Doskorašnji član Kordobe i mlađih reprezentativnih selekcija Srbije Dragiša Gudelj objavio je letos preko društvenih mreža da se povlači iz profesionalnog fudbala sa samo 26 godina. Dva slučaja srčanog zastoja i kolabiranja na terenu, najpre u martu 2023, a potom i nekoliko meseci kasnije, naterala su Srbina da donese tešku odluku i odustane od igre koju toliko voli.
Četiri meseca pošto se penzionisao, mlađi brat Nemanje Gudelja, kapitena Sevilje i reprezentativca Srbije i sin Nebojše Gudelja internacionalca u Holandiji i Španiji, govorio je za madridski AS o detaljima borbe za život koju je prošao, jačanju psihe, ali i o planu “B”.
“Iako sam bio dobar đak, kao mlad sam napustio školu. Kada sam kao dete potpisao prvi profesionalni ugovor u Bredi, mislio sam da je nemoguće da moj život ne bude ništa drugo do fudbal. To je bio moj plan. Pa, jedini plan. Ceo život sam posvetio ovome. Moj otac je bio fudbaler. Moj brat je fudbaler. Izgleda da je ovako moralo da bude. Da je morala da bude lopta“, počeo je priču Dragiša.
Meridian Sport te časti – POTPUNO BESPLATNO! Registruj se i odmah preuzmi 6.000 FREEBET!
Od fudbala se neće odvajati. Ako ne može na teren, može pokraj njega.
“Želim da ostanem u fudbalu. Pošto je moj otac agent bratu i meni, taj svet je opcija koju bih i ja voleo. Vodite, savetujte i razvijate igrače, posebno mlade. Znaš kako se osećaju, šta im treba… Treneski posao, ne, ne privlači moju pažnju mnogo, ali voleo bih da budem sportski direktor. Zaista želim da učim i imam mnogo ambicija“.
Prekid karijere ostavio je trag, ali nekadašnji defanzivac mladog tima Ajaksa, Volena, Gimaraisa i Kadiza radi na jačanju psihe.
“Sada radim na poboljšanju mentalnog aspekta, gde sam pretrpeo najveću štetu. Za fudbalera je odlazak iz fudbala veoma, veoma, veoma jak udarac i mnogo boli. Pogotovo kada ste usred karijere i sve ide dobro. Bio sam kapiten Kordobe. Ali hej, to je život. Sada, svakim danom sve bolje. Moja porodica i prijatelji me podržavaju i imam profesionalce sa kojima radim. Morate razmišljati pozitivno. Ovo se nastavlja. Samo se morate osvrnuti da biste naučili. Dakle, sada pokušavam da pronađem sebe i vidim šta zaista želim da radim i kako želim da počnem iznova“.
🇷🇸 Dragisa Gudelj (26) vuelve a sufrir una parada cardíaca en pleno partido pero el desfibrilador que le insertaron hace 9 meses le ha salvado la vida. El #Córdoba confirma que el futbolista se encuentra en buen estado. pic.twitter.com/Q450rWlN48
— Mercatosphera (@mercatosphera) December 3, 2023
Na utakmici protiv Ferola 25. marta 2023. Gudelj je doživeo prvi srčani zastoj. Lekari su morali da primene kardiopulmonalnu reanimaciju da bi vratili Dragišu u život. Naredne dane proveo je u bolnici.
“Bio sam na terenu tri i po minuta, praktično mrtav, bez pulsa. Za mene je to bilo kao sekund. Kada sam pao, ustao sam i pomislio: ‘Šta mi se dogodilo? Mislio sam da me je neko udario. Kasnije su mi rekli da sam bio bez svesti oko sedam minuta i tri minuta u kardiorespiratornom zastoju. Na snimku možete videti kako sam, kada su me podigli, počeo da govorim ljudima da je sa mnom sve u redu. Bio je to veoma poseban i redak trenutak u mom životu. Osećao sam se kao da se gubim i da ulazim u tunel koji je postajao sve manji i mračniji i čini mi se da sam mogao da čujem svakog od skoro 25.000 ljudi koji su bili na El Arhangelu. Kada smo stigli u ambulantu doktor mi je rekao: ‘Dragi’, moraš da se smiriš jer si imao zastoj srca. U tom trenutku moj svet je stao. Nikada to neću zaboraviti“.
Na dan utakmice Dragiša nije primetio neke neuobičajene simptome.
“Ne, sve je normalno. Da, osećao sam se malo umorno. Noge su bile malo teške. Mislio sam da je to čudno, pošto nisam radio u teretani i uvek se oporavljam i pripremam dobro. Osim toga, nije bilo neobičnih simptoma. Znate, kada mi se to desilo prvi put, nisam hteo ni loptu da vidim. Ali od kada sam otišao u penziju igrao sam u bašti sa bratom. Gledam Kordobu često. To je klub kome moram mnogo da zahvalim. Zato što je to bio prvi klub koji mi je dao potrebno samopouzdanje da rastem kao igrač. To je istorijska ekipa, sjajna i sa mnogo potencijala da se vrati tamo gde treba da bude, u Prvoj ligi. Ko zna… Možda se i vratim kao sportski direktor. To bi bio san. Radujem se početku nove ere mog života“.
Brzom akcijom lekarskih službi i drugi put, 3. decembra 2023. spasen mu je život. Medicinski protokol u španskom prvenstvu bio je od ključne pomoći.
