Dimitrijević da čukne vo drvo: Samo je Teodosić stvorio taj osećaj

Nad regionom bivše Jugoslavije konstantno kruže jata skauta, trenera i agenata koji uporno obleću i čekaju „žrtvu“. Nekada se desi da ulov zaista i postane žrtva, ali dosta puta život tog momka čiji je talenat vezan za narandžastu loptu, zapravo ode u smeru gde ni najlepši snovi ne mogu da povedu.

EKSKLUZIVNO: Preuzmi najveći BONUS DOBRODOŠLICE OD 5.000 RSD + 10 POKLON WIN&GO RUNDIpotpuno besplatno – registruj se na sajtu meridianbet.rs ili putem mobilne aplikacije.

Međutim, koliko je logično da se taj oblak najviše koncentriše na područje Srbije, toliko je i čudno da neko primeti talenat koji dolazi iz, recimo – Skoplja.

A to se desilo kada su predstavnici starog, dobrog Huventuda, uočili jednog 14-godišnjaka koji i danas, 12 leta kasnije, ima isti dečački lik kakav je imao i na tom „Slovenija Bolu“. Razlika je samo što je u međuvremenu postao Ubica dečijeg lica.

Nenad Dimitrijević u dresu UNIKS-a igra sezonu snova. A to nije lako, jer je prošlu okončao kao šampion i MVP plej-ofa VTB lige! Pogledajte samo ovu seriju 26-godišnjaka iz Skoplja:

4. februara: CSKA – UNIKS 73:83 – 17 poena, 7 skokova, 9 asistencija;

26. februara: Poljksa – S. Makedonija 71:96 – 32 poena, 8 skokova, 8 asistencija;

2. marta: UNIKS – Lokomotiva 80:76 – 23 poena;

5. marta: CSKA – UNIKS 78:84 – 38 poena, 5 asistencija;

21. marta: UNIKS – Zenit 91:90 – 32 poena, 9 asistencija.

Ova poslednja utakmica bila je samo još jedna potvrda da ne postoji igrač u VTB koji daje svom timu koliko on. Četa iz Kazanja je prvoplasirana (skor 25-7), uz pobede nad najvećim rivalima, CSKA (24-8), Zenitom i Lokomotivom (21-10).

„Liga je samo još jača“, konstatuje na početku razgovora za Meridian sport plejmejker ekipe Velimira Perasovića. I, zato što je liga dobra, odlučio je da prošlog leta ostane.

„Prethodnu sezonu sam ovde proveo kao pozajmljen igrač Valensije. Raskinuo sam potom sa njima i nisam znao gde ću kada se završila sezona. Čekao sam najbolju ponudu. Na kraju je ispalo ovo. Bio sam glavni igrač UNIKS-a i hteo sam da ostanem. Srećan sam bio što igram, plus smo osvojili titulu, ostali su skoro svi igrači, ceo stručni štab… Sve mi je to bilo bitno. Bio sam poslednji koji je potpisao, znao sam da svi ostaju. Nije za ovaj klub prirodno da skoro sve strance zadrži.“

53602147706 c42be32634 k

Perasović sa UNIKS-om pravi velike stvari, a Dimitrijević je bez dileme glavni šraf, kako zbog pozicije čoveka koji diriguje celim orkestrom, tako i što je i prva opcija u napadu.

„Od početka je, pa i do dan danas, zahtevan. Traži maksimum od mene. Zna šta mogu da dam. Jednostavno me je pustio da igram. A samo sam to i tražio celu karijeru, da me puste. U Španiji je bila restrikcija minuta, daš osam poena zaredom, ali došlo je vreme da odeš na klupu bez obzira na sve. Poslednju godinu u Huventudu sam malo više igrao, ali generalno sam bio limitiran. Svaki igrač koji oseti da je važan, daje više.“

Tako se osećao i u makedonskom dresu tokom prvog prozora kvalifikacija za Evropsko prvenstvo 2025. godine. Blistao je protiv Poljske, na terenu polufinaliste prošlog Evrobasketa.

„Za Makedoniju apsolutno taj osećaj. Puna sloboda, plus motivacija da igraš za svoju državu. Volim kada se od mene očekuje mnogo.“

Protiv Poljske je stao na dva skoka i dve asistencije od tripl-dabla. Teško da je neko mogao da očekuje više.

