Damjanovićeve metode za evropske pobede: Nemoj da ostane nešto u rezervoaru, imamo šta da ponudimo Evropi

Nagrada za najperspektivnijeg trenera u Srbiji za 2024. godinu otišla je u ruke Jovana Damjanovića. Trener TSC-a nagrađen je velikim priznanjem za sve što je učinio na kormilu kadetske reprezentacije Srbije i superligaša iz Bačke Topole.

Mladi stručnjak vodio je srpske bisere do trećeg mesta na kontinentalnom takmičenju gde su Orlići pobrali brojne simpatije, a onda je u jesenjem delu sezone pisao istoriju na kormilu TSC-a sa kojim je na veličanstven način u poslednjem kolu ligaškog dela takmičenja izborio plasman u osminu finala Lige konferencije.

Četrdesetdvogodišnji stručnjak je u razgovoru za Meridian sport govorio o evropskim pobedama sa timovima koje je vodio u godini za nama, metodama koje koristi kako bi od igrača izvukao ono najbolje, istorijskim rezultatima sa TSC-om, Zlatnoj lopti, ambicijama i srpskom fudbalu.

Meridian Sport te časti – POTPUNO BESPLATNO! Registruj se i odmah preuzmi 6.000 FREEBET!

Na početku razgovora perspektivni trener je sumirao utiske iz godine za nama.

„Imao sam privilegiju da radim sa najtalentovanijim igračima uzrasta do 17 godina. Imali smo dobar put prethodnih godina najpre kroz kvalifikacije, pa sjajno iskustvo iz Gruzije gde smo se u delikatnom momentu za srpski fudbal kvalifikovali za Evropsko prvenstvo. Na završnom turniru na Kipru bili smo treći na Starom kontinentu, ali smo uz visok plasman po mnogima pokazali i najbolji fudbal. Vodili smo u polufinalu protiv Portugalije sve do pred kraj, pa ostaje žal što nismo otišli u finale jer smo po kvalitetu i što je najvažnije po prikazanoj igri to i zaslužili. U okršajima sa najboljim selekcijama kontinenta stekli smo dragoceno iskustvo koje će nam svima značiti u budućim izazovima“, počeo je Damjanović i nastavio:

„Iako sam želeo da radim što duže u FSS-u nisam mogao da odbijem poziv TSC-a, jer to je jedan od klubova koji kada vas pozove morate da prihvatite. Pored izuzetnih uslova za rad i samog terena, promovišu i meni bliske vrednosti i zbog toga sam imao sreću da se brzo uklopim. U Bačkoj Topoli sam dobio priliku da ponovo predstavljam srpski fudbal na međunarodnoj sceni i drago mi je da smo u TSC-u kao i sa kadetskom reprezentacijom prikazali dobre partije i na dobar način predstavili naš fudbal. Naravno, važni su rezultati, ali meni kao treneru je važniji način kako smo izgledali i koje smo poruke poslali. Zadovoljstvo koje dobijamo ne odražava se samo kroz pobedu ili poraz, već na način kako smo želeli da se predstavimo“.

Mladi strateg seo je na klupu Bačkotopolčana krajem avgusta u jednom od najtežih perioda za klub, kada je bila serija loših rezultata što je bilo neobično za klub koji je minulih sezona značajno podigao lestvicu kada se radi o rezultatima.

„TSC je napravio najveći progres u poslednje dve-tri godine dok je na kormilu bio Žarko Lazetić i kada su sezone završavali kao drugi i treći, što je neverovatan uspeh. Klub je značajno porastao, a deo igrača koji su i tada bili tu su videli da mogu da igraju na visokom nivou. Ja sam bio treći trener u ovoj sezoni i u takvoj situciji nikome nije bilo lako, ni igrači i celokupan ambijent je bio na niskom nivou. Sa druge strane poznajući klub i igrače ušli smo čistog srca da svi zajedno uradimo nešto veliko. Verovao sam u igrače, u njihov kvalitet i kada smo počeli da radimo još više sam bio uveren da ćemo uspeti. Bilo mi je bitno da što pre počnemo sa zajedničkim radom i da im pokažemo kakav fudbal želimo da igramo. Prvih petnaestak dana smo iskoristili da se bolje upoznamo, kao i da svi u klubu razumeju šta želimo postignemo. Bio je kompleksan zadatak da u četiri meseca nametnemo željeni model igre i uz to da se paralelno takmičimo na sva tri fronta“.

Na radost ljubitelja fudbala u Bačkoj Topoli ponovo je TSC počeo da igra atraktivan fudbal, a uz to su ostvareni istorijski rezultati na međunarodnoj sceni, pošto je srpski predstavnik u Ligi konferencije ostvario plasman u nokaut fazu.

„Vera da će nas ideja koju smo zagovarali od početka dovesti do rezultata nas je sve vreme držala na okupu. Igrači su verovali, iako ni njima nije bilo ni malo lako zbog te izražene želje da mi budemo glavni protagonisti na terenu. Utakmica protiv Astane, kada smo izgubili 0:1 ali smo ostavili fantastičan utisak, pogodili tri prečke, imali 30 šuteva na gol rivala, dala nam je vetar u leđa i veru da smo na pravom putu. Nismo imali drugu opciju nego da nastavimo i pojačamo rad. Nekad dobra partija ne bude nagrađena i dobrim rezultatom, kao što je bilo u Kazahstanu, ali naša analiza je bila takva da smo im pokazali da smo bili dominantni, hrabri, toliko smo ih nadigrali da su nam i njihovi navijači aplaudirali. Lugano je bio istorijska pobeda, ali od Astane smo videli pravi put. Nikada ne kažemo pobedili smo, nego igračima pokažemo da smo nadigrali rivala i u čemu smo sve bili dobri – odnosno pokazali da nam pripada pobeda. Ne analiziramo rezultat nego šta se dešavalo da bismo mogli kada bude ključna utakmica da budemo u veri. Iskustva pobeda i poraza su nam pre Noe pokazala da smo tu“.

A kulminacija dobrog rada u prvom delu sezone bila je u istorijskom trijumfu nad jermenskim predstavnikom posle velikog preokreta u drugom poluvremenu.

„Bio je Sveti Nikola, veliki praznik i mislim da smo imali pomoć i od Boga i da nije moglo da bude drugačije. Na utakmicu je došlo mnogo dragih ljudi svakoga od nas, članovi porodice, prijatelji. Đakovcu je otac putovao iz Sjenice i po onoj magli prevalio stotine kilometara da vidi sina kako igra. Rekao sam mu ’nemoj da ostane nešto u rezervoaru, moraš sve da potrošiš i onda možeš da kažeš dao sam sve i vredelo je onih očevih skoro hiljadu kilometara po magli i svemu’. Isto je i sa ostalim ljudima, da imaju šta da prepričavaju kada se vraćaju za Beograd, Novi Sad, bilo gde… I posle Noe mi je mnogo ljudi reklo ’ne mogu da verujem da nisam bio, koliko mi je krivo’, jer znaju šta je bilo i šta su propustili“.

TSC je na zimsku pauzu otišao kao sedmi na tabeli, u Kupu Srbije nastavlja borbu za trofej, dok evropska bajka i dalje traje.

„Da smo imali bolje rezultate u par utakmica mogli smo već da budemo treći, četvrti, ali tu smo na četiri-pet bodova i u nastavku šampionata nam je cilj da se penjemo ka vrhu – gde i pripadamo. Moramo da idemo korak po korak da se popravljamo na tabeli, a u Evropi ne želimo da završavamo priču, već da nastavimo u istom stilu, da budemo što kvalitetniji i u ove dve predstojeće utakmice pa šta nam Bog da. Verujem da imamo šta da pokažemo u Evropi, a prvenstvo i kup su bitke koje duže traju pa ćemo videti dokle ćemo stići“.

Jagjelonija je naredni izazov za Damjanovićeve učenike na međunarodnoj sceni.

„Kada smo spremali utakmicu sa Legijom gledali smo njihove utakmice protiv Jagjelonije i imamo dosta dobrih informacija o njima, vrlo su nam jasni i uveliko se spremamo na razne načine za dvomeč sa njima. Biće na pripremama u Turskoj kada i mi, igraju sa Partizanom i Dinamom iz Zagreba, tako da ćemo i te mečeve da ispratimo. Zanimljivo je da sam ih gledao već letos u duelima sa Bode Glimtom kada su potencijalno mogli da igraju sa Zvezdom u plej-ofu za Ligu šampiona. Igraju dobro, atraktivno i važe za ekipu koja igra najbolji fudbal u Poljskoj. Moramo da budemo skromni, ponizni, iako naš fudbal jeste dominantan, ali nekada vas i protivnik u nekom periodu u tome ograničava pa je neophodno da budemo bolji u nekim drugim segmentima, u borbi za svaki metar terena, da pretrčimo više od njih. Uz skromnost i bez euforije da idemo dalje. I do sada su sve ekipe u Evropi bile favoriti protiv nas, ali nema veze mi imamo našu snagu i iz naših vrednosti crpimo energiju da prikažemo kvalitetnu partiju“.

Ono što krasi TSC od dolaska na klupu 42-godišnjeg trenera je jasna filozofija fudbala, u kojoj njegova ekipa dominira, konstantno traži prostor da ugrozi gol rivala i ne odustaje od svog pristupa i metoda ni kada vodi, ni kada gubi.

„Kada želite da implementirate nešto novo morate odlučno stajati iza toga. Ne sme da bude na pola, nema danas hoćemo, pa nećemo, mora da se bude do kraja u tome. Ja kao trener ne mogu da garantujem rezultat, ali mogu vrednosti, način igre, doživljaj… Mnogo je važno da kada odete sa stadiona u Bačkoj Topoli da su vam jake emocije, da dok putujete prepričavate ’ljudi šta je ovo bilo’. To nije samo Noa, bilo je tako i posle niškog Radničkog, Novog Pazara, Lugana, svaka od tih utakmica je bila svojevrstan doživljaj. Svaka utakmica ima različit taktički plan, ni jedna nije identična, ali ona osnovna ideja je uvek ista i u tome moramo biti dosledni. Ne smemo da sumnjamo u ideju kakav fudbal želimo da igramo, prvi ja koji to moram da prenesem na stručni štab, igrače i ljude u klubu“, kaže Damjanović i dodaje:

„Kada je loše ja preuzimam odgovornost, kada je dobro to je zasluga svih. Ne volim da radimo nešto na silu ili zato što sam ja to rekao. Prošlo je vreme toga. Želim da igrači razumeju zašto nešto radimo, da to bude zajednička ideja, a ne rekao mi trener i ja to moram da radim. Mora da se osećaju dobro dok igraju. Nekada je i do protivnika, ali mislim da fudbal treba da bude atraktivan, sa mnogo golova, da je to lepota fudbala“.

Kvalitetan trenerski rad na klupi kadetske reprezentacije Srbije i TSC-a prepoznat je nagradom za najperspektivnijeg fudbalskog trenera u Srbiji.

„Od svih priznanja to je ono koje najviše obavezuje. Kada ste najbolji onda ste već nešto najbolje uradili, a kada ste najperspektivniji onda ste nešto dobro radili ali tek treba u budućnosti da se potvrdite i sa druge strane i da utičete na razvoj fudbala. Imao sam ogromnu sreću da radim sa kadetima koji su igrali fenomenalan fudbal i proizveli smo već dva igrača za A reprezentaciju zbog čega sam veoma ponosan i nadam se da će ih biti još. Naravno, i fudbal koji je prikazao TSC i pogotovo rezultati na evropskoj sceni su doprineli tom priznanju. Predstavljali smo na dobar način srpski fudbal, a nagrada je i obaveza da u budućnosti budemo još bolji“.

Miloš Pantović je među najboljim strelcima u Ligi konferencije, Aleksandar Ćirković i Ifet Đakovac su se našli na radaru selektora Srbije i Bosne i Hercegovine, Petar Stanić prikazuje partije zbog kojih ga je Crvena zvezda dovela na Marakanu kao jednog od najtalentovanijih u generaciji. Koji su dometi momaka koji su u prvom delu sezone oduševili fudbalsku javnost?

„Pantović i Stanić po nivou talenta i igara imaju fenomenalnu budućnost, pri tom se radi o mladim momcima i pokazali su da mogu sve što moderan fudbal traži. Miloš može da igra na više pozicija, ali je u poslednje vreme najbolji na poziciji najisturenijeg napadača. Petar ima fenomenalnu ličnost i potencijal da u budućnosti bude A reprezentativac. Složilo mu se sada sve lepo, ali može da bude još bolji. Đakovac je još specifičniji, on je vezni igrač koji jednim potezom može da reši utakmicu, neumoran je, trči 35 kilometara na čas kao vezni igrač, igra levom i desnom nogom, ima jak karakter, hrabar je… Ćirković je pokazao neverovatne sposobnosti nebrojeno puta do sada. Za sve njih je Evropa bila naznaka šta mogu, ali i da još nisu na maksimumu i to me raduje. Ima tu još mnogo darovitih igrača i zaista se radi o grupi dobrih fudbalera i momaka“, kaže Damjanović i dodaje:

„Mi smo menjali po sedam-osam igrača posle evropskih utakmica, ali se to nije toliko primećivalo na terenu. Nikada se nisam ni žalio što igramo na svaka tri dana, to je za nas privilegija. Igrači nikada nisu pokazali ni trunku umora i ja im na tome skidam kapu. Ono što je važno je kada se radi o ideji fudbala, mi smo kroz trening i komunikaciju radili tako da svima bude što lakše da se uklope u tim i da uživaju u igri“.

Nisu samo igrači pokupili lovorike izdanjima u TSC-u, već se i strategu Damjanoviću predviđa svetla budućnost, a on ne krije da ima visoke ciljeve u budućnosti.

„Volim ovaj posao i pre svega uživam da radim. Uloga trenera ima ogroman uticaj na ljude i to me veoma motiviše. Imam najviše moguće ambicije i naravno da mi godi da ljudi koji vode srpski fudbal prepoznaju moj kvalitet, da li kroz pomenutu nagradu ili kroz privatno mišljenje. Sada sam fokusiran na TSC i da uradim što više kvalitetnih stvari ovde. Ne volim nigde da žurim i verujem da će neke stvari prirodno doći ako ste kvalitetni. Kroz igračku karijeru sam bio nestrpljiv, pokušao sam to da promenim, pa sam kao trener totalno drugačiji. Bio sam pet godina u Voždovcu, tri u Savezu, sada kroz TSC pokušavam da se dalje razvijam pa ćemo videti šta će se otvoriti kasnije“.

Regionalni fudbal je oživeo u ovosezonskom izdanju Liga konferencije pošto su pored TSC-a prolaz dalje obezbedili Borac iz Banja Luke, Celje, Olimpija iz Ljubljane.

„Fudbal u regionu, posebno u Srbiji napreduje, što kroz ulaganja, transfere, infrastrukturu… I dalje postoje razlike u odnosu na najbolje lige, ali trudimo se da budemo konkurentni. Mi imamo sklonost da sebe kritikujemo više nego što bi trebalo. Ne kažem da smo sjajni, ali nismo toliko loši koliko mislimo. Naravno, možemo da budemo još bolji. To mislim za ceo region. Bićemo sve kvalitetniji, jer imamo jako talentovane igrače, ambijent za život je dobar pa možemo da dovedemo i kvalitetne strance, tako da verujem da imamo svetlu budućnost“.

Pogled na tabelu Superlige Srbije pokazuje da je konkurencija izuzetno velika za mesta koja vode na međunarodnu scenu sledeće sezone, pošto je od trećeg do sedmog mesta svega pet bodova.

„Liga je veoma interesantna, pojavili su se veoma talentovani igrači, ima mladih kvalitetnih trenera i to je naše blago i stvari koje čine fudbal boljim. Ima pomaka kada se radi i o terenima, što se videlo i na našoj poslednjoj utakmici u decembru kada je teren bio najbolji u Evropi. To su sve fenomenalne stvari. Ima prostora da liga bude još bolja, ali idemo ka tome da uz kvalitetne ljude budemo još bolji. Trebalo bi da više bude akcenat na pozitivnim aspektima i da svi zajedno popularizujemo naš fudbal. Lepo je da pričamo ko sve konkuriše za mesta koja vode u evropska takmičenja, ali hajde da vidimo šta tamo možemo da ponudimo i onda takmičenje za to ima više smisla i pozitivnog naboja. Kad se već izađe na međunarodnu scenu hajde da tamo budemo najbolji što možemo i na terenu i van, daj sve što možeš i na tom mikro i makro nivou. To je kao na primer kada te pozovu na neko veselje, ili dodelu Zlatne lopte i ti dođeš u duksu i trenerci. Kupi bre odelo, imaš priliku da zasijaš, da budeš najbolji mogući, jer ko zna kad ćeš ponovo?! Igramo Evropu, pa daj da izađemo da budemo najbolji jer imamo i te kako šta da ponudimo, pa kada za 20 godina budemo evocirali uspomene da imamo čega da se prisetimo“, zaključio je Damjanović u razgovoru za Meridian sport.

Bonus video:

3 Komentara

    Tsc ima sjajnu ekipu, Damjanović ih sjajno vodi

    Neko je ko radi odlicno svoj posao voli dosta da menja u postavi da eksperimentiše i daje svima sansu njegove ekipe su uvek fizicki spremne to smo videli mnogo puta. Verujem da kroz koju sezonu sa njim mogu mnogooo da napreduju

    TSC na terenu daje sto ni jedan nas klub, svaka utakmica je odigrana do maksimuma, tačno se vidi želja kojom grizu ka pobedi, srce je na terenu

Postavi odgovor