AEK je imao poen prednosti posle tajm-auta Dragana Šakota. Semafor je pokazivao 63:62. Tada se sve ugasilo. Vatra na tribinama, koncentracija na terenu. U predstojećih pet napada, žuto-crni su prodali pet lopti! Unikaha, aktuelni prvak Lige šampiona, samo se zahvalio.
A bio je u konopcima, grogiran, pod stravičnim naletom strasti navijača i Šakotine euforične ekipe. AEK je bio pred finalom, ali…
Meridian sport te časti – registruj se i osvoji 5.000 dinara za sport i 500 besplatnih spinova!
Hanter Hejl – ništa. Kendrik Peri – malo više, ali praktično ništa. Takva je utakmica bila između AEK-a i Unikahe do 25. minuta, za umetnike nije bilo mnogo mesta.
Rov u kojem su se našli žuto-crni i ljubičasto-zeleni, dok je oko njih gorelo. Baklje su samo pojačavale gustinu vazduha. Pesma je razbijala dim. Mnogo kontakta, mnogo tenzije, mnogo ofanzivnih skokova kao proizvod pojačane želje…
U takvoj igri, Unikaha je vodila. Ne više od sedam, ne manje od tri razlike u periodu od starta druge četvrtine, pa sve do sredine treće. Dragan Šakota je bodrio, trudio se, čekao da se nešto desi, da se dogodi isto ono neobjašnjivo što čini da je AEK na domaćem terenu ove sezone izgubio samo dva meča – protiv Panatinaikosa i Olimpijakosa.
Eksplozija u žuto-crnom!
Osetkovski jeste pogodio trojku za plus šest u 23. minutu, Kalinoski nemoguć koš preko table uz zvuk sirene (koji se nije čuo), ali kao da su samo odložili neizbežno.
Prvim košem najboljeg igrača tima, Hejla, AEK je izjednačio na 42:42 nepunih pet minuta pre kraja treće deonice. Sunel arena je bila u transu, a sa njom i igra domaćina. Iz svake odbrane, Šakotini momci su trčali u sve luđe i jače kontre. I podizali su sami sebe, proslavljali svaki koš ili iznuđen faul kao gol. A i svaki je toliko vredeo.
U 30. minut ušlo se rezultatom koji niko nije mogao da predvidi samo nekoliko minuta ranije. AEK je vodio sedam razlike i onda sam sebi pucao u nogu. Tajson Perez dvojka uz dodatno slobodno bacanje koje nije realizovao, ali jeste uhvatio ofanzivni skok i ubacio dva penala. Srećom po žuto-crne, Hejl se probudio i odveo ekipu na poslednji mali odmor sa pet poena viška.
Ibon Navaro je na drugoj strani pokušavao da pronađe nekoga ko bi povezao igru koja je toliko dobra već godinama da se Unikaha smatra mašinom. Ili, kako je Šakota rekao pre ovog finala, „cilj mi je da budemo kao Malaga“. U ovom meču, cilj mu je bio da bude bolji i od toga. Zato je i zaustavio Perija, ali neki drugi nisu davali AEK-u da malo predahne.
Šakota je morao da zove tajm-aut pet minuta i 27 sekundi pre kraja, trojka Osetkovskog donela je novo vođstvo Unikahi (62:61).
AEK je uzvratio, poveo 63:62, ali… Kendrik Peri! Nigde ga nije bilo. Digao se na šut za tri poena posle još jednog ofanzivnog skoka Unikahe i… Vođstvo 65:63. Pa izgubljena lopta domaćih, pa presečna kontra iako je tim ispunio bonus… Pa još jedna izgubljena lopta… Pa treća uzastopna… Pa četvrta.. Pa peta!!!
Momci sa grbom dvoglavog orla sami su sebi zagorčavali život, vremena je bilo sve manje, a Unikaha je grabila ka pobedi. I još jednom finalu.
AEK – Unikaha 65:71
AEK: Osetkovski 14 (10 sk), Peri 10, Perez 10.
Unikaha: Golden 19 (5 sk, 5 as), Grej 10.
Bonus video:
davidpantelic80
Svi su želeli Aek u finalu, ali zaista je Unikaha bila bolja
saleticnemanja
Slobodno se može reći da se i pre početka sezone znalo da će Unikaha braniti i odbraniti titulu
brankostupica
Izgubio bi AEK ubedljivijom razlikom da se Unikaha nije izglupirala u trećoj četvrtini