Prepoznatljivo ime na fudbalskoj mapi Čukarički je izgradio bazirajući se na predan i posvećen rad sa mlađim uzrastima. Tokom prethodnih godina mnoštvo polaznika steklo je diplomu škole sa Banovog brda, a “vukovci” su nakon uspešno odrađene prakse u belo-crnom dresu za sedmocifrene iznose napuštali matičnu firmu.
Meridian Sport te časti – POTPUNO BESPLATNO! Registruj se i odmah preuzmi 6.000 FREEBET!
Među 15 odlikaša, od čijih prodaja su Brđani inkasirali milionske prihode, nalazi se ime korpulentnog defanzivca – Uroša Drezgića. Persektivni, 22-godišnji štoper, sa statusom omladinskog reprezentativca Srbije stavio je pretprošle jeseni 1.500.000 evra vredan paraf na ugovor sa Rubinom iz Kazanja.
Nije Drezgić u Rusiji uspeo da se izbori za ozbiljniju ulogu, a “kaljenje” u mađarskom Diošđeru umesto sigurnim mestom u startnoj postavi počelo je stradanjem prednjih ukrštenih ligamenata na kolenu. Nakon višemesečnog oporavka Uroš je ponovo na terenu, a to je bio idealan povod da u razgovoru za Meridian sport sumira utiske iz turbulentnog perioda koji je iza njega.
“Oporavio sam se i osećam se zaista fantastično, ali biće potrebno još vremena da u potpunosti budem spreman za najviši nivo. Odradio sam dodatne preglede. Čekam da stignu izveštaji. Kada doživite takvu povredu logično je da osećate strah po povratku na teren, makar u blažoj meri. Srećan sam što sam spreman za trening i sada je na meni da se dokažem i demonstriram šta mogu”.
Perspektivni Šapčanin stigao je početkom jula u redove Diošđera. Odmah je dobio poverenje stručnog štaba tokom prijateljskih provera, ali uoči samog početka takmičarske godine – pre zvaničnog debija, iz stroja ga je izbacila teška povreda.
“Osećao sam se kao da mi je sve potonulo. Nisam imao ni mnogo vremena da razmišljam. Odmah je usledila operacija. Nemoguće je opisati tu situaciju. Bolovi koje sam trpeo su nezamislivi. Lekari su mi ponudili novu metodu oporavka, putem koje je povratak moguć kroz tri i po meseca. Prihvatio sam, naravno. Lutao sam dosta na psihološkom planu tih dana, ali smatram da me je upravo povreda učinila mnogo stabilnijim i jačim. Ako Bog da, nadam se da ću uskoro zaigrati i da će povreda postati prošlost”.
Savremene metode mađarskih stručnjaka učinile su da period oporavka traje duplo kraće od tradicionalnog sistema lečenja, ublažile su neizbežne krize i iskušenja, ali opet dovoljno namučile mladog štopera. Srećom, podrške nije manjkalo – i to sa mnoštva različitih adresa.
“Najveću i neprestanu podršku pružala mi je porodica. Bili su uplašeni – potpuno normalno. Srećan sam i zahvalan što ih imam. Nikada do sada nisam kuburio sa teškim povredama i to je bilo novo za sve. Brinuli su i nekadašnji saigrači iz Čukaričkog i Rubina. Svi su zvali da čuju kako sam. Bio sam često na vezi sa Vujačićem, Čumićem, Ranđelovićem, Jočićem… Takođe, svi saigrači iz Diošđera su bili uz mene. Najviše vremena sam provodio sa mojim prijateljem – Markom Rakonjcem. Želim da istaknem i podršku Danilovića, Gluščevića, Saničanina… To su sve sjajni momci, dugujem im veliku zahvalnost. Dvojica domaćih igrača su se suočila sa identičnom povredom, pa su mi značili i njihovi saveti. Nismo koristili istu metodu oporavka. Oni su se lečili onom tradicionalnom, pa su odsustvovali sedam meseci. Bio sam iznenađen kada su mi lekari rekli da mi je prvi trening tri dana posle operacije. Sve mi je bilo čudno. Hvala Bogu, prošlo je sve dobro i sada sam tu da se borim”.
Tokom prethodnih dana u mađarskim medijima pojavila se informacija da je Uroš dobio odrešene ruke od kluba da potraži novu sredinu, ali je odlučio da se ponovo bori za mesto u timu trenera Vladimira Radenkovića.
