Ozbiljan izraz lica i maksimalan fokus u igri. Podatak da je u mlađim selekcijama često dobijao kapitensku traku govori o tome i kakav je van terena. Od malena je rastao uz starije igrače i učio šta znači odgovornost, poverenje, prilika… Trenirao je plivanje, odradio i jedan vaterpolo trening, ali odbojka je bila njegova sudbina.
Ukoliko ga do sada niste znali lako će vam njegovo ime i prezime ostati u glavi. Zove se Ignjat, a preziva Dopuđ (2005. godište). Prvotimac crno-belih, pokriva poziciju primača servisa, kapiten juniorske reprezentacije Srbije, student Informacionih tehnologija…
Već godinama je sinonim za Partizan, iako uglavnom nije imao ulogu startera. Ozbiljnu priliku je dočekao na startu ove takmičarske godine. Oberučke je prihvatio i pokazao da tim može na njega da se osloni. Brzo je postao važna karika Dragana Kobiljskog.
Meridian sport te časti – registruj se, uplati 500 i preuzmi odmah bonus od 3.000 DINARA!
“Došao sam u Partizan sa 15 godina, a nedavno sam napunio 20. Sve vreme sam u prvom timu. Prvih nekoliko godina nije ni bilo realno da dobijem neku minutažu. Prošle sezone sam igrao desetak utakmica na tuđu nesreću – jer su se Luka Tadić i Lazar Marinović u jednom periodu smenjivali sa povredama. Pre dve godine kada smo osvojili tripletu igrao sam samo dve utakmice – sa Mladim radnikom i Jedinstvom. Ta dva meča su mi baš dala vetar u leđa“, ispričao je Ignjat Dopuđ u intervjuu za Meridian Sport.
Iako je više bio u ulozi navijača, zajedno sa ostalim mladim nadama pokušavao je da doprinese – kod njih nije bilo negativnih emocija.
“Svi znamo gde je kome mesto i ko ima koju ulogu u ekipi, posebno tih prethodnih godina kada su bili stariji igrači. Nije bilo prostora za nas mlađe. Mi smo doprinosili na treningu, a oni su prenosili na utakmice. To tako generalno ide. Ja sam uvek bio strpljiv i realan, sve dođe vremenom“.
Umeo je Novica Bjelica dok je bio u Partizanu često da pomene koliko ga saigrači podmlađuju i izvlače neverovatnu energiju.
“Pa da… Bilo je treninga tokom te sezone kada smo uzeli triplu krunu – da nisu mogli da nas dobiju stariji“, nasmejao se glasno Ignjat.
Veći deo njegovog boravka u Partizanu povezan je sa Bojanom Janićem, trenerom koji je do prošlog leta bio na klupi. Nedavno se vratio u klub na poziciju sportskog direktora.
“Boki je super, samo sve najlepše mogu da kažem. Drago mi je što se vratio na tu funkciju na kojoj jeste. On je čovek koji je karijeru izgradio na mojoj poziciji. Uvek je mogao da mi da više saveta nego ostali treneri baš zbog toga što je prošao sve što ja prolazim. Zna kako je, šta je, koliko je teško… Uvek je tu bio da popriča s tobom i da ti da mišljenje – nekad i previše iskreno. Ali, tako i treba“.
Namestilo se da baš kada je Janić otišao Dopuđ dobije priliku u startnoj postavi. Klub je odlučio da mu pruži priliku na prijemu uz Iranca Mohamada Sadehija.
“Drago mi je što sam dobio poverenje od trenera, kluba, svih ljudi… Imam podršku saigrača i starijih i mlađih. Nije bilo iznenađenje, zna se to otprilike već tokom leta kada se sklapa ekipa. Mislim da se dobro pokrivamo Sadehi i ja, lepo smo legli jedan drugom. Treba vreme za sve. Kako idu utakmice, treninzi mislim da je sve bolje i kompaktnije“.
I sa Draganom Kobiljskim je brzo kliknuo. Saradnja je za sada veoma uspešna…
“Nisam poznavao trenera ranije… Upoznao sam ga prvi put na kraju prošle sezone kada je došao na trening. Imam punu podršku od njega. Ne samo ja, nego svi mlađi igrači. Mi prvi put igramo u Superligi, u smislu da smo stvarno na terenu, a ne na klupi. Svako ima svoju priliku, svakome je data određena minutaža. Nekome nekad nije dan, nekad jeste. Kobiljski nije impulsivan kao što su neki treneri, nama mladim to mnogo znači“.
Ignjat ove sezone, posebno u poslednje vreme, uspeva da održi konstantno visok nivo igre. Pouzdan je na prijemu, napadački sve opasniji, snažan u bloku, precizan i agresivan na servisu… Sa 213 poena u prvenstvu drugi je poenter ekipe iza kapitena i korektora Milije Mrdaka.
“Što je više utakmica sigurniji sam. Stičem isksutvo. Na treninzima se napreduje, a na utakmicama se stiče iskustvo. Slobodniji sam, sigurniji u sebe, raste i samopouzdanje…“.
