Igranje za reprezentaciju bi trebalo da bude osećaj pripadnosti, koji antropološkim metodama može da se probudi kod nekoga ko u sebi već ima dozu patriotizma. Međutim, kada ubeđivanje bude dočekano ignorancijom druge strane, postavlja se pitanje – da li nam uopšte trebaju sportisti koji ne žele da igraju za Srbiju?
Odjavio je Stefan Bajčetić drugi put reprezentaciju Srbije i to vrlo autoritativno izjavom koju je dao španskoj Marki.
“Rođen sam u Španiji, odrastao sam u Španiji, porodica mi je u Španiji, osećam se kao Španac i veoma sam ponosan što predstavljam Španiju“, reči su Bajčetića.
Meridian Sport te časti – POTPUNO BESPLATNO! Registruj se i odmah preuzmi 6.000 FREEBET!
Od oca Srđana, Zrenjaninca i nekadašnjeg fudbalera Crvene zvezde koji je u Španiju otišao jer ga je fudbalski put tako naveo, verovatno ni ne sluteći da će naslednik umesto “šta” da govori “que”, te da prema Srbiji neće osećati nikakvu pripadnost. Kao da ponovo slušamo priču o Bojanu Krkiću. Tačnije – Bojanu Krkiću Perezu.
Iako mu je otac rođeni Paraćinac koji je u Španiju možda i prvi put video kada je otišao u Molerusu, katalonskog niželigaša na samom zalasku karijere, Srbija je dočekala da ponovo svoje dete mora da ubeđuje da mu je majka.
Tih godina, nije postojao metod na koji Krkić nije bio ubeđivan zbog čega bi trebalo da zaigra za Srbiju, ali je upitno na kom jeziku, s obzirom na to da je Bojan pričao isključivo španski. Šalu na stranu, ali je Krkić makar dvocifren broj puta javno odbio ideju da ikada obuče dres reprezentacije Srbije. Kao da to nije bilo dovoljno čelnicima našeg saveza koji nisu odustajali, sve do momenta dok se Krkićeva karijera nije ugasila.
E tada nije trebao ni Srbiji, a ni Španiji. Naravno, Krkić je posle promenio ploču i govorio da je hteo da igra za Srbiju, ali kao dokaz da je to daleko od istine imamo i izjavu legendarnog Radomira Antića.
“Želeo sam da Bojan Krkić igra za Srbiju, ali se on ipak opredelio za Španiju. Pričao sam kako sa njim, tako i sa njegovim ocem, ali su mi se samo zahvalili na pozivu. Naime, majka mu je Špankinja, pa je imao pravo da tako odluči. U momentu kada sam ga hteo, Bojan je igrao za Barselonu“, rekao je Antić.
Svojevremeno je Srbiju zbog Holandije odjavio Rišairo Živković, a i dalje je aktuelna priča oko Aleksandra Pavlovića. Ili da budemo precizni – “aktuelna”, s obzirom na to da je Pavlović izabrao Nemačku.
“Veoma sam srećan što sam pozvan u seniorsku reprezentaciju Nemačke. Moj plan je bio da odluku između Nemačke i Srbije donesem posle Evropskog prvenstva ove godine, ali sam morao da odlučim momentalno. U mojim grudima biju dva srca: moja majka je Nemica, a otac Srbin. Rođen sam i odrastao u Minhenu, celu moju fudbalsku karijeru sam proveo u Bajernu i jedva čekam utakmice u dresu selekcije Nemačke“, rekao je Pavlović.
Bilo je tu i pozitivnih primera u liku i delu Nevena Subotića, Zdravka Kuzmanovića, Danijela Ljuboje i najskorijeg – Lazara Samardžića.
Ključ je u tome da savez mnogo ranije mora da stupi u kontakt sa srpskom decom koja rastu u inostranstvu. Da ih mnogo ranije uključi u mlađe reprezentativne selekcije i probudi kod njih osećaj pripadnosti Srbiji.
Tu je i uloga roditelja koji decu moraju da nauče srpskom jeziku, kulturi i tradiciji. Teško je verovati da će iko da izabere Srbiju ukoliko je poslednji put u njoj bio na letnjem raspustu u osnovnoj školi.
Odgovornost je na svima, ali je ključ u tome da za Srbiju treba da igraju oni koji istinski to žele. Bez obzira na fudbalske kvalitete, preduslov da bi potencijalno igranje za Srbiju i bilo tema neophodno je da postoji osećaj pripadnosti.
BONUS VIDEO:
neda.kerkez
Nema veze koliko rano savez stupi u kontakt sa tim mladim fudbalerima ako sami ne osećaju ponos pri pomisli da obuku dres Srbije onda ih nikako nećete moći nagovoriti.
Goran Munic
Lagamo i bez mnogo tenzija Bajcetic je odjavio Srbiju