(Od izveštača Meridian sporta sa Zlatibora)
Postoje virtuozi sa loptom, a postoje i oni koji su spremni da urade apsolutno sve zarad pobede.
Ako se te dve karakteristike spoje, klubovi su spremni da takvog igrača plate i više od 100.000.000 evra.
Ali kada nemate takav novac i kada treba da birate između dve opcije, u većini slučajeva će trener izabrati ovog drugog. Zašto? Jer mu garantuje to da će na svakoj utakmici biti na maksimalnom broju obrtaja.
Takav je i Seid Korać, spreman da stavi glavu tamo gde neko ne bi nogu. Ako vas je ova krilatica podsetila na Nemanju Vidića, nemojte da se čudite, jer se momak iz Novog Pazara upravo ugledao na njega kada je odrastao.
“Ne razmišljam o odlasku. Za ovih godinu i po dana sam klubu dao sve što sam mogao. Nemam problem da ostanem u Vojvodini još 10, 15 godina – do kraja karijere, ako to klub želi. Došao sam da osvojim kup, da igram Evropu. To sam obećao i kapitenu obećao i zaista nigde me nisu prihvatili kao ovde. Pita se klub, pitam se i ja, ali rekao sam šta mislim. Presrećan sam ovde. “Lep je život u Novom Sadu. Nije možda kao na Kipru, ali dobri su ljudi, a to je najbitnije“, počeo je Korać razgovor za Meridian sport i dodao:
“Verujem predsedniku Zbiljiću svaku reč. Verujem da će podići Vojvodinu na još veći nivo.”
Izdvojio se Korać od starta kao jedan od nosilaca igre Vojvodine. Agresivnost u poslednjoj liniji unela je dodatnu energiju čitavom timu.
“Mislim da sam odmah po dolasku preuzeo lidersku palicu. Pokazao sam da mogu da budem jedan od lidera u ekipi. Uvek dajem maksimum, čak i više od toga. Nemam problem da igram i kad sam povređen, jer zaista sve dajem za klub. Zato mi je teško pao neupshe iz prošle sezone. Bilo mi je krivo, ali idemo dalje.”
Nije se mučio sa superligaškim napadačima, ali su ga impresionirali Portugalci kada je igrao za reprezentaciju Luksemburga.
“Niko me u Superligi Srbije nije impresionirao posebno. Sa reprezentacijom sam igrao protiv mnogo dobrih napadača, nedavno protiv Elange i Isaka koji su u Premijer ligi. Ako nekog treba da izdvojim, onda je to Gonzalo Ramos iz Portugala. Krivo mi je bilo što Ronaldo zbog kartona tada nije igrao. Doduše, bila je to baš katastrofalna utakmica. Gubili smo 8:0 kada sam ušao na teren, čini mi se da mi je to bio drugi ili treći meč. Doslovno ti Portugalci ne daju da uđeš u duel s njima. Primili smo još jedan gol kad sam ušao, a sećam se da je Feliks promašio neku šansu, te da ga je Bernardo Silva napao zašto mu nije dodao. Bilo mi je neverovatno da se svađaju, a imaju takav rezultat.”
Potcenjuje se Luksemburg u očima fudbalske javnosti Evrope, ali Korać veruje da će ubrzo uspeti da se kvalifikuju na neko veliko takmičenje.
“Napredovao je fudbal u Luksemburgu. Svi u reprezentaciji su profesionalni igrači. Imamo fudbalera koji je sa Benfikom igrao u četvrtini finala Lige šampiona, pa iz Spartak Moskve, pa igrača koji je bio 10 godina kapiten Njujork Sitija. Uz sijaset fudbalera u Bundesligi. Ubeđen sam da ćemo se u narednih osam godina plasirati na neko veliko takmičenje.”
Ističe Korać da je ipak Superliga Srbije najkvalitetnije klupsko takmičenje u kom je igrao u dosadašnjoj karijeri.
“U Nemačkoj je taktička disciplina ključ. Mislim da to malo fali Srbiji, ali ne sme da se potcenjuje Superliga. Dobar je ovo nivo. Igrao sam u Švedskoj, Danskoj, na Kipru i Superliga Srbije je bolja od svih pomenutih. Švedska je takođe dobra, ima intenzitet na nivou Engleske, ali individualno su igrači bolji u Srbiji. I u tehničkom i u fizičkom smislu.”
Videće se ubrzo gde je srpski fudbal u odnosu na kiparski kada se sastanu Partizan i AEK iz Larnake.
“Počeli su na Kipru da dovode mlađe igrače, što je dobar put. Pre su gledali samo CV i dovodili fudbalere od 35, 36 godina koji su nekada igrali u velikim klubovima. Pafos je primer kluba koji posluje kako treba. Poznajem im i predsednika. Neverovatni su to uslovi. Kad sam došao na Kipar – gradili su trening kamp. Skoro sam se čuo sa drugom iz Pafosa i sad grade novi, a taj stari će da ostave omladinskoj školi. Zašto? Jer žele u Ligu šampiona.”
Za kraj, otkrio je Korać i na koga se ugledao u ranom detinjstvu.
“Postao sam štoper zbog Vidića. Bio mi je uzor dok sam odrastao. Pratio sam sa ocem utakmice Mančester junajteda i Vidić mi je uvek bio poseban. Naravno, i Ramos. Sviđa mi se to liderstvo, kad vidim da neko priča na terenu, igra preko granice bola, vodi ekipu. Ramos sa 40 godina igra, daje golove. Najboljih svih vremena, nema šta. Osvajao je Ligu šampiona, Evropsko prvenstvo dva puta, Mundijal“, podvukao je Korać.
BONUS VIDEO:
kluka4002
Divim mu se sa kojim entuzijazmom i željom predstavlja klub koliko ustvari voli sto je ovde ,jako gotivan lik voleo bih da uzmu kup i igraju evropu da mu se ostvari želja sa klubom
davidpantelic80
Decko igra jako za Vojvodinu i bori se svim srcem
nemanja.stanisic
Momak je bas pun sebe i skromnost mu nije vrlina!!!