Dugo je engleski fudbal bio simbol sopstvenih strahova, stegnut tradicijom neuspeha, sputan pod teretom finala u kojima je gubio dah. Međutim, ono što je Engleska uradila na Evropskom prvenstvu za igrače do 21 godine u Slovačkoj, nije deo te stare priče.
Na sparini Bratislave, Mladi lavovi su savladali vršnjake iz Nemačke sa 3:2 u finalu, osvojivši drugu uzastopnu titulu prvaka Evrope u ovoj kategoriji, četvrtu ukupno, ali su istovremeno pokazali da se nešto suštinski menja. Kada je Omari Hačinson napravio salto posle gola, činilo se kao da je Engleska, makar na trenutak, poletela iznad svega što ju je sputavalo decenijama.
U zemlji gde je tradicija gušila kreativnost, Hačinsonov skok bio je simbol oslobađanja. U 24. minutu, kada je udvostručio prednost Engleske, ofanzivac Ipsviča kao da je želeo svima da pokaže da fudbal može da bude radost, a ne teret. To je bio trenutak koji je nagovestio da ova selekcija više ne želi da igra po starim pravilima.
Engleska je stigla do titule uprkos problemima. U grupnoj fazi ostvarila je samo jednu pobedu, igrala je bez sedmorice igrača koji bi verovatno bili starteri, a povrede su ih primorale na stalno prilagođavanje. Ipak, kako je turnir odmicao, ekipa trenera Lija Karslija pokazivala je sve više samopouzdanja i odlučnosti. Nije bilo Lijama Delapa, Džejmija Gitensa, Džoba Belingema, Džarada Brentvajta…
Mladi lavovi su eliminisali Španiju u četvrtfinalu sa 3:1, jednog od favorita, zatim je nadigrala Holandiju sa 2:1, i potom Nemačku u borbi za pehar, iako su Panceri do tada izgledali nezaustavljivo, i pokazali da čak i u trenucima kada pritisak raste, može da se igra hrabro i jednostavno. Dva minuta posle početka produžetaka, gol Džonatana Roua na asistenciju Tajlera Mortona doneo je vođstvo koje Englezi nisu ispuštali do kraja. Do pobede od 3:2 i slave, lovorika.




