Nije bio u prvom planu, nije se nametao i gurao, uskakao je gde god je bilo potrebno. Pomagao Đovaniju Gvidetiju, radio sa igračicama, bio sparing partner, servirao, smečirao… Usput ubacio i po koju šalu. Nije skidao osmeh sa lica. Ahmetčan Eršimšek (32) je uživao radeći sa odbojkaškom reprezentacijom Srbije. Videlo se to na svakom treningu i utakmici u prethodne dve godine. Uz rad u Vakifbanku – najboljem svetskom klubu u 21. veku i nacionalnom timu Turske, u biografiju je dopisao i angažman u ekipi dvostrukih uzastopnih svetskih šampionki.
Sve do leta 2024. godine imao je ulogu asistenta – gde god je radio, a u poslednjih šest meseci talentovani stručnjak je samostalan. Prihvatio je poziv da vodi bugarsku Maricu, koja ove sezone igra u Ligi šampiona i definitivno napravio pravi potez.
Meridian Sport te časti – POTPUNO BESPLATNO! Registruj se i odmah preuzmi 6.000 FREEBET!
Prethodna godina za Ahmetčana je bila i lepa i tužna i teška… Ostvario je veliki korak u karijeri – sa 32 godine preuzeo tim iz Lige šampiona. Otišao je drugi put na Olimpijske igre – posle Turske, ostvario je isto i sa Srbijom. Na privatnom planu, nažalost, neće je pamtiti po lepom jer je ostao bez mame…
“Prvo bih želeo da pričao o gubitku moje majke. Naučio sam mnoge stvari u životu od nje, posebno kako da se borim. Njen odlazak izaziva veoma težak osećaj koji ne znam kako da opišem, ali ta borba koju mi je prenela znači mi i u životu i u sportu. Odbojka je moja strast, sve pobede koje sam ostvario ili ću tek ostvariti biće za nju“, poručio je emotivni Ahmetčan Eršimšek u razgovoru za Meridian Sport.
Osvrnuo se potom na poslovne uspehe, koji su obeležili 2024. i učinili je posebnom.
“Biti na terenu kao glavni trener u Ligi šampiona stvarno je sjajan osećaj. Nadam se da ću moći da uživam u njemu još mnogo godina… Imao sam priliku dva puta da budem na Olimpijskim igrama, zaista mogu da kažem da je to vrhunac u sportu. Nadam se da ću ponovo dobiti šansu da odem na to takmičenje… Govorimo o veličanstvenoj organizaciji u kojoj učestvuje samo pet odsto svetskih sportista i trenera“.
Za sada, 2025. godina preti da bude još uspešnija na poslovnom planu. Talentovani turski stručnjak već može da se pohvali da ima trofej na klupi Marice.
“Bilo je sjajno pobediti u Kupu Bugarske već u prvoj sezoni kao glavni trener. Ovaj trofej, koji je došao posle mnogo poteškoća, stvarno je fantastičan. Ali… Generalno razvoj mog tima me čini još srećnijim“.
Đovani Gvideti priznao grešku: Da mogu da vratim vreme – Ligu nacija bih igrao s najjačim timom
Marica u domaćem prvenstvu ne zna za poraz – nanizala je deset pobeda od starta sezone. Kup je osvojila, a u elitnom klupskom takmičenju ima skor 1-4.
“Ide nam za sada zaista dobro. Kup je bio važan, ali moram da priznam da igranje u Ligi šampiona izaziva drugačiji, prelep osećaj. Naredne srede imamo veoma važan meč u Zagrebu, mogu da kažem da nam je to ključni duel ove godine“.
Pre Marice Ahmetčan je dugo bio sastavni član stručnog štaba Vakifbanka, moćnog turskog kluba koji je šest puta bio prvak Evrope.
“Bilo je uživanje raditi u Vakifu. Prisutna je veoma dobra grupa igrača i trenera, kao i odlična Uprava koja to podržava. Svi gledaju na klub kao na porodicu i zato dolazi uspeh. Teško mi je da izaberem jedno nezaboravno iskustvo, osvojili smo mnogo trofeja – svaki mi mnogo znači… Ali, mislim da će mi prvi pehar Lige šampiona osvojen u Trevizu 2017. godine ostati u posebnom sećanju“.
Samo godinu dana ranije je zapravo počela njegova trenerska priča…
“Baš sam 2016. odlučio da postanem trener. Pre toga sam bio igrač, Vakifbank nas je pozvao da pomognemo… Posle dva ili tri meseca dobio sam ponudu od kluba koji je imao najbolje igrača i trenere na svetu. Nisam imao nikakvih poteškoća da donesem odluku šta ću da uradim“.
Posle osam uspešnih godina došlo je vreme za rastanak. Stasao je u kvalitetnog trenera i stavio tačku na ovu fazu “školovanja”.
“Nije bilo lako napustiti jedan od najboljih svetskih klubova. Vakif mi je bio kao porodica. Ali, istovremeno mogu da kažem da je Marica veoma dobar klub za početak moje samostalne trenerske karijere. Ekipa je sastavljena od mladih talentovanih i iskusnih igrača. Pronašao sam svoj izbor u ovoj novoj avanturi“.
Ako ostavi po strani klupsku priču, tu je ona druga – reprezentativna. Iskustvo koje je skupio radeći sa odbojkašicama Srbije sigurno da je dragoceno… Rad sa Tijanom Bošković, Majom Ognjenović i ostalim devojkama – doneo mu je mnogo.
“Bilo je zaista lepo raditi u srpskoj reprezentaciji. Veoma dobro iskustvo jer je to reprezentacija koja uvek ima cilj i vrlo talentovane igrače. Tijana i Maja su, naravno, legende Srbije. Imao sam priliku da radim sa Majom u Vakıfbanku pre, ona ima izuzetno dobar karakter i na terenu i van njega. Tijana je pravi lider, veoma talentovana i vrlo skromna. Ali, ne želim da zaboravim i druge igračice, imam odličan odnos sa svim njima, sve su talentovane i vrlo profesionalne“.
Posle srebrne medalje na Evropskom prvenstvu u Belgiji, Srbija je sa Gvidetijem i njegovim asistentima doživela neuspeh na Olimpijskim igrama.
“Bilo je stvarno tužno kada smo eliminisani u četvrtfinalu… Išli smo na Olimpijske igre sa ciljem da osvojimo zlatnu medalju. Za nas je ovo bio prerani povratak kući. I dalje mogu da kažem da žalim što nismo uspeli ono što smo želeli”.
Dotakao se Ahmetčan i uspešne saradnje sa Italijanom Gvidetijem, koja je trajala čak osam godina.
“Đovani i ja smo kao braća, imamo mnogo poverenja jedan u drugog. Moju karijeru sam započeo zahvaljujući njemu i mnogo sam naučio tokom zajedničkog rada. I dalje često razgovaramo, nastaviću da učim od njega“.
Za kraj – turski trener je pričao o popularnosti odbojke u Srbiji i Turskoj.
“Srbija je zemlja koja voli odbojku, ali u Turskoj je ona zaista popularna. Svi mečevi se igraju pred punim tribinama, svi poznaju igrače… Tu je i mnogo srpskih odbojkašica“, podvukao je Ahmetčan Eršimšek.
Turčin koji je bio u stručnom štabu Srbije osvojio prvi trofej kao samostalni trener
Bonus video:
vojinovmarko15
Kod nas se pokazao dobrim,i zelim mu puno uspeha u daljem samostalnom radu!