“Naravno, želim da se izborim za mesto u mom klubu – Rubinu, ali nadam se da ću makar nekoliko utakmica odigrati i za Diošđer. Trenutno radim individualno. Nisam želeo da raskinem ugovor i klub je doneo odluku da me odvoji od ekipe. Pokušaću da se izborim za svoje mesto u timu. Želim da dokažem da vredim. Siguran sam da bi promenio njihovo mišljenje kada bih dobio šansu da zaigram”
“Postao sam bolji igrač uz Radovana Pankova, moja je krivica što se nisam izborio za mesto u Rubinu”
Premotao je snažni defanzivac film i kroz slikovitu priču vratio se na sam početak karijere. Prve korake načinio je u Mačvi iz rodnog Šapca, potom zaigrao u OFK Beogradu, a potpuno afirmaciju najpre u omladinskom pogonu, a potom u prvom timu, stekao je upravo na Banovom brdu.
“U Mačvi sam igrao kao krilo ili ofanzivni vezista. Kada sam prešao u OFK Beograd trener Dragan Vuković je želeo da se oprobam na poziciji štopera. Svidelo mu se kako je to izgledalo i želeo je da ostanem u defanzivnoj liniji. Definitno je bio u pravu”, otkrio je Drezgić, a potom se osvrnuo na dane provedene u redovima matičnog Čukaričkog:
“Na Banovom brdu sam izgradio sebe kao igrača. Pratim svaku utakmicu Čukaričkog i uvek ću biti njihov navijač. Veže me mnogo lepih uspomena za belo-crni dres. Najviše sam uživao u sezoni kada smo osvojili treće mesto i obezbedili učešće na evropskoj sceni. Vodili smo veliku bitku sa TSC-om i žao mi je što nismo uspeli da se domognemo druge pozicije. Bila je to sezona za pamćenje. Predvodio nas je Dušan Kerkez. On je na mene ostavio najjači utisak kada su treneri u pitanju. Sa svima je bilo lepo, ali Dušan mi je pružio šansu da konstantno igram. Iskreno, najviše me je vređao i vikao na mene, ali opravdano. Znao je da me to motiviše. Uvideo je da što me više kritikuješ, ja sam bolji. Čujemo se povremeno, u kontaktu sam. Čestitao sam na ostvarenim uspesima”.
Odlično se Drezgić uklopio u sistem rada tadašnjeg šefa struke, Dušana Kerkeza, a važnu ulogu u prilagođavanju odigrali su i njegovi daleko iskusniji saigrači.
“Postao sam mnogo jači i bolji igrač uz Radovana Pankova. Tih šest meseci smo fantastično funkcionisali. Bilo je vrhunski igrati sa njim u tandemu. Mnogo sam naučio! Takođe, moram izdvojiti Miladina Stevanovića i majstora Marka Docića koji su mi zaista u velikoj meri pomagali tokom celog perioda provedenog u Čukaričkom”.
Nisu nezapaženo prošle sjajne igre na Banovom brdu. Bedem ispred gola Čukaričkog činio je Drezgić u društvu Radovana Pankova, a posle evropske premijere na adresu Brđana stigla je ponuda koja se ne odbija – od strane Rubina iz Kazanja. Ipak, po dolasku u rusku Premijer ligu Uroš je osetio moć neugodnog perioda adaptacije.
“Za sve sam ja kriv! Iz ove perspektive u potpunosti mogu da preuzmem krivicu. Bio sam redovan u Čukaričkom. Osetio sam neku dozu moći i sa takvim stavom došao u Rusiju. Skupo me je koštalo, iako je sve bilo nesvesno. Srpsko i rusko prvenstvo jednostavno ne može da se poredi – pogotovo kada je u pitanju fizička sprema. Ne pričam o talentu, po kojem smo mi bez ikakve dileme prepoznatljivi. Jednostavno, nisam bio dovoljno spreman za izazov tog tipa. Svi su mi pričali, ali tada to nisam najbolje razumeo. Ipak, sreća je što sam zaista mlad igrač i dobio sam šansu da ispravim propuste. Ima vremena da se dokažem i opravdam očekivanja. Siguran sam da ću se vratiti”.
“Sanjao sam o dresu Partizana, došao da potpišem ugovor, ali jedan poziv iz UEFA je sve promenio”
Čekao je mladi štoper šansu sve do zime, a onda se kao idealno rešenje stvorila ponuda iz Beograda. Partizan je izrazio želju da pozajmi Drezgića od Rusa, a sve tri strane su se lako dogovorile. Doputovao je u srpsku prestonicu da završi formalnosti, ali jedna poziv iz čelne evropske fudbalske organizacije je sve promenio. Pravila nalažu da igrač tokom jedne sezone ne sme da nastupa za više od dva tima, a defanzivac je već zaigrao za Čukarički i Rubin.
