Search
StarMOJE VESTI
Da biste pogledali sekciju MOJE VESTI potrebno je da se prijavite na svoj nalog.

Rasim Ljajić: Izvinjavaju nam se ljudi koji su sumnjali u Partizanovu decu… Mogli smo da plaćamo na rate milionske transfere, ali faktura stigne pre ili kasnije

Na današnji dan prošle godine nije se u Humskoj ulici ni nazirao izlaz iz mraka u kojem se klub nalazio čitavu deceniju unazad. Olako su propuštene čak tri meč lopte za jesen u Evropi, dok su se mesta u redovima crno-belih mahom popunjavala dolaskom igrača upitnog kvaliteta. Zahvaljujući iracionalnoj potrošnji novca, koja je vodila direktno u ambis, novoformiranu upravu za spas kluba krajem oktobra meseca dočekao je dug od 57.000.000 evra.

Meridian sport ti donosi BONUS DOBRODOŠLICE – do 6.500 DINARA uz dva dana igre bez depozita!

Nepunih godinu dana kasnije efekat promena je evidentan. Osmišljeni su strategija i jasan plan, kojeg se rukovodstvo pridržava kako bi što pre došlo do procesa potpunog ozdravljenja klupskog sistema. Euforija ponovo stanuje u Humskoj 1, a navijači su posle više od pola decenije prepoznali trenutak i napunili tribine – i to u tri navrata.

O svemu učinjenom u minulim mesecima, aktuelnim izazovima, ali i borbama koje tek predstoje, u opširnom intervjuu za Meridian sport govorio je prvi čovek Partizana – Rasim Ljajić.

“Povratak pozitivne atmosfere i vere u Partizan su najlepše stvari koje su se dogodile za ovih godinu dana. Neviđena energija vlada na terenu, kao i među navijačima. Interesovanje je neuporedivo veće nego što je to bio slučaj kada smo došli. Vratio se pobednički duh! U sportu možete da učinite hiljadu dobrih poteza, ali rezultat je jedino merilo. Nažalost – nismo imali dovoljno sreće u Evropi, iako smo od šest utakmica pobedili četiri. Nedostajalo je malo da ostvarimo ključni cilj, koji bi bio veoma značajan za dalji razvoj naše dece. Momci su pokazali raskošan talenat. Takođe, potencijalni plasman u evropsko takmičenje bio bi od izuzetne važnosti za finansijsku stabilizaciju”, počeo je razgovor za Meridian sport predsednik Partizana.

Svesni da su preuzeli klub u poodmakloj fazi agonije, članovi novoizabrane uprave morali su da donose brze, a ujedno i rizične odluke. Pravo na grešku nije postojalo.

“Raduje što se pozitivna atmosfera zadržala u klubu, ali i oko njega. Dok god je tako svi zaposleni rade sa posebnom dozom energije i elana. To nam daje podstrek da nastavimo put ka cilju koji smo započeli. Nesumnjivo – ovo jeste teži, ali ujedno i jedini održvi put. Mogli smo i mi da dovodimo igrače, da se dodatno zadužujemo, da plaćemo na rate milionske transfere, jer novca trenutno nemamo, ali faktura stigne pre ili kasnije. Oslonili smo se na našu decu, što na neki način jeste bio iznuđen potez, ali i potez koji se pokazao kao ispravan i vrlo isplativ u svakom smislu”.

“Hvatali smo se za glavu kada smo došli u klub – gde god zagrebeš izviri dug”

Snažna doza sveže krvi, ubrizgana u redove vicešampiona Srbije, od trome i bezidejne ekipe, u kratkom intervalu stvorila je četu punu elana, entuzijazma i gladi za uspehom – spremnu da se nadigrava sa svakim rivalom.

“Partizan sada ima na čemu da gradi svoju budućnost. Nije tako izgledalo. Hvatali smo se za glavu svi kada smo došli. Sedam dana, 10 dana… Samo su izvirali problemi i dugovanja, gde god ‘zagrebeš’. Sada vlada potpuno drugačija situacija. Vidi se svetlo na kraju tunela. Od početka kvalifikacija videlo se da ova deca poseduju potencijal – u koji su mnogi sumnjali. Ljudi koji su ovde dolazili, bivši fudbaleri, treneri, sportisti… Govorili su nam: ‘Nismo sigurni da možete da izgurate sa ovom decom, nismo sigurni da ima potencijala za velika dela’. Kasnije su dolazili da upute izvinjenje. Priznali su da su pogrešili i da to nisu očekivali. Deca su Partizanov najveći kapital! Sve su to praktično bonus igrači. Takođe, ogroman kapital je i armija navijača koju imamo. Ne govorim to u floskulama, već otvoreno i direktno. Bio sam potpredsednik Partizana 2007. godine, ali tada nisam osetio ovakvu vrstu privrženosti. Nije postojao taj osećaj pripadnosti, energije, ljubavi, čvrstine. Prosto neverovatno! Mislio sam da znam nešto više od drugih, ali za mene je ovo ogromno iznenađenje. Na ta dva stuba počiva budućnost Partizana – našoj deci, budućim zvezdama od kojih se očekuju i transferi, kao i sjajnoj atmosferi koju stvaraju navijači, simpatizeri, svi koji vole klub”.

“Javnost bi nas rastrgla da prodamo nekog od naše dece, dolazili su skauti Junajteda i Bazela”

Ne krije Ljajić da su tokom leta na klupsku adresu stizale brojne ponude za Partizanove bisere, ali i jasno poručuje da deca u crno-beloj opremi trenutno nisu na prodaju. Iako bi finansijska injekcija bila od krucijalnog značaja za lakše disanje, smatra da Partizan ne sme tek tako da se odrekne svog bogatstva.

“Ponuda uvek ima! Na svaku utakmicu dolaze skauti. Upravo protiv Radnika iz Surdulice gostovali su skauti Bazela. Nisu rekli zbog koga su došli, nismo ih ni pitali. Želeli su da gledaju utakmicu. Prethodno su dolazili ljudi iz Mančester junajteda. Stalno dolaze iz poznatih klubova. Za nas trenutno to nije tema. Naravno, finansijska injekcija bi nam značila verovatno sve, ali prihvatamo tu dozu rizika. Deci je potrebno još vremena da rastu i stasavaju u Partizanu. Čvrsto verujemo da će njihova vrednost samo rasti. Da li je to rizik? Da, jeste. Pitanje je da li će svi postati veliki igrači. Ipak, zamislite da sad prodamo nekoga. Javnost bi nas rastrgla. Rekli bi: ‘Koja je razlika između vas i drugih’? Iako javnost nije upućena u muke sa kojima se mi suočavamo… Njih to ne interesuje. Oni žele da Partizan dobro igra, stvara šanse, daje golove i pravi rezultate. Ljude ne interesuje što mi mučimo muke sa raznim monitorinzima, da li smo platili struju ili vodu… To je logično! Preuzimamo tu vrstu rizika. Deca će ostati ovde! Verujem da je to prvenstveno dobro za njih, ali i da će njihova vrednost postati veća”.

Pokušao je čelnik crno-belih da ukratko rečima oslika sve ono sa čim se njegov tim saradnika suočava od prethodnog oktobra. Kao primarno rešenje za preporod, Ljajić ističe štednju, najsigurniju opciju za postizanje željene stabilizacije.

“To je odlično pitanje, na koje nemam dobar odgovor. Ne jer ne želim, već neću da lažem, da izmišljam. Snalazimo se kako znamo i umemo. Trudimo se da smanjujemo troškove gde god postoji minimalna mogućnost. Često objašnjavam, Partizan je kao i svaka druga porodica. Kada se smanje prihodi, kada otac ili majka izgube posao, šta onda radite? Smanjite troškove! Kada smo došli, za neto plate, igračima i kompletnoj radnoj zajednici, isplaćivali su 1.100.000 evra. Da su plaćali bruto – bilo bi 1.400.000 evra. Sada, mi bruto isplaćujemo 700.000 evra. Vidite kolika je to ušteda. Eto, tako uspevamo. Treba pronaći sredstva, ali glavni način za stabilizaciju je ušteda”.

