Search
StarMOJE VESTI
Da biste pogledali sekciju MOJE VESTI potrebno je da se prijavite na svoj nalog.

Uroš Kabić otvorio dušu: Posle Zvezde me tapšali po ramenu, a nakon Torina sažaljevali – kao da su očekivali da dam 10 golova u Italiji

(od izveštača Meridian Sporta sa Zlatibora)

Nova pozajmica i novi početak za Uroša Kabića, momka koji i dalje ulazi u spektar najtalentovanijih srpskih fudbalera.

Potencijalni mladi reprezentativac Srbije za koga je Zvezda pre dve godine izdvojila 800.000 evra kako bi ga dovela iz Vojvodine, veruje da bi na Karaburmi mogao da udahne novi fudbalski život.

U razgovoru za Meridian sport evocira uspomene sa Marakane, iz Torina, apostrofirajući Mirka Ivanića i Vanju Milinković Savića kao svojevrsne mentore, ali se i raduje dolasku u OFK Beograd.

“Zadovoljan sam, došao sam pre tri dana i sviđa mi se ekipa. Nisam imao sreće na prethodnoj pozajmici, ali nadam se da ću se na Karaburmi nametnuti i pokazati ko sam. Verujem da mi napadački fudbal koji OFK Beograd neguje – u potpunosti odgovara “, počeo je Kabić razgovor za Meridian sport i nastavio:

“Bilo je ponuda iz inostranstva i prošlog leta, ali sam gledao šta je najbolje u datom trenutku. Direktor Čukaričkog – Vladimir Matijašević me je zvao, ali ispostavilo se da je to bio loš potez. Nisam bio njihov igrač, u skladu s tim nisam imao minute. Ali sad sam gladniji nego ikad da se pokažem, svestan da stvari u fudbalu funkcionišu tako. Jedna sezona bude loša, ali već sledeća je fantastična. Pa onda opet pad, pa se podigneš. Zato – idem dan po dan, doslovno ne gledam šta će biti sutra, već se trudim da danas budem na maksimumu.”

Veruje Kabić da ga najbolji fudbalski dani tek očekuju, uprkos tome što pojedinci sumnjaju u hitronogog Limanca.

“Kad sam se vratio iz Torina – ljudi su me gledali sa žaljenjem. Glupost. Kao da je lako otići u Torino i da svako može da bude tamo. Ali dobro, porodica je bila uvek uz mene. I kad sam prešao u Zvezdu, u jednom trenutku te svi zovu, tapšu po ramenu, javljaju se… Posle par meseci – ne igram, nema nikog više. Takvi su ljudi… Kad daš gol – najbolji si, kada ne igraš – ne postojiš. To je put sportiste. Mogu samo da zamislim kako je najboljim igračima na svetu.”

Evocirao je i uspomene iz Torina. Veliko iskustvo, uprkos nedostatku minuta.

“Torino je ogromno iskustvo za mene. Ne znam šta se očekivalo, da odem tamo i dam 10 golova… Nisam igrao, ali pitanje je koliko je bilo realno da dobijem šansu, kad se uzme u obzir u kakvoj sam ekipi bio. U Italiji je drugi nivo fudbala – lopta leti bukvalno. Dočekao me je Vanja Milinković Savić u Torinu, iz istog smo kraja u Novom Sadu, čak smo i u istu osnovnu školu išli. Iskreno – za mene je on među tri najbolja golmana na svetu. Čitao sam da se piše da ga Mančester Siti želi. Mislim da ima kvalitet da brani tamo i to mi zvuči kao realna priča. Ima i nogu za taj stil fudbala.”

U Torinu ga je dočekao Vanja, a u Beogradu – Mirko Ivanić.

“Mića Ivanić mi je bio najveća podrška kad sam došao u Zvezdu. Jedan od najboljih momaka koje sam upoznao u svetu fudbala. Impresivan je i na terenu, ta mirnoća i staloženost… Eto obojica smo počeli u Vojvodini, posle stigli do Zvezde. Mogu da kažem da se ugledam na njega na terenu.”

Prisetio se i beogradskog duela sa Mančester Sitijem, ali i gostovanja u Engleskoj, kada ga je četa Pepa Gvardiole posebno impresionirala.

“Nisam igrao u Engleskoj, ali tamo su me više oduševili. Takvu igru u životu nisam video. Sećam se da sam se na poluvremenu zagrevao, a pored mene prolazi Haland – skok i trk. Utisak mi je bio da je skočio barem pet metara i da u životu nisam brži trk video. I na sve to – beton, u fizičkom smislu. Deluje da ne možeš da ga pomeriš. Uzeo sam dres od Kovačića posle utakmice, pričao sa Diašom. Opet, u Beoradu su malo laganije došli, jer su već obezbedili prolaz, ali mi je drago što sam igrao“, podvukao je Kabić.

BONUS VIDEO: