Na stadionu “Rajko Mitić” predstojeći utorak okarakterisan je kao dan D. Pred četom Vladana Milojevića nalazi se izuzetno kompleksna, ali ne i nemoguća misija, čije rešavanje bi crveno-belima omogućilo da se zlatnim slovima upišu u stranice bogate istorije srpskog šampiona.
Meridian Sport te časti – POTPUNO BESPLATNO! Registruj se i odmah preuzmi 6.000 FREEBET!
Na megdan Crvenoj zvezdi, u veoma delikatnom i nesvakidašnjem trenutku, pravo sa trona iz Ajndhovena stiže vladar holandskog fudbala – PSV. Za nastavak snova o plasmanu u narednu etapu, kao i najbolji učinak od generacije koja je pokorila Evropu 1991. godine, pobeda je imperativ iz Zvezdine perspektive.
Bitku sezone, sa lica mesta posmatraće jedan od igrača koji su tokom karijere nosili dres srpskog i holandskog velikana – Jagoš Vuković. Zvezdin đak, za čiji transfer je PSV svojevremeno platio sedmocifreno obeštećenje, u razgovoru za Meridian sport izneo je očekivanja uoči susreta, ali i premotao film na mnoštvo zanimljivih trenutaka koji su obeležili njegovu nedavno završenu karijeru.
“Skoro svaku Zvezdinu utakmicu, pogotovo međunarodne, gledam direktno sa tribina. Tako će biti i u utorak, kada ću doći sa decom. Volim da pratim mečeve na Marakani sa sinovina. Prenosimo ljubav s kolena, na koleno. Tri sina mi trenutno igraju u omladinskom pogonu Crvene zvezde. Najstariji, Filip, igra za kadete, Aleksa je u pionirama, a Relja je petlić. Daće Bog da budu bolji od tate! Kada malo razmizliš, obeveza je da se isprate utakmice voljenog kluba. Pogotovo će sada biti interesantno kada u Beograd stiže PSV – klub za koji sam igrao. Siguran sam da će biti lepo”.
Ponikao je Vuković u Ljutice Bogdana, a ljubav prema matičnom klubu nikada nije prestala, iako je na Marakani u prvom timu zabeležio svega dva nastupa – pod dirigentskom palicom Valtera Zenge. Ni inostrani angažmani, u najboljim danima karijere često nisu sprečavali Jagoša da sa tribina na Topčiderskom brdu pruži podršku voljenom timu.
“Uvek kažem da je Zvezda favorit na Marakani. Potpuno mi je nebitno protiv koga igra. Setite se Liverpula pre nekoliko godina… Postali su prvaci Evrope, a jedini poraz im je nanela Crvena zvezda u Beogradu. Ne odstupam od svog stava. Marakana je nešto posebno, krasi je neverovatna atmosfera. Znaju to dobro evropske ekipe! Posle pobede nad Liverpulom, ne verujem da neko dolazi u goste Zvezdi opušten”.
“De Jong je besprekoran unutar šesnaesterca, ali ne sumnjam u Spajića i Đigu – Nasera vidim u nekoj od Liga petice”
Nikada Vuković nije dočekao pravu šansu u Zvezdi, ali blistave partije u dresu Rada odvele su ga ubrzo u Holandiju. Banjicu je zamenio Ajndhovenom, a PSV je tada odrešio kesu i platio beogradskom timu čak 1.200.000 evra za usluge perspektivnog defanzivca. Delio je svlačionicu sa zvezdama poput Lazovića, Džudžaka, Afelaja i Depaja, a smatra da ekipa holandskog šampiona ni danas nema ništa slabiji sastav.
“PSV je odlična ekipa! Imaju dosta iskusnih pojedinaca kao što je De Jong koji je vatra u šesnaestercu. Tu je najopasniji, fantastično igra glavom i na njega je potrebno obratiti pažnju. Takođe, krilni napadač, Lang Noa, veoma je agilan i spretan.”
Imao je bivši reprezentativac Srbije priliku da se lično upozna sa kvalitetima Luka de Jonga, kojem ni pozne igračke godine apsolutno ne smetaju da dominira u ofanzivi PSV-a. Nekadašnji as Barselone već se 11 puta upisao u strelce od početka sezone.
