Paradoks i fudbal.
Odlučio je osvedočeni partizanovac – Marko Nikolić da rekreira zvezdaški san i ponovo spoji Luku Jovića i Marka Grujića. Još Mihailo Ristić i udariće Atinu zemljotres nostalgije sa hipocentrom na Marakani.
Meridian sport ti donosi BONUS DOBRODOŠLICE – do 6.500 DINARA uz dva dana igre bez depozita!
Da bi slikovito objasnili vrednost pomenutog tandema, moramo da se vratimo u prošlost. Ne toliko davnu glede godina, ali prema subjektivnom osećaju kao da je u nekom prošlom životu bio period kada je Zvezda spajala kraj sa krajem.
Ušli su crveno-beli u sivu zonu. Bez spoljne logistike, sa nagomilanim dugovima i funkcionerima kao slučajnim prolaznicima – išlo se sve dublje u ambis, a neretko se u navijačkim diskusijama pominjala ona čuvena: “Dajte šansu deci, istrpite malo – i staćemo na noge”.
I sad – ne bi bilo fer reći da su deca podigla Zvezdu na noge, pogotovo ako se uzme u obzir kakvo je čudo napravio Vladan Milojević u kvalifikacijama 2017. i 2018. godine, ali da su konsolidovali klub i vratili navijačima veru – jesu.
Ali ponovo. Da bi se razumela konekcija Jović-Grujić, ni ta 2014. godina kada su dobili šansu u prvom timu kod Nenada Lalatovića, nije početak priče.
Sve je krenulo kada je Jović postigao više od 60 golova u pionirima. Nastupao je za generaciju dečaka rođenih 1997. godine koje je predvodio Dragan Mladenović. Na Marakani su već tada znali da imaju bisera u svojim redovima, a kako je godinu dana starijoj generaciji falio klasičan centarfor – odlučili su da Jović preskoči jednu selekciju i bude priključen kadetima.
Alfa i omega pomenute ekipe bio je Marko Grujić, za koga se takođe godinama znalo u užim fudbalskim krugovima i koji je bio apostrofiran kao plemejker za budućnost. Ipak, preko leta – Grujić je porastao 15 centimetara i na Marakani su se pomalo i zabrinuli. Pomerili su Grujića na poziciju osmice i bili strpljivi. Trebalo je vremena kapitenu generacije ’96 da se prilagodi na svoju novu građu, ali kako je sezona odmicala, sve bolje je delovao.
U narednoj sezoni – pojačani Mihailom Ristićem koji je došao iz Ugljevika i ostao kao “bonus” igrač u omladinskoj ekipi (jer je bio rođen 1995. godine) napravljen je trio koji je na proste činioce rastavljao rivale. Premda su tada takmičenja u mlađim selekcijama bila daleko neizvesnija nego danas. Preko puta je bio Partizan sa Andrijom Živkovićem, Nemanjom Radonjićem i Danilom Pantićem, zatim Vojvodina sa Srđanom Babićem, Mijatom Gaćinovićem i Radovanom Pankovim, pa Rad sa Nikolom Marašem, Borisom Radunovićem i Đorđem Denićem, kao i OFK Beograd sa Milanom Gajićem, Nemanjom Antonovim i Lukom Belićem.
Zvezdina klasa ’96 je bila pomalo i potcenjivana, upravo zbog nadmoći Partizanove. Značili su Ristić i Jović, kao godinu dana stariji i mlađi da pomognu pomenutom Grujiću, ali i Vukašinu Jovanoviću i Filipu Manojloviću koji su takođe bili impresivni u mlađim selekcijama. Prekomanda Vuleta sa špica na štopera je pomenutoj generaciji donela stabilnost u odbrani.
Solidnu karijeru daleko od Marakane izgradili su Nenad Cvetković (Rapid) i Luka Luković (IMT), a očekivalo se dosta i od Dušana Živkovića, Miloša Zukanovića, Miloša Brajovića, Zlatka Iličića…
BONUS VIDEO:
stefan.zvicer
Ne bi svojevremeno bilo toliko loše da klince nisu prodavali budzašto
bojovicsasa54
Nikolic spaja proslost i sadasnjost.Trio iz omladinske skole nekada rastavljao rivale a sada krece da dominira u prvom timu
kojovic2006
Od pionira do prvog tima ,Marakana opet ima svoj biser u tandemu Jović-Grujić.