“Klub je izgledao kao klasično socijalističko preduzeće iz 70-ih godina prošlog veka”

Priželjkivali su u Humskoj da će četa Srđana Blagojevića pronaći rešenje za “seču favorita” i uspeti da se domogne učešća na evropskoj pozornici. Okrenula je sreća leđa mladoj ekipi Partizana u penal seriji protiv Kiprana, a nije bila saveznik ni u produžecima sa Hibernijanom.

“Tačno je, očekivalo smo sredstva od Evrope, ali nema ih. Mogli smo da prodamo igrače i zaradimo četiri, pet miliona, bez ikakvih problema. Svaki dan neko zove za Roganovića, Vukotića, Ugrešića, Dragojevića… Jel su na prodaju? Nisu! Treba da sazrenu kao igrači i kao ljudi. Bolje je da odu za godinu, dve ili tri. Nećemo odustajati, koliko god to teško bili. Nećemo da kukamo više, jer jesmo kad smo tek došli. To je bila neverovatna dubioza, ne samo u brojčanom smislu, već u smislu zapuštenosti kluba. Nigde energije i volje u ljudima da se iskorači. Svi su ušli u zonu komfora – uslovno shvatite. Kolotečina – tu sam, kako god da ide – ide, plata će doći radio ili ne. Objašnjavao sam ljudima. Klub je izgledao kao klasično socijalističko preduzeće iz 70-ih godina prošlog veka. Ideš na posao, odlaziš sa posla, prvog u mesecu je plata, nema razmišljanja, ne moram da se dajem i trudim previše. Nije lako promeniti navike ljudima koji su to godinama, decenijama. Pomeramo stvari malo po malo”.

Zadovoljan je Rasim Ljajić razvojem situacije, ali apostrofira da glavne bitke tek dolaze. Jedno od ključnih mesta na spisku ambicija predstavlja projekat izgradnje internata za najperspektivnije talene iz omladinskog pogona u Sportskom centru Zemunelo.

“Menjamo infrastrukturu. Zaista radimo na tome. Želimo da od Teleoptika napravimo fabriku za proizvodnju talenata. To je ključni cilj uz rezultatski. Moramo da napravimo internat za decu. Imamo gotov projekat. Napravićemo smeštaj od 48 apartmana, sa multifunkcionalnim salama, teretanama, medicinskim blokom, učinocima gde ćemo probati da dovodimo profesore da drže nastavu. Sve to samo za našu decu, da mogu tu da uče, provode vreme, treniraju, spavaju… To je perspektiva Partizana. Ako to uradimo, može da se dešava šta god, Partizan će biti ono što već nekada jeste – najveća baza za proizvodnju fudbalera”.

“Partizan je brend! Ne želim da stvaram pritisak, ali siguran sam da će se kadeti boriti za titulu ove sezone”

Blagojevićevi “golobradi” puleni pokupili su simpatije sportske javnosti, a predsednik crno-belih uverava da u omladinskom pogonu ima još mnogo talentovane dece, koju već u bliskoj budućnosti očekuje u prvom timu Partizana. Ističe Ljajić da potencijala ne manjka, ali da je posvećen rad neophodan kako bi kvaliteti pravovremeno bili prepoznati.

“Gledamo skoro svaku utakmicu kadeta, omladinaca… Putujemo na gostovanja. Verujte mi – videćete, u trenutnoj generaciji kadeta već ima fenomenalnih igrača. To su momci rođeni 2009. godine. Ne želim da stvaram pritisak, ali sigurno će se boriti za titulu ove godine. U omladincima ima dobrih igrača, ali to je specifična selekcija. Mnoge igrače iz generacije 07′ smo već uzeli za prvi tim. Oslabili smo ih na neki način. Kada bismo sve vratili oni bi se prošetali kroz takmičenje. Imamo i Teleoptik, koji želimo da se bori za prvo mesto i izbori plasman u Prvu ligu Srbije. Čovek sam starog kova, za mene je to i dalje druga liga. Cilj je da Teleoptik bude tranzicioni klub između omladinske škole i prvog tima. Ogromna je razlika između omladinskog i seniorskog fudbala. Period adaptacije je veoma važan, a bilo bi sjajno da to bude u višem rangu od Srpske lige. Momci rođeni 2011. godine pobedili su u prošlom kolu sa 13:0. Potrebno je da infrastrukturu i organizaciju dovedemo na nivo velikih evropskih klubova. Partizan mora da bude klub u koji će dolaziti igrači iz čitavog regiona, pa i šire… Moramo da proširimo bazu, jer smo suviše mali kao zemlja. Ali šta tek drugi iz regiona da kažu, koji su mnogo manji od nas”.

Crnogorska kolonija u crno-belom, najbolji je dokaz da talenti iz zemalja bivše Jugoslavije i dalje vrlo rado dolaze u Humsku. U ovom trenutku, Partizan može da se pohvali sa nekolicinom dečaka iz država širom regiona.

“Imamo u omladinskim selekcijama decu iz Severne Makedonije, Bosne i Hercegovine… Još Partizan funkcioniše kao klub u koji svi žele da dođu. Partizan je brend! Na tom brendu stvaramo rezultate. Problem je što je taj brend doveden u pitanje, ali sada je doživeo reinkarnaciju. Nadam se da ćemo tek sada praviti velike rezultate. Iz Slovenije su ljudi dolazili. Pitaju da im dete bude tu 15 dana, da procenimo da li može da igra fudbal ili da se okrene ka školi, uz molbu da samo trenira. Znate koliko je takvih primera bilo… Poverenje postoji i treba dalje da ga gradimo”.

Kao savršen primer deteta koje je prošlo sve Partizanove selekcije izdvojio se zamenik kapitena – Ognjen Ugrešić. U razmaku od svega godinu dana, momak koji je privukao pažnju slavnog Mančester junajteda, dogurao je od dresa Teleoptika do poziva za A reprezentaciju Srbije. Selektor Stojković uvrstio je vezistu iz Kikine u tim za utakmice protiv Letonije i Engleske – u kvalifikacijama za Mundijal.

“Ognjen je mnogo dobro dete. Sam se izborio za sve. Nije se libio da igra za Teleoptik, rekao je da nema nikakvih problema. Upravo mu je to kasnije značilo. Upoznao se sa čvrstinom i žestinom koja je prisutna u seniorskom fudbalu. Neki misle da je to nazadovanje, ali on je sve shvatio na pravi način – kao izazov, kao neophodan stepenik na putu do uspeha. Poziv u reprezentaciju je u potpunosti zaslužen igrama, ponašanjem, trudom… Sigurno će Partizan imati još reprezentativaca u budućnosti! U Crnoj Gori imamo više reprezentativaca, što mladih, što seniorskih. Malo li je za klub koji je do pre godinu dana bio u rasulu? Da ne govorimo o mlađim selekcijama”.

“Skakali smo od sreće kad Piksi, Dejo ili Sušić provuku loptu kroz noge rivalu u reprezentaciji, ali toga danas više nema”

Ugrešićev potencijal prvi je prepoznao legendarni Momčilo Vukotić. Nije Moci mogao da promakne Ognjenov dar, a upravo ga je on i doveo u Partizan još kao školarca.

“Gledamo da sve naše bivše igrače uključimo u rad kluba na posredan način. Svako je dobrodošao. Želimo da gledaju decu, predlažu nam njihova mišljenja, da prosto rečeno budu neformalni skauti Partizana. Oni će sigurno mnogo bolje da vide, osete talenat, nego neko sa strane, ko nije doživeo takvu fudbalsku karijeru. Ne baziramo na tome skauting službu, ali to je odlično pomoćno sredstvo. Moje iskustvo kaže, da je sada daleko veći deficit igrača u odnosu na pre 10 godina. Zahtevi fudbalski igre su značajno drugačiji. Dramatično su se promenili. Nekada smo uživali gledajući reprezentaciju u igrama Piksija, Savićevića, Sušića… Skakali smo od sreće kad provuku protivniku loptu kroz noge. Danas tog fudbala više nema. Fudbal je postao spartanski sport, koji zahteva ogromna odricanja, požrtvovanje i posvećenost. Zato je primetan deficit fudbalera, ne talenata. Mnogi odustanu. Prelaz u seniorski pogon postaje koban. Moramo bazu da širimo i dalje od regiona”.

“Pričali su nam da će nas terati iz kluba, da će nam svi u Evropi dati po pet, šest komada…”

Na pitanje da li je u minulim mesecima dobio prijateljske savete, zbog kojih mu je drago što ih je primenio, ili se kaje što nije, Ljajić je imao opširno obrazloženje:

“Ne mogu sada ni da se setim koliko je toga bilo – i jednog i drugog. Na dnevnoj bazi se čovek kaje što nešto nije uradio. Suština uspeha jeste preispitivanje. Tako je u svakom poslu. Ako se ne preispitujueš, ako nema kritičkog mišljenja, nema ni napretka! U fudbalu očekujete mnogo od nekog igrača, učinite sve da ga dovedete, ali ne znate šta će na kraju biti. Arsena Vengera su jednom prilikom pitali može li da proceni ko će postati igrač među mladim talentima. Rekao je: ‘Ne’! Svi su se čudili kako to da Venger nema taj osećaj. Ubrzo je objasnio: ‘Mogu sa velikom sigurnošću da kažem ko sigurno neće biti igrač, ali ne mogu da predvidim ko će postati igrač’. Ne može čovek da zna šta će se dešavati u njihovoj glavi, da li će da se zasite sa 15, 16, 17 godina… Nešto se dogodi i kraj. Ljudi se stalno pitaju, što ste doveli ovoga, što ste doveli onoga. Razumem ih, ali ni milioni nisu garancija. Koliko je samo takvih slučajeva u Evropi. Možete iz jednog prelaznog roka da nađete 10. Suština je da svedete greške na minimum. Nije isto da li ste igrača platili 100.000 ili 5.000.000 evra. Ovih 100.000 možete nekako da podnesete, ali kada bismo mi napravili grešku za 5.000.000 – usledio bi bankrot. Ljudi su nam tako pričali da dovodimo igrače, da se zadužimo kao drugi, govorili su nam da će nas oterati jer nema rezultata. Ali, rizik je bio neophodan. Mi smo doveli igrače, a samo za jednog platili obeštećenje. Garantujem da to niko ne bi uradio“.

Partizanov dug u ovom trenutku je 10.000.000 evra manji nego što je to bio slučaj prethodnog oktobra.

“Savetovali su nas da nešto menjamo, da kupimo igrače, da će nas terati motkama, da će nam svi u Evropi dati po pet, šest golova. Šta smo napravili ako sve to uradimo? Zatekli smo dug od 57.000.000 evra. Jel treba da odemo, a da on poraste na 70.000.000 evra? Koja je onda razlika? Nećemo to raditi sigurno. Uštedom i domaćinskim poslovanjem smanjili smo dug za 10 milona evra. Nemamo zlatni ćup, pa da ga prodamo i rešimo probleme”.

Partijama u Evropi, a potom i na domaćoj smotri, Partizanovi “klinci” očarali su sportske fanatike iz Srbije. Ocene javnosti su prilično visoke, ali utisak je da za potpuno zadovoljstvo nedostaje prisustvo “povratnika” o kojima se dugo pričalo tokom celog leta. Ljajić smatra da su šanse za takav scenario manje realne u narednim danima, ali da bi crno-beli sa zadovoljstvom voleli da vide nekog od proslavljenih bivših asova unutar tima Srđana Blagojevića.

“Naravno da je seta prisutna zbog toga. Potencijalni dolazak nekog od tih momaka doneo bi višestruki značaj. Želeli smo da baziramo perspektivu na jačenju identiteta Partizana. Ideja je bila da spojimo decu iz naše škole sa bivšim igračima koji su ostavili veliki trag. Po svaku cenu smo to želeli. Ako se ukaže šansa da angažujemo nekog ko nije pronašao klub, vrlo rado bismo ‘uskočili’ u taj posao. Ne kažem da je realno, nemam nameru da stvaram prevelika očekivanja, ali i najmanju šansu za dovođenje istaktnutog partizanovca nameravamo da iskoristimo. Značio bi deci, ali i nama kao klubu. Ostaje žal, mada smo u startu rekli da nismo sigurni da li je realno. Pogotovo su Danko i Peđa pričali sa njima, poznaju ih od ranije. Situacija je takva da većina njih ima milionske ugovore. Teško bismo u ovakvoj situaciji to mogli da ispratimo. Ljubav prema Partizanu sa njihove strane je nesporna, niko nije isključio mogućnost da se u jednom trenutku vrati”.

“Ako je cilj drugo mesto, onda kao uprava ne treba da budemo tu! Kaiš može da se popusti u junu”

Kristalo jasan bio je predsednik Partizana – njegov tim se sigurno neće zadovoljavati drugim mestom. Crno-beli priželjkuju povratak neizvesnosti u borbi za titulu i učiniće sve da se vrate na superligaški tron. Kada su u pitanju potencijalni ulazni transferi, predstojeće leto zvuči kao realan domet za početak novog poglavlja.

“Kaiš može da se popusti narednog juna, možda za jednu rupicu u januaru, ali možda. U junu već očekujemo značajniju stabilizaciju kluba. Prošle godine Zvezda je nažalost još u martu obezbedila titulu. Kada smo zvanično preuzeli klub, na Skupštini smo poručili da kreće borba za titulu. Ne može Partizan da se zadovolji drugim mestom. Zašto smo onda tu? Onda ne treba da budemo tu kao uprava. Ako je drugo mesto cilj, onda smo neuspešni. Partizan mora da se bori za trofeje i titule. Ove godine će biti borba. Nema više da se u martu rešava prvenstvo. To je svakom jasno! Smatram da je ta neizvesnost dobra za srpski fudbal. Vraća veru u fudbal, dovodi sponzore i navijače. Mi moramo da vratimo veru u fudbal”.

Ljajić ističe zadovoljstvo zbog dolaska Domenika Mesine na čelo Sudijske komisije Fudbalskog saveza Srbije. Mišljenja je da je rano donositi sud, ali veruje da dolaze bolji dani kada je u pitanju sama regularnost takmičenja, kao i kvalitet suđenja.

“Biće grešaka – naravno. Mi smo ponovo oštećeni u Nišu. Bio je čist crveni karton za start nad Dragojevićem. Oglasila se i struka, ali dobro – nadamo se da će oni koji prave greške biti negativno ocenjeni, da neće suditi. Greške su sastavni deo fudbala, ali ako se često ponavljaju, onda nisu samo greška”, istakao je Ljajić, pa nastavio u istom dahu:

“Negujemo korektan odnos sa Fudbalskim savezom Srbije. Ne tražimo apsolutno ništa, ni najmanju privilegiju. Apsolutno ništa, samo da ne budemo u podređenom položaju. To nikada nećemo prihvatiti. Ne želimo da nam neko pokloni ni aut, samo želimo da prema svima tretman bude isti. Mislim da je angažman Mesine dobar potez. Sviđa mi se što izlaze u javnost sa objašnjenjima spornih situacija. Da li je neko oštetio Partizan, ili doneo odluku u Partizanovu korist, sve treba da se kaže. Nikakav problem nije. Regularnost je ključ svega, ona donosi sve ono o čemu smo pričali. Bez toga su reforme uzaludne. Za sada je zaista korektno. Grešaka će biti, ali to je normalno – živi smo ljudi. Svi koji smo u fudbalu znamo kada je stvarno greška, a kada postoji drugačija namera”.

Na pitanje da li je suđenje na višem nivou u odnosu na prošle godine, prvi čovek kluba iz Humske odgovorio je:

“Suviše je rano da sudim, ne smem da kažem, ali napravljen je dobar korak. Ako se istraje sa radom u trenutnom maniru verujem da će regularnost biti veća nego što je to ranije bio slučaj. Takođe, u tom slučaju smatram da će se smanjiti i broj sudijskih grešaka”.

Osvrnuo se Ljajić i na značaj uloge medija. Od prvog dana u klubu, otvoren je predsednik Partizana za saradnju i razgovore o aktuelnim temama.

“Samo bih poslao poziv medijima na otvorenu, korektnu saradnju. Bez senzacionalizma. Ovde će svako u svakom trenutku moći da dobije informaciju. Na kraju krajeva, svi smo na zajedničkom poslu. Vi izveštavate javnost koju interesuje Partizan. Kao obavezu doživljavamo da preko vas prenosimo ono što je značajno za rad kluba. Ne možemo bez medija, koji su značajan faktor u svakom javnom poslu, posebno u sportu”, konstatovao je Rasim Ljajić u intervjuu za naš portal.

Bonus video: