Dok se Partizan suočava sa verovatno najtežim periodom u bogatoj klupskoj istoriji, još jedna u nizu izgubljenih sezona dobila je neočekivani smisao.
Meridian sport te časti – registruj se i osvoji 5.000 dinara za sport i 500 besplatnih spinova!
Tražeći put do povratka na staze uspeha rukovodstvo crno-belih posegnulo je za najvrednijim resursom – sopstvenom decom. Odluka da se poverenje ukaže đacima škole iz Humske ulice počela je da daje plodove, a šansu je odmah oberučke prihvatio predvodnik novog talasa Partizanovih bisera – Ognjen Ugrešić.
Plejmejker zavidnog potencijala istakao se kao jedna od udarnih snaga tima, a golovima tokom proleća napravio krupan korak ka tituli novog miljenika pristalica srpskog vicešampiona. Ugrešić je u četvrtak stavio paraf na petogodišnji ugovor sa voljenim klubom, što je bio samo jedan od povoda da stane pred mikrofon Meridian sporta.
“Za mene je Partizan život! Prošao sam sve kategorije u omladinskom pogonu… Ne samo ja, već više nas. Tu su Dragojević, Jovanović, Alilović… Rasli smo uz Partizan, pobeđivali i gubili zajedno. Mnogo nam znači što smo sada u prvom timu. Godinama je situacija teška. Bio sam tužan čim smo prestali da osvajamo trofeje. Sada je došlo vreme za našu generaciju. Tu smo i od nas zavisi. Nadam se da ćemo, ako Bog da, već naredne godine podići neki od trofeja.”
Novi ugovor za tandem Ugrešić – Dragojević stigao je sredinom sedmice kao nagrada za sjajne partije pod dirigentskom palicom Srđana Blagojevića.
“Sjajno se osećam! Zahvalni smo svi klubu što nam je ukazao poverenje. Čast nam je što veruju u nas. Stalno pričamo o tome… Srećni smo što se Partizan odlučio da pruži šansu mladima baš sada, kada smo mi priključeni prvom timu. To je zaista priveligija – pogodili smo pravi trenutak.”
Talentovani arhitekta iz Kikinde u prethodnih šest meseci živi snove. Sve je počelo u decembru – sa 60 sekundi u crno-belom dresu, a nastavilo se derbijem, golovima i pobedama…
“Na treningu uoči utakmice sa Železničarom prišao mi je tadašnji šef struke – Marko Jovanović. Kazao mi je da planira da mi pruži šansu. Donekle sam to očekivao, nadao se… Mare mi je to nagovestio i obradovao me. Čekao sam taj trenutak ceo život. Ostvario sam dečački san, nebitno što sam odigrao samo minut tog dana. Bilo je fenomenalno. Imao sam malu tremu, ali ništa posebno”, rekao je Ugrešić ne skidajući osmeh.
Samo sedam dana kasnije, na megdanu Spartaku u Subotici, za dokazivanje je dobio pola sata.
“Šutirao sam u tri, četiri navrata sa ivice šesnaesterca. Sve sam promašio! Videlo se da se nisam baš odmah navikao na prvi tim. Razlika između omladinskog i seniorskog fudbala je ogromna. Sa strane možda nije primetno, ali tempo je značajno jači, mnogo se više trči. Protivnici su vam izgrađeni, iskusni ljudi, ne deca. Sada sve ide dobro.”
Na prvi pogodak čekao je do susreta sa kragujevačkim Radničkim, a onda gostima iz Šumadije presudio u Humskoj ulici. Iako vezista, ubrzo je pokazao da poseduje prefinjen osećaj za gol – što je na koži osetila lučanska Mladost.
“Prvenac je nešto posebno… Gol u dresu Partizana, suvišno je detaljisati. Srećan sam i zadovoljan. Žao mi je što dolazi kraj sezone kada sam u odličnoj formi, ali nebitno – idemo dalje. Zahvalan sam na svemu.”
Da odlične partije ne prolaze nezapaženo ekspresno je potvrđeno direktno iz Engleske. Tamošnji mediji plasirali su u etar informaciju o interesovanju Mančester junajteda.
“Imponuju mi informacije da me Junajted gleda. Sve je to veliki podstrek da nastavim da radim još predanije i posvećenije. Voleo bih da dostignem taj nivo tokom karijere. Zaista ni sa kim nisam pričao na tu temu. Menadžeri su zaduženi za taj deo posla, tako da se za sada sve svodi samo na glasine.”
Ni velike simpatije usmerene ka Premijer ligi očigledno nisu jače od Ognjenove ljubavi prema matičnom klubu. U izboru između potpisa za velikana sa “Old Traforda” i titule u crno-belom dresu, Ugrešić nije imao dilemu…
“Bez pogovora i razmišljanja – izabrao bih pre titulu sa Partizanom nego potpis za Mančester junajted”.
Ipak, 18-godišnjak iz Kikinde, mogao bi da krene stopama još jednog Vojvođanina. Pre više od deceniju i po, put Teatra snova iz Humske je krenuo Zrenjaninac – Zoran Bambi Tošić.
“Ako Bog da, možda se istorija ponovi.”
“Moca Vukotić je me primetio kada sam bio drugi razred osnovne škole”
Priča u aktuelnostima pala je nakratko u drugi plan, a primat je preuzelo evociranje uspomena sa samog početka Ognjenovog puta. Prisetio se Ugrešić prvih fudbalskih koraka, ali i dana kada je obezbedio dolazak u Humsku ulicu, napornih putovanja i mnogobrojnih odricanja.
“Sve je počelo u Kikindi kada sam imao pet godina. Upisao sam se u školicu fudbala Mladi vukovi. Bio sam u timu do drugog razreda osnovne škole. Igrali smo jednom prilikom protiv Partizana na našem terenu i zapazio me je čuveni Moca Vukotić. Dopao mu se neki od mojih poteza. Posle mesec dana stigao je poziv iz Humske. Roditelji su me iznenadili. Bio sam srećan – nisam mogao da verujem. Otišao sam najpre na utakmicu, koja je praktično bila proba, a onda nastavio dalje. Igrali smo samo prijateljske utakmice vikendom, sve dok nismo stasali za petliće. Putovao sam u Beograd da igram samo važne utakmice – protiv Crvene zvezde, Čukaričkog… Dođem, prespavam, odigram utakmicu i zatim nazad u Kikindu”, istakao je Ugrešić i nastavio u istom dahu:
“Kako je vreme odmicalo sve više sam dolazio. Tokom sedmog i osmog razreda sam svakodnevno putovao za Beograd. Tata me je vozio na treninge. Odricanje je veliko – ne samo moje, već cele porodice. Treninzi su počinjali od osam ujutru, a ustajao sam pre šest. Spremanje na brzinu, trening, pa učenje u kolima dok ne stignem u školu. Sve se isplatilo.”
Imao je sreće Ugrešić da se baš put Kikinde, u pravom trenutku, uputi bard jugoslovenskog fudbala i kasnije oko sokolova za prepoznavanje talenata – Momčilo Moca Vukotić.
“Nažalost nikada nisam razgovarao sa njim. Bio sam tužan kada nas je napustio. Zahvalan sam mu što je prepoznao moj potencijal i što me je doveo u Partizan. Definitivno jedan od najboljih igrača u istoriji Partizana.”
Generacijski jaz je učinio svoje, pa je Ognjen kao i većina njegovih vršnjaka, uzora pronašao u među klupskim legendama iz bliže prošlosti.
“Svi smo se oduvek ugledali na Sašu Ilića. Ništa se ni danas nije promenilo. On je legenda Partizana. Kapiten! Razgovarali smo na Teleoptiku, razmenili nekoliko reči, bilo mi je veliko zadovoljstvo.”
U trenucima kada je čekao prekomandu u omladinski tim suočio se Ugrešić sa velikim pehom… Zahvaljujući podršci, ali i specifičnom mentalitetu, probleme je pretvorio u najveći motiv pred nove izazove.
“Pri kraju perioda u kadetskoj selekciji dobio sam mononukleozu. Nisam trenirao više od dva meseca. Bilo mi je mnogo teško. Srećom sam imao veliku podršku od mojih roditelja – najveću. Uspeo sam da se smirim i namestim glavu. Majka mi je pomogla da se fokusiram na važne stvari. Motivisale su me njene reči. Suočio sam se sa istinom. Fudbal mi je mnogo nedostajao. Eksplodirao sam nakon oporavka, bio sam željan igre. Trener Nenad Stojaković je odlučio da me prebaci sa pozicije defanzivnog na mesto ofanzivnog veziste i tu sam se pronašao u potpunosti. Tu se već videlo da mogu dogurati do prvog tima.”
“Sa Dragojevićem u tandemu i zatvorenih očiju”
Od petlića do seniorskog pogona neduje Ugrešić prijateljstvo sa Vanjom Dragojevićem. Tandem Partizanove dece savršeno se poznaje na terenu, ali i van njega.
“Cimer sam sa Milanom Roganovićem. Od dolaska u Partizan nerazdvojan sam sa Vanjom Dragojevićem. Družimo se i van treninga, kao i sa Jovanom Miloševićem. Verovatno bih delio sobu sa Vanjom, ali kasnije se priključio prvom timu, pa je to bilo neizvodljivo. Svakako, svi mlađi se zaista držimo zajedno i svakodnevno družimo. Sa Dragojevićem se najbolje razumem. Igramo zajedno od mlađih kadeta, nekad mi je bio i kapiten. Možemo zatvorenih očiju da igramo zajedno.”
Napadačke “fore i fazone” delom je pokupio od menadžera Andrije Kaluđerovića, a savete svakodnevno upija od trenera Srđana Blagojevića, kao i iskusnijih saigrača – Bibarsa Natha i Stefana Kovača.
“Zahvalan sam mnogo Srđanu. Neprestao učim od njega i dobio sam priliku da standardno igram. Radimo predano na treninzima. Akcenat je na dodavanjima, uvođenju lopte u igru… Težimo ka tome da igramo ‘tika-taka’, kao Barselona, ali pitanje je koliko je to moguće često sprovesti… Trener ima sjajnu viziju, pa kad nam bude dan, zaista možemo biti opasni po protivnika”, istakao je kreativni vezista, pa nastavio dalje:
“Natho nam je kao trener na terenu. Mnogo je iskusan i želi da nam pomogne. Trudimo se da upijamo savete. Volim da igram sa Bibarsom. Razume fudbal. Prepoznaje karakteristike svakog saigrača. Zna kako da deli lopte, zna kome šta odgovara. Takmičili smo se u penalima, ali njega stvarno niko ne može da pobedi… Nerealno! Vežba stalno i usavršio se. Moglo bi se reći da ga Aca Jovanović muči odbranama na treninzima. Izdvojio bih i Stefana Kovača, koji još spada u grupu mlađih igrača, ali je potpuno sazreo i uvek je spreman da pomogne. Često nas savetuje, jer želi da budemo još bolji. Prošao je kroz ono što se nama trenutno događa.”
Pobedom Crvene zvezde nad Vojvodinom u finalu Kupa Srbije Partizan je dobio mesto u kvalifikacijama za Ligu Evrope. Posle šest godina pauze pokušaće crno-beli da se domognu po rangu drugog takmičenja na Starom kontinentu.
“Koga god da izvučemo na žrebu mi ćemo ići na pobedu. Želimo da uđemo u Ligu Evrope, verujemo u sebe… Sve je moguće. Potrudićemo se da budemo što bolji. Svakako je olakšavajuća okolnost što imamo Ligu konferencija, kao rezervnu opciju, ali nećemo se oslanjati na to, već težiti najboljem mogućem u datom trenutku.”
Zbog specifičnog stila igre Ognjena su u minulom periodu često poredili sa mnogim bivšim asovima crno-belih, među kojima se izdvaja ime Slaviše Jokanovića.
“Zaista sam dosta mlad, pa su me godine sprečile da ispratim mnoge klupske legende. Čast mi je kada čujem takve komplimente, jer znam kakav su trag ostavili u našem klubu. Pratim aktuelna dešavanja i trenutno od svih igrača najviše uživam gledajući Džuda Belingema. Voleo bih da postanem igrač sličan njemu. Dopada mi se njegov stil igre. Želeo bih da zaigram u Premijer ligi. Ako bude sve kako treba, vidim sebe u Engleskoj jednog dana. Gledam tamošnji fudbal stalno, ali od inostranih klubova favorizujem Real Madrid.”
S obzirom na to da u vrhu klupskog rukovodstva je bivši as Real Madrida, Peđa Mijatović, mogao bi Ognjen u budućnosti i da upozna miljenika među fudbalskim zvezdama.
“Nismo se dotakli toga, ali pitaću ga obavezno. Biće prilike”, kazao je sa osmehom Ugrešić, pa dodao:
“Sa Mijatovićem imam divan odnos, ali pričali smo više o samom terenu i Partizanu”.
“Nije bilo poziva za reprezentaciju Mađarske”
Mađarsko državljanstvo stvorilo je polemiku u bliskoj prošlosti… Uplašila se domaća javnos da bi “komšije” sa severa mogle da ukradu bisera iz Humske, ali to očigledno neće biti slučaj…
“Posedujem mađarski pasoš, ali nikada me nisu kontaktirali – makar da je znam. Možda su razgovarali sa menadžerima. Srbija mi je u glavi, nisam do sada razmišljao o drugoj opciji. Uživam igrajući za svoju zemlju i sanjam o pozivu za A reprezentaciju Srbije.”
Izgradio je Ognjen status standardnog člana mlađih selekcija, a ove nedelje premijerno je pozvan u mladu reprezentaciju, koju sa klupe predvodi selektor Aleksandar Kolarov.
“Igrao sam pod komandom selektora Lukovića za selekciju do 19 godina, a sada sam pozvan u mladu. Dragojević i ja smo se iznenadili kada smo ugledali naša imena na spisku selektora Kolarova. Biće uzbudljivo igrati za stariju selekciju.”
U nacionalnom timu delio je svlačionicu sa mnoštvom talentovanih saigrača, ali među njima se izdvaja tandem koji je već realizovao unosne transfere u inostranstvo. Reč je o ofanzivcu Napolija – Matiji Popoviću, kao i špicu Anderlehta – Mihajlu Cvetkoviću.
“Fantastični igrači! Volim da igram sa njima. Sa Matijom sam prošao mnogo toga u Partizanu. Oduvek je bio majstor. Pravi razliku u svakoj prilici. Sa Mihajlom takođe imam besprekornu saradnju na terenu. Razumemo se kao prednji vezni i špic. Vešt je, tehnički potkovan. Svaku dugu loptu sačuva. Uživam na terenu sa njima dvojicom. Ozbiljan smo trio.”
Uprkos profesionalnom sportu Ugrešić nije razmišljao da odustane od obrazovanja. Naprotiv – pružio je pravi primer mlađim naraštajima.
“Završio sam srednju školu, sada već razmišljam o upisivanju fakulteta. Jednostavno – obrazovanje je najvažnije. Mnoštvo fudbalera zanemari taj aspekt i nađe se u problemu po završetku karijere. Ljudi neguju predrasude o fudbalerima, ali to nije tako… Mlađe generacije su postale svesne. Neophodan je plan B, važno je imati sigurnost, jer nikada ne znamo šta nas čeka”, konstatovao je Ognjen Ugrešić u intervjuu za Meridian sport.
Bonus video:
Goran Munic
Ugresic je igrac koji moze milione da donese Partizanu