Kodi Miler Mekintajer je nedavno podigao prvi trofej u karijeri. U Nišu je bio junak velike pobede nad Partizanom. Pojavio se niotkuda i odjednom je na sebe stavio herojski plašt, kojim je poleteo do Žućkove levice. Put bugarskog reprezenetativca nije bilo lako – prošlao je kroz mnogo izazova kako bi stigao na mesto na kojem je danas. Daleko je bio od Evrolige, nije bio u centru zbivanja, ali je čekao svoju priliku i dočekao. Prvo prošle godine u Baskoniji, a sada na Malom Kalemegdanu, gde je postao jedan od lidera tima koji grabi prema plej-ofu.
U razgovoru za Bouncewear prisetio se početaka, vojne škole, koledža, odlaska u Kinu… Svog puta i budućnosti, koja je, prema onome kako razmišlja, obojena u crveno-belo.
Meridian sport te časti – registruj se, uplati 500 i preuzmi odmah bonus od 3.000 DINARA!
“Počeo sam da se zanimam za košarku sa četiri ili pet godina. Voleo sam da igram što više sportova, između ostalog i košarku, koja je zapravo bila jedina koju sam voleo da treniram ne samo da igram. Sviđao mi se proces. U srednjoj školi mi se pojavila misao da bi mogao da jednoga dana zarađujem od košarke”, rekao je Mekintajer.
Posle vojne škole i koledža, otišao je put Kine, ali je onda njegov put dobio zaokret – stigao je poziv iz Belgije.
“Bio sam u Atlanti, leto nakon što sam diplomirao, i trenirao sam sa jednim kineskim timom. Bio sam prilično dobar i oni su me pozvali da dođem u Kinu na nekoliko meseci. Nudili su mi novac samo da dođem da treniram. Obično sam plaćao treninge, pa je bila lepoa prilika da putujuje, zaradim, a usput treniram. Trebalo je da ostanem tri meseca, ali sam ostao samo jedan, jer su Bersi zvali mog agenta. Mislio sam da je to dobra prilika“.
Uspeo je da se adaptira lakše nego što se očekivalo.
“Volim putovanja, volim da budem na različitim mestima. Jeste bilo teško prilagođavanje, pogotovo zbog odlaska od porodice, ali sam se navikao. Prvo sam išao u vojnu školu sa 17 godina, posle sam išao na koledž, tako je bilo lakše nego drugima”.
Osvrnuo se na kompletan put, koji nije bio nimalo lak. Posle osam godina od dolaska, uspeo je da po prvi put zaigra u najjačem evropskom takmičenju – Evroligi.
“Teško je bilo… Moje putovanje kroz celu karijeru je takvo da sam bio u timovima koji su gubili čak i gubili, ali nisam gubio samopouzdanje, već sam verovao u proces i naredni korak. Verovao sam gde idam. Bilo je naporno, teško… Avantura, proces u koji verujem da idem, pričao sam o tome, razmišlajo sam o odustajanju jedne godine. Ali fokus je bio da svaki dan budem malo bolji nego što sam bio juče. To je bio moj put”
Vreme provedeno u Zvezdi je nešto posebno za Mekintajera.
“Neverovatno je, svaka utakmica, svaki dan… Moja ljubav prema mestu je veća. Dolazite ovde, pogledate okolo i mislite da nijedno mesto u Americi ne može da se poredi sa navijačima u Srbiji, sa našim navijačima. Kad izađem na teren, pogledam okolo, zapravo sam srećan što sam ovde. Nekoliko puta sam igrao protiv Zvezde, Partizana i gledao sam okolo i mislio da će biti neverovatno da igram za ovakav tim. Sad sam zahvalan na tome. Navijači daju ekstra energiju, motivaciju, to volim, nekad dođemo ovde posle duple nedelje, umorni ste, ali navijači vam ne daju da budete umorni. Daju vam motivaciju.”
Na pitanje o budućnosti, dao je veoma zanimljiv odgovor.
“Možda budem ovde i za pet godina, uživam u Beogradu s navijačima, a možda vidim sebe i na jahti u Majorci sa ženom i decom, odmaram i gledam Zvezdu u Evroligi”, zaključio je Mekintajer.
Bonus video:
Petar Markovic
Čudna, neuobičajena i interesantna životna priča
davidpantelic80
Kodi se bas zaljubio u Beograd i Srbiju, bas mu prija da bude u Zvezdi
andrija.djulovic
Ovde se lepo adaptirao i veruje da mu ne bi ništa falilo da se zadrži malo duže kod nas.
kluka4002
U pravom je klubu kako kaže i sam jako brzo napreduje ovde prihvaćen je odlično i želi da napravi dobre rezultate sa Zvezdom samo neka nastavi ovako
nemanja.stanisic
Trajace mu ljubav prema Zvezdi do prve po njemu povoljnije prilike!