Definitivno će biti jedan od glavnih aduta Dragana Kobiljskog u borbi za trofeje. U nedelju Partizan čeka prva važna bitka – protiv Radničkog u Kragujevcu igraće finale Kupa Srbije.
“Oni su iskusna ekipa, igrali smo već dva puta ove sezone sa njima i oba puta smo izgubili. Mislim da iz tog poraza može mnogo više da se nauči nego da smo pobedili. Videli smo naše greške, znamo šta možemo da ispravimo. Jedna je utakmica – finale. Oni su iskusniji, a mi smo mlađi – željniji pobede, trofeja, medalja… To je većini nas novo. Mislim da je na njima veći pritisak. Ako su nas dobili dva puta, njihov je teren – blagi su favoriti. Mi treba da idemo rasterećeno, jer nemamo šta da izgubimo“.
Dobro Ignjat zna kakav je osećaj kad se uzme trofej. Ima već četiri u kolekciji otkad je obukao dres Partizana.
“Znače mi mnogo. Sezona traje koliko traje, boriš se za dva ili tri trofeja. Samo ti je to u mislima… Sve utakmice i treninzi se na kraju svode na tu borbu za pehare“.
Crno-beli ove sezone nisu glavni favoriti za osvajanje domaćih takmičenja, ali sigurno da žele da zablistaju u završnici. Klub je sa novim trenerom i mladom ekipom planirao da napravi dobre temelje za naredne godine…
“Svakoga možemo da dobijemo, ali i svako nas može da dobije. To se pokazalo ove sezone“, priznaje Dopuđ. “Imali smo nekoliko utakmica kada smo bili favoriti a gubili smo od Niša, Leskovca, Milanovca, Mladog radnika… Nedavno smo dobili Milanovac 3:1 u slabijem sastavu – bez Milije i sa Čubrilom koji nije trenirao cele nedelje. Pobedili smo Zvezdu, Karađorđe u prvom delu, Vojvodinu više puta – te vodeće ekipe smo dobijali. S nama se nikad ne zna – koliko i šta možemo. Teško je držati nivo sve vreme, ali idemo iz dana u dan“.
Veruje Dopuđ da će ekipa samo ići napred. I za sebe lično očekuje da će svaka naredna sezona u Partizanu biti uspešnija.
“O sledećem nivou i nekom drugom klubu ne treba pričati sada. Tek je počelo nešto ozbiljnije ovde. Svakako da mi je cilj da ostavim veći trag. Voleo bih da svake godine igramo barem jedno finale, da uvek budem u trci za neki trofej“.
Ignjat je baš u Partizanu i počeo da trenira odbojku.
“Bilo je to u školi na Konjarniku, trenirao me je Bojan Stupar. Posle sam prešao kod Slavka Balandžića. Bio sam u Partizanu godinu i nešto, a onda sam otišao u As iz Beograda. Tamo sam proveo četiri godine i mnogo toga naučio. Od 15. godine ponovo sam bio u crno-belom“.
Karte za finale Kupa Srbije – besplatne
Nije oduvek bio na poziciji primača servisa.
“Počeo sam kao dizač. Trenirao sam uvek sa starijima. Kada sam došao u As, gledao sam starije kako udaraju loptu, a ja nisam mogao ni da skočim. Onda sam razmišljao koju bih poziciju mogao da izaberem da bih igrao. Počeo sam kao dizač – čak sam pozvan i za reprezentaciju na toj poziciji sa igračima rođenim 2003. godine. Bio sam posle i korektor, jer sam imao slabiji prijem pa nisam mogao da se nosim sa jakim servisima. Onda sam kasnije prebačen na primača servisa“.
I danas voli da stane na sred terena i da diže saigračima loptu.
“Uf, uvek! Ima nas više koji hoćemo to…“, uz osmeh je konstatovao.
Uz klupsku karijeru sve vreme je gradio i reprezentativnu kroz mlađe selekcije.
“Bio sam sa 2003. u pionirskoj, pa sa njima i u juniorskoj na širem spisku… A za moju generaciju 2005. i mlađi mogu da kažem da je pokazala najviše. Baš sam zadovoljan. Bili smo četvrti na EP, plasirali smo se na SP – kad smo bili kadeti. U juniorskoj konkurenciji baš i nismo imali sreće. Teške grupe, mi se nismo našli kao pre, ali dobro… Svakako da mi znači to iskustvo – otputovati u Argentinu, Gruziju… Meriti se sa drugim igračima, reprezentacijama. Mnogo tih igrača igra sad negde u većim klubovima – Rumun igra u Zaksi, Nikolov bio i u A selekciji Bugarske, Italijani su veoma dobri…“.
Od selektora je dobio i kapitensku traku.
“Ta uloga mi predstavlja veliki vetar u leđa. Odgovornost, obaveza, ali velika čast“, podvukao je na kraju razgovora Ignjat Dopuđ.
FINALE KUPA SRBIJE
Nedelja
19.00: Radnički – Partizan
Bonus video:
srboljub.birmancevic
Ignjat je najbolji primer toga da ako strpljivo čekaš svoju priliku i vredno radiš vrata ti se otvore!