je i dalje tu.
Zato kada Ezil izbaci Alžir sa takmičenja u 120. minutu, kada Gece golom u produžetku donese titulu ili kada gol Milana Jovanovića i poraz od Srbije ne poremete tim Nemačke – setite se ovog čoveka.
Jer sve je krenulo od njega. I da ne zaboravim – sa 16 pobeda na Svetskim prvenstvima Helmut Šen drži rekord. Ako nekome to već nije bilo jasno.
vcjxythtlj
Helmut Šen – Čovek pod čijom kapom je nastao nemački fudbal | MeridianBetSport
vcjxythtlj http://www.g6m7h11e52x5q16yn23v385adko4daw4s.org/
[url=http://www.g6m7h11e52x5q16yn23v385adko4daw4s.org/]uvcjxythtlj[/url]
avcjxythtlj