“Dok sam bio u Olimpijakosu igrali smo protiv PSV-a prijateljsku utakmicu. Čuvao sam upravo njega. Van kaznenog prostora, ništa specijalno, ali unutar – besprekoran. Kretnja, tajming, igra glavom… Ma, sve ima. Štoperima ne sme da beži iz vidokruga. Moraju da budu fokusirani u svakom momentu. Neophodno je da budu čvrsti, da ga drže sa obe ruke. Điga i Spajić će odraditi posao kako treba. Verujem u njih – pogotovo u Spaju koji je veoma iskusan igrač. Mislim da neće imati problem ako budu fokusirani”.
Visoko kotiran u društvu Zvezdinih igrača svakako je mladi defanzivac – Naser Điga. Iz vizure defanzivca, koji je nastupao na identičnoj poziciji, Vuković za talentovanog momka iz Burkine Faso ima samo reči hvale. Novopečeni penzioner Đigu u budućnosti vidi u nekoj od najboljih liga na planeti.
“Điga je došao u Zvezdu kao veoma mlad igrač. Bio mu je neophodan taj period adaptacije, kao i svakom fudbaleru. Konačno je kompletan njegov kvalitet izašao na videlo. Poraslo mu je samopouzdanje, a publika ga je baš zavolela. Videlo se to najbolje protiv Bode Glimta. Slušao je kako ceo stadion skandira njegovo ime i smatram da je to bio okidač. Od tada je krenuo da blista – da igra svaku utakmicu perfektno. Stasava u dobrog igrača. Vidim ga u nekoj od liga petice. Poseduje sve potrebno za kvalitetnog štopera. Krase ga brzina, snaga, odlučnost, mlad je… Sve je to potencijal za dobar transfer. Idealno je što uz sebe ima iskusnog Spajića. Sjajan spoj, dobitna kombinacija.”
“Nebitno je da li gostuje Liverpul, PSV ili Junajted, na Marakani je uvek favorit Crvena zvezda”
Pre 21 godine, crveno-beli su na Marakani savladali klub sa Filips stadiona rezultatom 3:2, a spektakl je sa iste pozicije kao omladinac posmatrao upravo Vuković. Danas se u gotovo identičnoj poziciji nalaze njegovi naslednici, a Jagoš priželjkuje da se u utorak od 21 čas ponovi i ishod iz 2004. godine.
“Bio sam tada član omladinskog tima. Dobro se sećam te utakmice, naravno bio sam na stadionu. Ponavljam, nebitno da li je gost PSV, Liverpul, ili Mančester junajted, na Marakani je favorit apsolutno uvek Crvena zvezda. Iskreno verujem da će u utorak biti ostvarena pobeda, baš kao i pre dve decenije, ali hajde da pustimo da momci opravdaju očekivanja na terenu, da se dobro pripreme za meč. Pamtim atmosferu – bila je uzavrela. Goreo je stadion, pogotovo posle preokreta. Ima još nade za plasman u narednu fazu, pa očekujem da će ponovo biti vrhunski ambijent. Verujem da Zvezda može u narednu fazu, ali treba i da se poklope pojedini rezultati. Prvo da pobede PSV, pa ćemo videti dalje.”
Računajući pozajmice, korpulentni defanzivac iz Bačkog Dobrog Polja, proveo je u Ajndhovenu četiri godine i za to vreme se do tančina upoznao sa bogatom istorijom PSV-a.
“Ogroman klub, ne samo u Holandiji – ogroman evropski klub. Njihov dres je nosilo mnogo velikih imena. Dovoljno je reći samo Ronaldo, Romario, Roben… Njima je uvek cilj titula u Holandiji i što bolji plasman u Ligi šampiona. Ako ne prođu u narednu etapu smatraće to velikim neuspehom. Ipak, imaju sjajan tim, sa mnogo kvalitetnih pojedinaca. Poznati su po omladinskoj školi, u koju ulažu veliki novac. Dosta toga se promenilo, pa slabo sa kim imam kontakt. Čujem se povremeno sa tim mednažerom i fizioterapeutom. Verovatno ću otići da ih posetim.”
“Poštujem i cenim Partizan, ali morao sam da ih odbijem jer je moja strana crveno-bela! Mnogo me je bolelo što nisam dobio šansu na Marakani”
Osim Vukovića, veza dva kluba su i Zvezdan Ćebinac i Andrija Luković, dok su Matija Kežman i Danko Lazović takođe Srbi koji su ostavili dubok trag u Ajndhovenu.
“Oni su ostavili neizbrisiv trag u klubu. Dočekao me je Danko kada sam stigao u PSV. Lazović me je gledao kao mlađeg brata – mnogo mi je pomogao. Za njega imam samo reči hvale i to će zauvek biti tako. Došao sam vrlo mlad, imao sam samo 21 godinu. Dobio sam troje dece u Holandiji. Vežu me lepe uspomene za taj period.”
U međuvremenu, Vukovićev mentor iz Holandije uplovio je u funkcionerske vode i postao jedan od vodećih ljudi Partizanove privremene radne grupe .
“Nismo se čuli od njegovog dolaska u Partizan, ali kada se sretnemo sigurno ćemo pričati o tome. Danko je otišao svojim putem, malo je stariji od mene. Sve je to nevažno, jer je on moj stariji brat, uvek ću ga tako gledati. Neću zaboraviti šta je sve uradio za mene”.
Tokom prethodnih godina neretko se u fudbalskim krugovima šuškalo o ponudama koje je štoper navodno dobijao od strane Partizana – što je u razgovoru za naš portal Jagoš i sam potvrdio.
“Istina je. Ne mogu da krijem. Poznajem dobro ljude iz Partizana. Jesam veliki zvezdaš, ali sam oduvek poštovao komšije. Nikada nisam davao uvredljive izjave. Uvek će imati moje poštovanje. Ipak, moja strana je crveno-bela i zaista nisam mogao da pređem u Partizan. Uvek sam pričao sa njima ukazujući im poštovanje. Radi se o dobrim ljudima koje zaista cenim.”
Standardna uloga u mlađim selekcijama tima iz Ljutice Bogdana donela je Vukoviću profesionalni ugovor, ali ne i željenu minutažu u prvom timu. Shvatio je da neće dobiti šansu na stadionu “Rajko Mitić”, teško se mirio sa sudbinom imajući u vidu ljubav koju nikada nije krio prema Crvenoj zvezdi, a potom je sreću pronašao na obližnjoj Banjici.
“Potpisao sam profesionalni ugovor za vreme mandata Valtera Zenge, pa sam otišao na pozajmicu u Rad. Posle punoletstva na Banjici su me otkupili od Zvezde. Mnogo me je zabolelo. Bio sam mlad i očekivao sam da ću dobiti šansu u prvom timu. Razočarao sam se u tom trenutku. Kasnije, kada sam sazreo, shvatio sam da možda i nije bilo realno očekivanje u tom momentu. Igrali smo Evropsko prvenstvo za mlade u Švedskoj i svi su se posle toga prodali u inostranstvo. Cela generacija je zablistala”.
“Zauvek će me proganjati što nisam odigrao barem jedan večiti derbi, nikada nisam pozvan na konkretne pregovore za povratak”
Ništa ređe od priča o dolasku u Partizan, nije se govorilo ni o potencijalnom povratku u Zvezdine redove. Najavljivan je Vuković tokom nekoliko prelaznih rokova kao pojačanje za evropske bitke crveno-belih, ali do drugog mandata na Topčiderskom brdu nikada nije došlo.
“Uvek sam dovođen u vezu sa Zvezdom, ali se nikada nije realizovalo. Stalno će me proganjati što nisam odigrao večiti derbi. Često mi padne na pamet dok gledam utakmicu. Kažem sebi: ‘Kako bre bar jedan nisam odigrao’. Bilo bi to ostvarenje mog sna, ali nadam se da će nekom od mojih sinova to poći za rukom”, kazao je Vuković i nastavio u istom dahu:
“Bilo je priče često, ali nikada dovoljno konkretno. Nikada nisam pozvan na Marakanu da dođem na razgovore. Uvek se svodilo na to da li bi želeo, ili ne, ali nismo seli nikada. Meni je to sve nebitno, kako god, zvezdaš sam. Volimo Zvezdu porodično. Nije važno da li sam bio tu ili ne, prošao sam celu omladinsku školu”.
Pre nego što je doživeo transformaciju iz centarfora u centralnog beka, često je Vuković nervirao protivničke čuvare mreža. Prisetio se pogotka na derbiju u omladinskoj selekciji, tokom čije proslave je završio na vrhu žice koja se nalazila iza Partizanovog gola.