„U prvoj utakmici protiv Estonije sam dobio grčeve, nisam mogao da završim na pravi način. Protiv Poljske smo igrali kao ekipa, pametno u odbrani i napadu. Mnogo sam srećan. Voleo bih da u novembru nastavimo u istom ritmu.“

Reprezentativna pauza je koristila i UNIKS-u, jer se Dimitrijević vratio pun elana. I samopouzdanja.

dimitrijevic

„To je normalno, vratiš se srećan. Sećam se da je tako bilo u Huventudu i Valensiji. Prvih nekoliko utakmica posle reprezentacije je bilo super. Uvek veći motiv. Kada se osetiš da si među tvojima. Druga energija, dobiješ više na samopouzdanju.“

Već je Dimitrijević bio u Španiji kada su u dresu reprezentacije blistali Bo Mekejleb i Pero Antić, vodili Makedoniju do polufinala EP 2011.

„Taj uspeh sam 100 odsto ispratio. Ljudi su se tada promenili, košarka je postala broj jedan u državi, što nije baš slučaj poslednjih godina. Sećam se dobro svega toga.“

Sada dolaze nove generacije, ali uslovi nisu dobri. O tome otvoreno priča Neno.

„Kada bih došao kući iz Španije, vratio bih se u realnost. Standardi su toliko niski da se iznenadim kako se radi. Pokušavam da pomognem barem savetima, da kažem šta mislim da je pravi način. Koliko će me neko poslušati ili ne, to nije na meni, ali trudim se.“

Iz različitih razloga Dimitrijević nije mogao da pomogne državnom timu u prošlosti.

 „KOVID, pa sam u Valensiji pokidao zadnju lažu, onda se pa se poklopilo sa prozorima u novembru… Jednom sam otkazao kada sam potpisao u Valensiji. Nikad nije bilo da neću, samo ne može uvek da se kontroliše.“

Za to vreme, radiće velike stvari u UNIKS-u.

„Sada smo prvi. Imamo velike šanse da odbranimo titulu. To nam je cilj. Zenit, CSKA, Lokomotiva i UNIKS su nivo Evrolige.“

A Nenad Dimitrijević je nikada nije igrao. Zašto?

„Hoću ja“, smeje se momak iz Skoplja. „Od kada sam klinac bio sam želeo, ali nije se poklopilo. Kada sam otišao iz Huventuda u Valensiju trebalo je, ali su oni igrali Evrokup. Ušli su u Evroligu, ali mene Mumbru nije hteo. Ne stavljam previše pritiska na to. Najbolje moguće mi se desilo što sam došao u UNIKS. Volim Evroligu, gledam svaku utakmicu i ako bude prava prilika, naravno da hoću. Samo prvo da odbranimo titulu u VTB.“

U Evroligi igra Partizan, klub koji se na neki način vezuje za Dimitrijevića. Glasine su se širile prošlog leta, ime je vezivano i nedavno…

„To je zato što sam reka da sam od kada sam klinac bio fan Partizana. Nije ništa konkretno bilo od pregovora. Samo sam čuo da nisu bili zainteresovani za mene prošlog leta i na tome je ostalo. UNIKS je, sa druge strane, bio baš uporan, mnogo su me hteli. To poverenje je presudilo.“

Nenova igra je raznovrsna. Napada na sve načine, poludistanca je zanimljiva, trojke sigurne, asistencije pravovremene… Sada je već zreo igrač, ali kada je bio mlađi morao je da ima uzore.

„Kao klincu to je bio Miloš Teodosić. I sada kada ga gledaš možeš da uživaš. Imao sam priliku da igram protiv njega na meču Huventud – Virtus. Prvi put sam se osetio drugačije jer igram protiv nekoga. Od kada je dao onu trojku Španiji na Svetskom prvenstvu, uvek sam ga pratio.“

I krao je od velikog srpskog asa. Kao i od…

„Uh, od mnogo njih. Vasilisa Spanulisa, Šarunasa Jasikevičijusa, Džejsona Vilijamsa… Rekli smo Teodosića?“

Morao je da se snalazi, jer je rano otišao u Španiju. Kao 14-godišnjak.

„I bolje je da sam otišao tada, stekao sam iskustvo tako što sam bio daleko od kuće. Postao sam muškarac sa 17 godina.“

Ubica dečijeg lica. 

Bonus video:

2 Komentara

    Promenio je mnogo klubova,ali je pokazao da je stabilan u kvalitetu svoje igre

    Karijera mu ide strašnom brzinom uzvodno i postaje jako jako kvalitetan igrač … kroz neki period mogao bi zadužiti dres mnogo ozbiljnije ekipe

Postavi odgovor