“Da, u mom slučaju ključ je bila brzina i koordinacija. Doktor, hitna pomoć, defibrilator… Sve je bilo veoma brzo. Imao sam sreću da imam anđela božijeg koji me je naterao da tog dana budem sa njegovim sinom na tribinama: Pepe Segura, kardiolog u bolnici u Kordobi i jedan od najboljih u Španiji, koji je veliki navijač tima i ja sam jedan od njegovih omiljenih igrača. On je moj drugi otac i imam veoma poseban odnos sa njim. Bio je prisutan i kada sam odlučio da prestanem sa fudbalom, dva-tri dana pošto mi se to desilo drugi put. Kada me je video kako padam, već je znao šta se dešava i nije oklevao da bez razmišljanja uskoči na teren sa dr Bretonesom, i sa velikom smirenošću i iskustvom rešili su stvar na punom stadionu. Ovakva situacija ni njima nije laka. Tri i po minuta udaljen od života, bio sam na ivici da se ne vratim ili da se vratim na drugi način. Hvala bogu i njima, stigli su na vreme. Dugujem im svoj život“.
🇷🇸 Dragisa Gudelj (26) vuelve a sufrir una parada cardíaca en pleno partido pero el desfibrilador que le insertaron hace 9 meses le ha salvado la vida. El #Córdoba confirma que el futbolista se encuentra en buen estado. pic.twitter.com/Q450rWlN48
— Mercatosphera (@mercatosphera) December 3, 2023
Logično, postavlja se pitanje zašto se Gudelj vratio fudbalu posle prvog kolabiranja i pošto je bio klinički mrtav više od tri minuta…
“Vremenom, kroz suze, u vrlo emotivnim trenucima, sa Kristijanom Eriksenom, koji je to takođe prošao… S vremenom sam, malo po malo, povratio samopouzdanje. Počinjao sam da treniram, testovi su mi govorili da imam zdravo srce. I počnete da mislite da je možda ova epizoda prva i poslednja. Drugog dana kada sam bio u bolnici već sam rekao doktoru, sportskom direktoru Kordobe i predsedniku da ću se sigurno vratiti, bez ikakve sumnje. Bilo mi je vrlo jasno, rekao sam porodici i svima. Zato je povratak bio tako lak. Nisam imao nikakav strah. Psihički sam bio tako dobar. Stvarno sam želeo da se vratim i želeo sam da budem primer mnogim ljudima. Počeo sam sezonu kao kapiten, fizički sam se osećao dobro. Ljudi su se pitali kako je moguće da igram i treniram na tom nivou posle ovako teške stvari. Zato nisam očekivao da će mi se to ponoviti. Bilo je tako neočekivano. Zato je psihički udar posle drugog puta bio toliko jak da je to čak i teško objasniti. Razmišljao sam šta mi se to se dešava? Mislio sam da odlazim sa ovog sveta. U tom trenutku nisam mislio da će mi defibrilator spasiti život i mislio sam da umirem. Rekao sam: ‘To je to’. I za deset sekundi ceo moj život je prošao preda mnom“.
Poziv danskog asa Kristijana Eriksena, koji je takođe prošao kroz iste zdravstvene probleme, bio je od pomoći.
“Pozvao me je i pričali smo o svemu skoro sat vremena. Bio sam kao malo dete, uplašen i sa toliko pitanja posle onoga što mi se desilo, a on je bio veoma miran, ulivao mi je mnogo poverenja i objašnjavao sve što mi se desilo, što mi je dalo snagu da nastavim dalje. Dao mi je mnogo saveta, posebno sa mentalnog aspekta. Rekao mi je da je to teška stvar, ali moram da budem pozitivan, da prihvatim situaciju, da je normalizujem i da se to može desiti svakome. Takođe, mnogi igrači su mi slali poruke i video snimke, poput Ikera Kasiljasa. U tom trenutku, kada vam je tako loše, lepa poruka vam mnogo pomaže. Veoma sam zahvalan. Nisam očekivao da će moj slučaj imati toliko globalne pažnje“.
Gudelj je napravio paralelu između dve borbe za život.
“Posle prvog puta nisam imao nikakav strah. Hteo sam da izađem na teren, da treniram… Rekao sam treneru da hoću da igram najmanje poluvreme. I igrao sam meč bez ikakvog straha. To je ono što glava radi. Posle prvog puta nisam imao strah, a posle drugog je bio takav da sam se plašio da živim normalnim životom. Svakodnevno sam se plašio smrti. Promena je bila tako velika“.
Naposletku, bivši defanzivac, koji je iako rođen u Holandiji nastupao za sve mlađe selekcije Srbije, ima samo pozitivan pristup.
“Dođe vreme kada možete videti pozitivne stvari samo posle nekoliko meseci. Ali život ide dalje i ne možete ostati sa negativnim osećanjem. Pozitivan deo ovoga je što sam veoma mlad, imam 26 godina i imam vremena da napredujem u mnogim aspektima. Ali za mene, sve ovo nije bio problem. Da, kada sam prvi mesec bio u bolnici, kada sam stavio defibrilator. Ali posle, fizički nikada nisam patio niti se plašio. Imao sam samo neke simptome. Ali sada nemam nikakav problem. Fizički sam dobro. Bavim se sportom i teretanom, normalnim životom“, završio je razgovor za AS Dragiša Gudelj.
Bonus video:



srboljub.birmancevic
Po meni Dragiša Gudelj je imao neverovatnu sreću da dva puta preživi srčani udar i dobro je što se povukao iz profesionalnog fudbala, a još bolje što neće u trenerske vode jer je to isto stresan posao a njegovom srcu stres nije potreban.