“Sve je bilo dogovoreno i samo je to pravilo sprečilo moj dolazak u Humsku. Došao sam u Beograd da potpišem ugovor. Doputuvao sam iz Turske, gde smo bili na pripremama, u nameri da samo obavimo formalni deo posla. Veče pre nego što je trebalo da potpišem ugovor i ozvaničim dolazak stigao je poziv od strane UEFA. Bio je to poziv koji je sve pokvario – kočnica. Žao mi je. Od malih nogu mi je bila želja da zaigram za tako veliki klub kao što je Partizan. To je klub o kojem sam kao mali sanjao”.
Ne drage volje, ali primoran, srpski defanzivac vratio se u sastav Rubina i dovršio pripreme u Antaliji. Partizan više nije zvao.
“Kontakt se od tada više nije obnovio. Poziva nije bilo, nismo pričali. Ne krijem da bih voleo da dođem jednog dana i pomognem klubu. Ne znam da li će se i kada to dogoditi, ali bilo bi sjajno da za nekoliko godina zaigram u Humskoj”.
“Vujačić je postao najbolji štoper ruske Premijer lige”
Veliki doprinos tokom prilično jasnih razgovora sa crno-belima odigrao je nekadašnji kapiten Partizana, a potom Urošev saigrač u Rubinu, Igor Vujačić.
“Igor mi je mnogo pomogao. On je zvao ljude iz Partizana i pohvalnim rečima govorio o meni. Raspitivao sam se kod njega o svemu. Dobio sam mnoštvo saveta. Rekao mi je da u Partizanu svaku utakmicu moraš da igraš sa više od 100 odsto snage i želje, da je svaki detalj važan. Pričao mi je o navijačima i činjenici da konstantno moraš da ostaviš srce na terenu”.
Čitavo društvo domačih igrača okupilo se u Kazanju, ali posebnu podršku prilikom prvog inostranog angažmana Drezgić je dobio od crnogorskog reprezentativca.
“Imali smo sjajnu družinu u Kazanju. Stalno smo išli na večere, na piće… Zbijale su se šale i uživali smo. Svi su mi pomogli, ali Vujačić najviše. Igramo na istoj poziciji i veoma su mi značile njegove sugestije. On se odmah uklopio u tim i smatram da je trenutno najbolji štoper u ruskoj Premijer ligi. Zasluženo je dobio kapitensku traku. Ostalo mi je u sećanju kako smo redovno igrali Soni. Često sam ga dobijao, pa ga je to nerviralo. Bilo je koškanja i zabave na pretek”.
Neizostavan na spiskovima reprezentativnih selekcija Srbije bio je Drezgić od malih nogu. Nakupio je čak 31 nastup računajući sve uzraste i ostavio zapažen trag u dresu nacionalnog tima.
“Najveća privilegija koju sam imao tokom karijere. Nezaboravno iskustvo. Nema ništa lepše nego braniti boje svoje zemlje. Sećam se kada smo igrali protiv Francuza, u U21 selekciji. Borili smo se protiv Tirama, Kamavinge, Badijašila, Kalimuenda, Fofane, Kalulula… Strašna ekipa! Bilo je fenomenalno što uopšte takvi igrači stoje pored tebe. Oni su aždaje! Tada se već videlo koliko su talentovani i dominantni. Fizička sprema im je na zavidnom nivou”.
Drezgić je vrlo objektivan, svestan koliko napora ga očekuje do povratka u željenu formu, ali to ga ne sprečava da veruje u svoje snove. Voleo bi da se u budućnosti ponovo izbori za mesto u opremi sa nacionalnim grbom i debituje za A selekciju Srbije.
“Nikada ne možeš da znaš to, ali nadam se da ću zaslužiti partijama na terenu da se vratim u reprezentaciju i dobijem poziv za A tim. Bilo bi to ostvarenje snova. Ako budem vredno i predano radio, vidim sebe u budućnosti u dresu Orlova, makar na širem spisku”, konstatovao je Uroš Drezgić u intervjuu za Meridian sport.
Bonus video:
kluka4002
Svašta mu se izdešavalo u poslednje vreme ali mislim da je odlucio dobro i da je u dobroj sredini gde moze lepo da radi , napreduje i nađje sebi nešto u ekipi
Ivan Banjac
Video je da je raspad sistema u Partizanu i pobegao na vreme
jelenamilosevic540
Ma samo neka on oporavi,tek je njemu pocela karijera iskreno
vojinovmarko15
Cukaricki uspesno nastavlja sa prodajom igraca,nadam se da ce i Drezgic dobro proci u ovom transferu i zelim mu puno uspeha u Rusiji!