Kada se od nekog mnogo očekuje, pritisak je neizostavni faktor… Baš zbog tog pritiska veliki broj fudbalera doživi strmoglavi pad i nestane sa radara, a da pritom nije osetio ni delić profesionalnog sporta, iako su ozbiljne nade polagane u njega.
Slučaj Nikše Delibašića, potpuno je suprotan od toga. Njemu je pritisak motiv i ceo život ga gura ga napred. Svestan svojih mogućnosti, ali i svojih početaka, sa obe noge stoji na zemlji i pored toga što mu se predviđa velika karijera.
Putuj Evropo, nemoj više čekati na nas…
Odrastao je spletom okolnosti mnogo brže od vršnjaka, gotovo “pola života” proveo u autobusu na relaciji Kosovska Mitrovica – Beograd, odrekao se većeg dela detinjstva, a sve zarad cilja – postati fudbaler i usrećiti roditelje, koji su od samih početaka davali vetar u leđa mladom fudbaleru.
Sa više od 100 golova u omladinskom fudbalu i statusom jednim od najtalentovanijih napadača – odlučio je da napravi novi, ali veliki korak. Ove zime je pojačao Grafičar i prvi put se susreo sa profesionalnim fudbalom.
“Stvarno su mi super prvi utisci, saigrači su me prihvatili sjajno, kao da sam sa njima godinama i dali mi maksimalnu podršku iako sam jedan od najmlađih u timu i iskreno se nadam da ću opravdati njihova očekivanja” počinje svoju priču za Meridian sport.
Svedoci smo čestih “nestajanja” igrača u prelazu iz omladinskog u seniorski fudbal. Da li je zaista toliko težak taj iskorak u profesionalne vode?
“Ogromna je razlika… Imao sam sreću da odmah idem sa prvim timom na pripreme, video sam o čemu se radi. Mislim da sam se dobro snašao, biće to i još bolje. Osam godina sam bio u Čukaričkom, imao sam obećanja da ću dobiti šansu u prvom timu, ali sam želeo da promenim sredinu, prijala mi je promena defnitivno.
Pre dolaska u Grafičar, pričalo se o mogućem prelasku u TSC – još jedan klub koji forsira mlade igrače.
Da, imao sam ponudu od TSC-a i još nekih klubova, ali odlučio sam se za Grafičar, prvenstveno zbog Marka Neđića i nisam se pokajao. Od malena sam bio na Brdu i uvek ću taj klub nositi u srcu, dao sam dosta golova i uvek su bili tu za mene. Teško mi je bilo kada sam odlazio, ali moralo je i to da se dogodi…”.
Znači, upravo je Marko Neđić bio i prevaga za dolazak na Senjak.
“Čuo sam i ranije da se kod mkega dobro radi, sada sam imao prilike i da se uverim, odgovara mi taj profesionalni odnos. Čim je došao njegov poziv zimus, nisam razmišljao uopšte i znao sam da ću doći u Grafičar”.

Deluješ zrelije od svojih vršnjaka… Verovatno je i sam fudbalski put bio znatno teži od ostalih dečaka tvog uzasta.
“Bilo je teško… Sa sedam, osam godina sam svakog četvrtka iz Kosovske Mitrovice dolazio u Beograd i ostajao do nedelje na utakmicama, moja porodica je prelazila 1000 kilometara svake nedelje, a onda u ponedeljak idem u školu. Pet godina sam tako funkcionisali, dok se nisam preselio. Što se škole tiče, bio sam odličan, jedino sam petkom bio van nastave zbog treninga i zahvalan sam im na tome što su mi izlazili u susret”.
Seća se i momenta kada je video da bi zaista mogao da uspe u fudbalu…
“Pa, znao sam još kao mali da mogu… Da nisam video, ne bih ni dolazio ni putovao, hvala porodici na žrtvi koju su podneli zbog mene i do kraja života ću im biti zahvalan”.
Baš u vreme kada se afirmisao i skrenuo golovima u kadetskom šampionatu pažnju na sebe, pojavile su se i ponude Lajpciga i Juventusa…
“Zvali su mog oca, oni su razgovarali o tome, ali ja sam želeo da ostanem u Srbiji, da osetim ovde seniorski fudbal, pa ako bude priike za koju godinu da odem u inostranstvo.

Nismo ni morali da pitamo ima li Nikša fudbalskog uzora. Kao iz topa, odgovorio je:
“Aleksandar Mitrović! Golgeter je, igra srcem za naš narod. Mislim da bez toga teško nešto može da se napravi u životu, a on to ima i pokazuje na svakoj utakmici. Jednog dana bih i ja voleo da budem kao on”.
Stric Pavle – nekada golgeter, posebno u omladincima Crvene zvezde – sada trener u Čukaričkom, neko ko je i “krivac” za fudbalski gen.
“Mnogo mi pomaže savetima, često pričamo. On je jedne sezone u omladincima Crvene zvezde dao 56 golova, ja sam u kadetima dao 64 i tada se povela priča o tome da sam oborio rekord. Ja nisam razmišljao o tome, hteo sam da na svakoj sledećoj utakmici dam sebe još više i budem uvek bolji. U mojoj porodici su većinom bili sportisti, ja sam, eto, želeo da budem kao stric, da dajem golove. Na kraju krajeva, najveća želja mi je da zaigram za Crvenu zvezdu
I za kraj – deda Rajko Delibašić, poznati novinar i neko bez koga sportski događaj ne može da se zamisli…
“Deda je ceo život u sportu, uvek je bio tu, gledao je svaku moju utakmicu, pričamo, daje mi savete, kako za fudbal, tako i van njega. Mnogo mi znači što je uvek tu za mene i što može mnogo da mi pomogne”.

EKSKLUZIVNO: Preuzmi najveći BONUS DOBRODOŠLICE OD 5.000 RSD + 10 POKLON WIN&GO RUNDI potpuno besplatno – registruj se na sajtu meridianbet.rs ili putem mobilne aplikacije.
BONUS VIDEO:
nikola
Najpametnija odluka da ostane još u Srbiji jer kad odu premladi videli smo da ne umeju da se bore sa pritiskom i pretežno upropaste karijeru
aleksija
Decko pored toga sto je izuzetni talenat,vec ima i zivotne rezone odraslog pozitivnog,vrednog i postenog coveka.Zelim mu puno uspeha u buducoj profesionalnoj fudbalskoj karijeri
iva
Zaigrace jednog dana na Juventusovom stadionu,u to nemam dilemu
marta
Nedjic je ozbiljan trener,on je i dao sansu malom Delibasicu
mina
Niksa je veliki talenat,pre svega decko je na zemlji,zato ce i uspeti