“Uh, iskreno nemam dobar učinak. Partizan je imao fenomenalnu generaciju. Predvodili su ih Marinković, Sulejmani, Bosančič, Milošević, Karišik, Obradović, Marjanović… Odlična generacija! Derbi je derbi, čak i u omladinskim kategorijama. Znalo je da zavarniči samo tako. Nisam imao čarke ni sa kim, ali pamtim proslave pogotka. Mislim da smo se sastali sa Partizanom na turniru u Temerinu. Popeo sam se na vrh neke žice iznad gola i tresao je – ludilo. Emocije su me ponele kao klinca. Brana Milošević i ja smo delili prvo mesto na listi strelaca. Tada sam bio špic, pa su me spuštali polako preko veznog reda do štopera. Taj prelaz se desio za vreme boravka u Radu, kada smo igrali prijateljsku protiv Zvezde. Neko je bio bolestan i rekli su mi da pređem na štopera. Željan dokazivanja sam prihvatio tu ulogu, odigrao sjajno i ostao na toj poziciji. Rekli su mi: ‘Ti si štoper, majstore’. Nisu pogrešili”.
“Rad je od mene napravio igrača, Banjica je imala najbolju omladinsku školu u Srbiji”
Fudbalska Srbija upoznala se sa Vukovićevim kvalitetima tek po odlasku na Banjicu. Rad je u Jagošu, na obostrano zadovoljstvo, pronašao još jednog bisera u društvu Stefana Mitrovića, Nenada Tomovića, Luke Milivojevića, Vujadina Savića, Nemanje Pejčinovića, Uroša Delića, Filipa Đorđevića, Nemanje Kojića…
“Bilo je tu mnoštvo vrhunskih igrača. Filip Đorđević i ja smo prošli Zvezdinu školu, ali Rad je od nas napravio igrače. Išli smo na Banjicu na kaljenje. Neverovatno je da takav klub padne na ovako niske grane. Užas! Strašno je šta su ljudi dozvolili da se dogodi. Neretko sam komentarisao sa prijateljima. Apsolutno ne znam kako Rad može da se vrati u vrh. Teško mi je kada pričam o tome. Ljudi, to je Rad… Istorijski klub! Mnogo novca je prošlo kroz taj klub. Neću da ulazim u priče zašto se to dogodilo. Radova škola je možda bila i najbolja u zemlji. U reprezentaciji smo imali sto za radovce. Najlepše godine karijere proveo sam na Banjicii. Mlad perspektivan, talentovan… Baš je bilo lepo. Spira Grujić je moj mentor, najviše sam naučio od njega. Dopada mi se kada mladi mogu da se oslone na iskusnije saigrače. Dobitna je kombinacija kada imaš takav tandem”.
Izgradio je štoper ime van granica naše zemlje nastupajući za PSV, Rodu, Veronu, Olimpijakos i Ćingdao, ali ubedljivo najkvalitetnija izdanja pružao je u dresu turskog Konjaspora – sa kojim je beležio najbolje rezultate u klupskoj istoriji.
“Najviše sam uživao u Konji. Svi znaju, kada te Turci zavole i prihvate to je nešto neverovatno. Istorijska smo generacija. Prvi put je klub zaigrao na evropskoj sceni. Ostvarili smo najbolji plasman u ligi – treće mesto. Osvojili smo Kup Turske, a kada sam ja otišao osvojili su i Superkup. Postoji neverovatan pogodak. Od 34 utakmice u prvenstvu, čak 32 sam odigrao svih 90 minuta, a sezonu sam završio bez žutog kartona. U Turskoj nisu znali da li se to ikada dogodilo. Na televiziji se stalno pričalo o tome. Svrstali su me u tim sezone sa Škrtelom i Kjerom. Fantazija, sezona za pamćenje. Impozantan podatak. Stigao je kasnije poziv za reprezentaciju, pa odlazak u Olimpijakos… Nažalost, kasnije mi se u Kini ugasio klub za koji sam igrao i to me je mnogo usporilo. Pauzirao sam skoro godinu i po dana. Krenulo je naopako od tog trenutka. Odaljila me je pauza od nekog jačeg transfera. Bilo je još ponuda iz Kine i drugih zemalja, ali finansijski me nisu privukle. Odužilo se i posle niko nije hteo da rizikuje, s obzirom na to da sam ušao u pozne igračke godine”.
“Žalim što me nije bilo na spisku za Mundijal u Rusiji, niko se nije ni zapitao zašto nisam među putnicima”
U vanserijskoj konkurenciji pronašao je Radomir Antić 2009. godine mesto za Vukovića na spisku reprezentativaca. Tada veoma mladi defanzivac debitovao je protiv Severne Irske, kada je kao rezerva zamenio Aleksandra Kolarova na “Vinsdor Parku”.
“Živeo sam svoj san. Kakve igračke gromade su bile u reprezentaciji… Veliko iskustvo za mene. Šta da se kaže o Radomiru Antiću? Legenda! Vanserijski stručnjak. Sve o njemu je ispričano. Svi znaju ko je bio Antić. Uživao sam. Nikola Žigić me je znao iz Crvene zvezde, on me je baš lepo dočekao, kao i Danko Lazović. Sve su to sjajni momci. Pomagali su mi mnogo kao mlađem saigraču. Fantazija! Najmlađi sam, pa sam najmanje i pričao. Ćutiš i slušaš – to je to”.
Na ozbiljnu ulogu u A selekciji Srbije čekao je Jagoš sve do dolaska Slavoljuba Muslina na selektorsku funkciju. Vuković je bio standardan član prve postave tokom kvalifikacionog ciklusa, koji su Orlovi završili kao najbolji tim u grupi i tako izborili plasman na Mundijal. Potpuno iznenađenje, za koje Vuković nikada nije dobio objašnjenje, usledilo je kada na spisku putnika za Rusiju nije bilo njegovog imena.
“Odigrao sam osam utakmica i nikada nisam izgubio sa reprezentacijom. Bila mi je velika čast da igram za svoju zemlju. Prestiž je nositi dres Srbije, a Bogu hvala ja sam to uspeo. Nadam se da će i moja deca učiniti isto. Ostaje žal što nisam otišao u Rusiju na Mundijal. Ni dan danas ne znam šta je razlog. Bio sam u startnoj postavi tokom kvalifikacija, ali moje ime se nije našlo na spisku. Niko nikada nije spomenuo to – čak ni u medijima nije bilo polemike. Neverovatno mi je kako se niko nije ni zapitao kako nisam među putnicima. Ne bih da pričam detaljnije o celoj toj situaciji, da ulazim ko je i zašto doneo takve odluke. Samo, prosto mi je čudno da niko nije ni reagovao. Razumem da sam bio na klupi ili na širem spisku, ali ne – bio sam deo startne postave”, istakao je defanzivac i dodao:
“Mnogo me je pogodilo. Reč je o kruni karijere svakog igrača. Odlazak na Svetsko prvenstvo je san. Najkvalitetniji turnir na planeti. Propustio sam ga bez objašnjenja. Mladen Krstajić me je kasnije pozvao još jednom za Ligu nacija, ali nije više bilo to isto. Naravno da sam se odazvao, jer bih uvek došao da igram za Srbiju, bez obzira ko je selektor ili ko rukovodi organizacijom. Nisam imao taj luksuz da odbijam pozive. Apsolutno sam uvek sa oduševljenjem prihvatao pozive”.
U društvu bivših saigrača Vuković radi na sticanju potrebnih znanja za izdavanje UEFA A licence, kako bi – ukoliko mu se dopadne, u budućnosti mogao da se oproba u trenerskoj branši.
“Naravno – upisao sam licencu sad, kao i mnogo bivših fudbalera. Hoću da proverim da li sebe vidim u tom poslu. Za sada mi je vrlo interesantno. Kurs traje godinu dana, pa ću Bože zdravlja u decembru imati A licencu. Da li sebe vidim u Zvezdi? Da! Ako se budem bavio trenerskim poslom klupa Crvene zvezde biće mi primarni cilja, pa tek onda sve ostalo. Ipak, korak po korak. Idemo polako. Ne želim da žurim nigde”, konstatovao je Jagoš Vuković u intervjuu za Meridian sport.
Bonus video:
Goran Munic
Djiga je u strasnoj formi ima De Jonga da strpa u mali džep.