Stigao je Kristijan Pićini kao veliko pojačanje u Zvezdu, ali nikada zapravo navijači crveno-belih nisu videli pun potencijal bivšeg reprezentativca Italije koji period u Beogradu ne pamti po lepom.
Depresija i gubitak volje za fudbalom je ono što nosi iz naše prestonice, a sve uzrokovano povredom… U opširnom intervjuu za “Gazzettu” je govorio i kroz šta je prolazio u najtežim fudbalskim danima, te podsetio da smo svi na kraju – ljudi, bez obzira na to koliko ko zarađuje novca.
Meridian sport ti donosi BONUS DOBRODOŠLICE – do 6.500 DINARA uz dva dana igre bez depozita!
“Pobegao sam iz Zvezde, odrekao se mnogo novca i niko me više nije pozvao. Slušao sam priče da sam bivši fudbaler, da sam gotov… Otišao sam u drugu ligu Nemačke u Magdeburg za koji pre odlaska nisam ni znao gde je. Fudbalski gledano, bilo je to najboljih godinu i po dana za mene, ali porodica mi je patila, jer sam bio daleko”, otvorio je dušu Pićini i dodao:
“Pogrešio sam što sam otiša u Atalantu kod Gasperinija. Za taj fudbal – moraš da budeš potpuno spreman. Greška je bio i odlazak u Zvezdu. Totalno drugačiji svet. Bio sam starter, ali nisam želeo da igram. U Beogradu sam izgubio ljubav prema fudbalu.”
Prisetio se i kako je počela depresija. U potpunosti je izgubio motivaciju…
“U jednom momentu si na sedmom nebu, u drugom na nuli. Teško ti je da se navikneš na realnost. Mnoge situacije mogu da loše utiču na čoveka. Kod mene je povreda bila važan faktor u tome da se loše osećam. Čekao sam noć da žena da ode da spava kako me ne bi videla da plačem. Izgubio sam motivaciju. Sve što sam želeo je da igram video igrice, i osetio sam da polako gubim porodicu.”
Smatra da je prvi korak ka ozdravljenju taj da čovek bude iskren prema sebi i prizna da ima problem.
“Nisam se obratio psihologu… Više sam okrenut ka spiritualnosti. Kada sam bio u Sportingu, počeo sam da idem na jogu. Od toga sam počeo. Bilo je teško, jer u tim momentima ne želim da radiš ništa, ne želiš da pričaš ni sa kim, jer ne želiš da dozvoliš da te ljudi dožive kao slabog. Svi misle da smo superheroji, ali nismo. Jednostavno, moraš da budeš iskren prema sebi i da se oslobodiš od svih sr*nja koja su u tebi.”
Nije imao s kim da razgovara o depresiji u svetu fudbala.
“Teško tu može iko da ti pomogne… Jedino ako stvoriš nešto dublji odnos, ali u fudbalu je to teško. Nažalost, u tom svetu moraš da vodiš računa o svemu kako se nešto ne bi iskoristilo protiv tebe. Zaboravite pare, mi smo ljudi. Kada neko ostane sam – tužan je. Džabe mu novac, kuće i automobili. Niko ne misli o psihičkom zdravlju igrača u klubovima. Mislim da bi trebalo da imaju čoveka za to kao što imaju fizioterapeute. Bio sam ljut tada… Povredio sam se u momentu kada mi je najbolje išlo, kada sam se oženio i imao sve u životu. Odjednom sam se osetio usamljeno”, rekao je Pićini.
BONUS VIDEO:


