Search
StarMOJE VESTI
Da biste pogledali sekciju MOJE VESTI potrebno je da se prijavite na svoj nalog.

Uroš Račić o Zvezdi, Bragi i reprezentaciji: Prošao sam kroz trnje da bih bio ovde, moja fudbalska priča je za film

"Nikada niko nije postao vrhunski fudbaler u savršenim uslovima", bi bio odličan naslov za film o Urošu Račiću koji je kako i sam kaže - morao da hoda bos po trnju da bi bio ovde gde je danas.

Sa 22 godine je bio prvotimac Valensije, postigao jedan od najlepših pogodaka te sezone u svim takmičenjima i to Atletiko Madridu koji je kasnije postao šampion. Svađao ujedno Mančester Junajted i Juventus koji su kucali na vrata Mestalje ne bi li privoleli Račića da stavi paraf na ugovor.

Ali - nije to najbolji fudbal koji je igrao u karijeri. Već ovo danas. Otkriva Račić u razgovoru za Meridian sport da je sada u potpunosti fudbalski sazreo, te veruje da najbolje dane u karijeri - živi u Arisu. Ujedno analizira Zvezdu, Bragu, reprezentaciju, i ističe da će upravo u dresu Srbije igrati - fudbal života.

Meridian sport ti donosi BONUS DOBRODOŠLICE – do 6.500 DINARA uz dva dana igre bez depozita!

"Pobedićemo Albaniju, bolji smo od njih, igramo kao domaćini - tako da nemam sumnje. Značiće nam taj trijumf za povratak samopouzdanja. Što se mene tiče - nisam na spisku zbog povrede. Trebalo bi da odsustvujem oko sedam dana... Nadam se da će me Srbija iskoristiti sada kada igram dobar fudbal. Verujem da mogu da doprinesem reprezentaciji i uvek sam sebe doživljavao kao vojnika svog naroda. Ipak, smatram da mogu mnogo više da pomognem ako igram. Dobijao sam određene minute, ali ne i pravu šansu. Verujem u sebe i siguran sam da ću kada budem dobio priliku, fudbal života igrati upravo u dresu Srbije", počeo je Račić razgovor za Meridian sport, a zatim se osvrnuo na utakmicu između svoja dva bivša kluba - Zvezde i Brage:

"Igrao sam za Bragu u dva navrata i moram da kažem - klub je izuzetno porastao u međuvremenu. Braga iz mog prvog mandata ne liči na Bragu u kojoj sam igrao prošle sezone. Mislim da imaju najbolji kamp za fudbalere na svetu. Ozbiljan evropski klub, imao sam želju i da ostanem, ali nisu mogli da me plate, pa sam nastavio dalje. Siguran sam da će utakmica sa Zvezdom biti ozbiljna. Najveća opasnost definitivno preti od Horte koji je kapiten i najbolji igrač. Tu je i Zalazar."

Prisetio se i kako je došlo do prelaska u Zvezdu, ali i da je njegov izlazni transfer isplatio plate tadašnjem igračkom kadru.

"Malo ljudi zna da sam prelazak u Zvezdu dogovorio još pre utakmice omladinaca kada sam u dresu OFK Beograda pobedio 4:0. Pisalo se da me je ta utakmica preporučila za Marakanu, a zapravo je sve bilo dogovoreno i pre toga, samo nisam potpisao ništa. Išlo je sve kao po loju, brzo sam priključen prvom timu, a uporedo sam igrao za omladince. I ta juniorska ekipa je bila fantastična. Ne bih da izdvajam nikoga, ali svi smo iz Zvezde odlazili za dobra obeštećenja i tako pomogli klubu da u tom vremenu preživi i da se razvije u ono što je danas. Svi znamo šta je Zvezda danas... Plaćaju se velika obeštećenja i plate za balkanske uslove, ali to je i normalno jer je Zvezda najveći klub na ovim prostorima. Znam da su se od mog transfera isplatile plate igračima, kao i određeni dugovi koji su postojali, što je mene kao zvezdaša veoma radovalo."

Imao je priliku da u crveno-belom dresu radi sa Grofom Božovićem, ali i Vladanom Milojevićem, čovekom koji je sinonim za Zvezdine uspehe u novijoj istoriji.

"Grof je Grof, ne zovu ga za džabe tako. Kod njega sam dobio prve minute u seniorskom fudbalu i to ne zaboravljam. Potom je došao Milojević i doneo uspeh koji nismo mogli ni da sanjamo, pogotovo mi mlađi. Igrali smo Ligu Evrope, pre toga je bio čuveni Krasnodar... Tada sam bio baš mlad i ponosan na to što sam na terenu i što mogu da pariram igračima koje sam do tada gledao samo na televiziji. Nema šta - Zvezda je moja druga kuća i to je klub kom dugujem veliku zahvalnost za sve ono što sam uradio u fudbalu."

Sa 20 godina je krenuo put Španije. U jednom trenutku je očarao Primeru, svi su pričali o novom srpskom čudu u dresu Valensije.

"Valensija je u tom momentu za mene bila kao druga planeta. Trebalo mi je vremena... Nisam bio spreman da konkurišem za prvu ekipu, pa sam nastupao za B tim. Kroz pozajmice i nastupe za Tenerife i Famalikao, zaradio sam povratnu kartu. U Portugaliji sam postigao tri od 10 najlepših golova iz te sezone, a u Famalikau sam dobio sve ono što mi je trebalo - minute i igru na visokom nivou. Vratio sam se u Valensiju, prošao pripreme, bio potpuno spreman i pokazao da mogu da budem važan šraf u timu kod trenera Havija Garsije koji mi je verovao. Vratio sam mu to dobrim igrama i na kraju sezone bio među 20 najboljih igrača u Španiji, uz onaj pogodak protiv Atletiko Madrida koji je te sezone osvojio titulu."

Smena trenera definitivno nije odgovarala Račiću. Nema problem da prizna da se nije uklopio u defanzivan fudbal.

"Imao sam u tom momentu mnogo ponuda, ali me Valensija nije pustila. Potpisao sam novi ugovor, ali je sledeća sezona bila veoma teška za mene. Propatio sam se kod trenera Hosea Bordalasa koji je izuzetno defanzivac i do tada je radio u klubovima koji su se borili za opstanak. Nisam se uklopio u taj stil fudbala."

U Bragi je nastupao dva puta, ali veruje da je prošle sezone definitivno sazreo kao igrač u potpunosti, te da su najbolji fudbalski dani ispred njega.

"Moram da se vratim na Bragu i kažem da mi je ona zaista mnogo donela u karijeri. Kada sam dobio ponudu da se vratim po drugi put u klub - nisam oklevao. Znao sam sve ljude u klubu, jezik, igrače. Mislim da sam u ovom drugom mandatu igrao najbolji fudbal u karijeri i u potpunosti sazreo kao igrač. Dobio sam desetku i čitav tim je bio dobro našpanovan. Pobedili smo sve velike ekipe, imali šansu i da budemo prvaci, ali smo u poslednjih pet kola sve izgubili. Nedopustivo..."

Ipak - Španija je Španija.

"Za mene je španska Primera najbolja liga na svetu. U Španiji sam se formirao kao čovek i mnogo prijatelja i dalje imam tamo. Što se tiče Italije i Engleske, drugačije se dosta igra, čak i taj Čempionšip. Međutim - ništa ne može da se poredi sa Španijom."

Prisetio se i fudbalskih početaka. Krenuo je iz rodnog Kraljeva, zajedno sa bratom blizancem Bogdanom.

"Moj brat Bogdan i ja smo prošli kroz trnje... Kalili smo se na mnogim mestima, igrali fudbal u balonima, na kiši, u blatu. Kad se setim šta smo sve preturili preko glave - bila bi to jedna lepa filmska priča. Pratila nas je sreća, a imali smo i roditelje koji su verovali u nas i mnogo toga nosili na svojim leđima. OFK Beograd je došao kao posledica velikog odricanja i to nakon mnogo godina bavljenja fudbalom i sazrevanja. Tu smo mogli da pokažemo šta smo naučili. Kada sam dobio poziv za reprezentaciju u mlađim selekcijama - to je bilo to. Tad su me svi primetili i počelo je da se priča o meni", rekao je Račić.

BONUS VIDEO: