Dortmund - Atletiko 1966: Ni Atletiko nije bio dovoljno jak za Lotara Emeriha

Dortmund i Atletiko iz Madrida već dugo spadaju u one timove za koje važi da je njihovo prisustvo na evropskom fudbalskom nebu veoma značajno, ali za sve to vreme su im se putevi ukrštali veoma retko.

Naime, mečevi koje će ove sezone odigrati u grupnoj fazi UEFA Lige šampiona su tek treća takva prilika. Milioneri i Jorgandžije su se poslednji put sreli pre više od dve decenije, takođe u grupi istog takmičenja (1996/97), a prvi put još polovinom šezdesetih godina prošlog veka i to u takmičenju koje više ne postoji – Kupu pobednika kupova. Iako je i tada Kup šampiona imao najveći prestiž, KPK je takođe uživao veliki ugled, jer se u to doba trofej koji pripada pobedniku nacionalnog kupa izuzetno cenio.

Dortmund i Atletiko i na tom planu spadaju u evropske velikane time što u svojim vitrinama imaju pehare čak dva evropska takmičenja. I jedni i drugi su osvajali Kup pobednika kupova, da bi Dortmund tom uspehu pridodao u titulu evropskog šampiona, a Atletiko čak tri titule pobednika Lige Evrope.

Lav Jašin – Crni panter, enigma za golgetere i čovek koji je proširio golmansku teritoriju

Njihov prvi susret na evropskom tlu se odigrao u periodu kada su imali prilično uspeha i kod kuće. Ono što im je donelo nastup u evropskom kupu je činjenica da su u prethodnoj sezoni (1964/65) osvajali adekvatan trofej u svojoj zemlji. Dortmund je stigao do svog prvenca u kupu, a Atletiko do treće titule pobednika takmičenja koje se tada nazivalo Kup generala.

Ekipe su imale dobre sezone i u prvenstvu, s tim da su Madriđani bili drugi iza svog gradskog rivala Reala, dok su Milioneri zauzeli treće mesto. Već sledeće su na tom planu napredovali pošto je Atletiko postao šampion Španije, a Dortmund poboljšao plasman za jedno mesto u odnosu na prethodnu godinu.

Ni promena trenera nije sprečile Dortmund da osvoji trofej

Treba reći da su oba tima promenila trenere uoči početka sezone 1965/66, iako su i Herman Epenhof (Dortmund) i Oto Bumbel (Atletiko) isporučili trofeje. Na klupu Milionera je došao Vili Multop, dok je kormilo Jorgandžija preuzeo Domingo Balmanja. Oni su se takođe zadržali samo jednu sezonu, ali je to već neka druga priča.

Timovi su bili veoma jaki i sa dosta reprezentativaca. Dortmund je u svom satavu imao najboljeg strelca Bundelsige u toj sezoni, Lotara Emeriha, dok je u redovima Atletika najpoznatiji bio Luis Aragones, koji je kansije postao jedan od najtrofejnijih trenera Jorgandžija u istoriji.

„Super, super, super“: Kako je minhenski tabloid „uslišio“ molbu čelnika Bajerna?

Ekipe su se sastale u okviru četvrtfinala, a prva utakmica je odigrana u Madridu. Atletiko do tada nije nikada bio eliminisan od strane nemačkog kluba. Rezultat prvog okršaja je bio 1:1, a golove su postigli Emerih za goste i Mendoza za domaćina. Lotar Emerih je pokazao klasu i u revanšu koji se igrao pred prepunim stadionom u Dortmundu i jedinim golom odveo svoj tim u polufinale. Žuti su u polufinalu nadigrali Vest Hem, a u finalu ih je sačekao slavni Liverpul. Međutim, Dortmund je te sezone igrao možda i najbolji fudbal u Evropi, pa su iako u ulozi autsajdera, doneli kući svoj prvi kontinetalni trofej.

U drugoj utakmici između Dortmunda i Atletika, treneri su izveli sledeće sastave:

Dortmund

Tilkovski, Reder, Pol, Grope, Cilijas, Šturm, Šmit, Kurat, Libuda, Held, Emerih

Atletiko

Rodri, Rivilja, Jajo, Kolo, Glaria, Gerpe, Adelardo, Aragones, Ufarte, Jones, Kolar.

 

 

Postavi odgovor

Pregled privatnosti
  • Ova veb lokacija koristi kolačiće kako bismo vam mogli pružiti najbolje moguće korisničko iskustvo. Podaci o kolačićima čuvaju se u vašem pregledaču i obavljaju funkcije kao što su prepoznavanje kada se vratite na našu veb stranicu i pomaganje našem timu da razume koji su vam odeljci veb stranice najzanimljiviji i najkorisniji.
  • Cloudflare kolačić ne prikuplja podatke ali je neophodan za rad portala.