Otkako se pojavio na fudbalskoj mapi stekao je Veljko Simić reputaciju jednog od najvećih bisera u Srbiji. Već tokom odrastanja na Marakani skretao je pažnju javnosti, ali teška vremena su učinila svoje, te je Crvena zvezda umesto da lansira novog vunderkinda, ostala bez velike nade za budućnost.
Meridian sport ti donosi NOVI BONUS DOBRODOŠLICE – do 26.000 DINARA uz dva dana igre bez depozita!
Nisu crveno-beli tada verovali u svoju decu kao što je to danas slučaj, pa je kreativni ofanzivac morao zaobilaznim putem do dečačkih snova i debija u dresu voljenog kluba. Tek posle pola decenije inostranog iskustva vratio se tamo gde je sve počelo, osvojio tri titule i osetio čari nastupa u Ligi šampiona.
Pauzu u Azerbejdžanu, gde trenutno blista braneći boje Sabaha, Veljko je iskoristio da u razgovoru za Meridian sport evocira uspomene iz karijere i dotakne se aktuelnih tema vezanih za njegovu fudbalsku putešestviju.
“Praktično je nemoguće uporediti Crvenu zvezdu danas, sa situacijom za vreme mog mandata u omladinskom pogonu. Zvezda je bila u totalno drugačijem momentu kao klub – u finansijskom, ali i svakom drugom smislu. Igrači iz omladinske škole su se prilično mučili da doguraju do prvog tima. Prosto je tako bilo organizovano, daleko od današnjeg nivoa. Moj san je bio da direktno iz omladinskog pogona nastavim u prvom timu, ali to nije bilo realno zbog sijaset razloga, zbog načina kako je klub vođen i kako je zapravo funkcionisao. Nisam jedini koji je otišao u inostranstvo, bilo nas je mnogo. To vam govori da je to bio jedini korak kojim smo mogli da krenemo”, otvorio je Simić dušu na startu intervjua.
Prve fudbalske korake Veljko je napravio u opremi Kolubare iz rodnog Lazarevca, da bi već sa 12 godina zakoračio u Ljutice Bogdana. Sve je funkcionisalo po planu do uvek neugodnog prelaska iz omladinskog u seniorski pogon. Premda nikada nije dobio šansu da se dokaže u prvom timu, Simić poručuje da je imao odličan odnos sa klupskim trenerima, te da pogotovo o Robertu Prosinečkom neguje skajno mišljenje.
“Robi je bio tu kada sam prvi put priključen seniorima, a kada sam odlazio čini mi se da nas je predvodio Aleksandar Janković. Nisam sto odsto siguran. Sa Prosinečkim sam imao baš korektan odnos. Legenda Zvezdina – gospodin. Bilo je lepo upoznati ga i sarađivati sa takvom veličinom. Moji problemi nisu bili te prirode. Uopšte nisam imao problema sa trenerima. Bilo je nešto više od odnosa trener – igrač. Ne bih se ni vraćao više na to što se dešavalo. Prošlo je zaista mnogo vremena. Svi smo to prevazišli. Kasnije sam se vratio u Zvezdu i postigao ono o čemu sam sanjao”.
Pet godina “traženja” u Švajcarskoj rezultirali su odlukom u povratku u domovinu. Odmah po potpisu za Zemun demonstrirao je prepoznatljiv kvalitet i otvorio vrata matičnog kluba, koji se već nalazio u fazi buđenja. Ponovo se obukao crveno-beli dres i nanizao uspehe o kojima je sanjao kao dečak na stadionu “Rajko Mitić”.
“Prvi plasman u Ligu šampiona, posle 28 godina, definitivno mi je najlepši trenutak u klubu. Istorijski uspeh! Takođe – izdvojio bih i prvu titulu. Taj trofej je nešto o čemu sam sanjao kao klinac, kada sam tek stigao na Marakanu”.
Podvukao je Veljko paralelu između aktuelne ekipe Crvene zvezde, kao i njegove generacije, koja je ostvarila istorijske uspehe, a čije utakmice su redovno privlačile mnoštvo navijača na tribine. I dalje se u crveno-beloj javnosti redovno priča o čuvenim pobedama nad Liverpulom, Salcburgom, Jang Bojsom…
“Vrlo je teško napraviti adekvatno poređenje. Naša generacija je pretežno sastavljena od domaćih igrača, što danas nije slučaj. Sada je tu mnogo internacioanalaca. Hemija je prosto bila drugačija. Držali smo zajedno, svi smo bili zagriženi za Zvezdu. To je na kraju davalo rezultate. Ipak, ovi momci danas imaju vrhunski kvalitet. Zvezda je kao klub odskočila u ovom periodu. Dolaze kvalitetni igrači i smatram da ova ekipa može da uradi mnogo dobrih stvari”.
Daleko skromniji budžet nije sputovao tadašnju četu iz Ljutice Bogdana da dođe do prethodno nezamislivih ostvarenja u 21. veku.
“Nije kliše. Verujem da je upravo zajedništvo bilo ključ našeg uspeha. Bila je to odlična ekipa, ali sastavljena od ljudi koji vole Zvezdu. Izvlačili smo i više od maksimuma, što je rezultiralo nekim istorijskim dostignućima”.
Nastupa Simić aktivno van granica Srbije, ali to ga ne sprečava da pomno prati dešavanja u matičnom klubu.
“Naravno! Zvezdu pratim uvek – u svakoj situaciji. Tako će uvek ostati. Crvena zvezda je moj klub. To se ne dovodi u pitanje”.
Najviše utakmica u svojoj karijeri vešti dribler odigrao je pod komandom doskorašnjeg šefa struke crveno-belih sa Topčiderskog brda – Vladana Milojevića. Na 55 nastupa koje je zabeležio u eri iskusnog Aranđelovčanina, Simić je postigao 14 golova i 10 asistencija.
“Nikada niko Vladanu ne može da oduzme ono što je uradio. Zvezda je pod njegovim vođstvom napravila ubedljivo najbolje rezultate u 21. veku – u Srbiji i Evropi. Veliko poštovanje imam za sve što je učinio. Jednostavno – došlo je vreme za rastanak. To se u fudbalu redovno dešava, nije reč o nekom izuzetku. Ništa strašno. Ponovo je ostavio sjajnu situaciju u Evropi. Rezultati u prvenstvu jesu iznenađenje, ali to je sve i više nego dostižno. Zvezda ima najbolju ekipu u ligi i smatram da će sve nadoknaditi tokom proleća i osvojiti novu šampionsku titulu”.
As Sabaha bio je svedok prve rotacije Milojević – Stanković. Ipak, kod novog-starog trenera srpskog šampiona nije bio u prvom planu, kao što je to bio slučaj kod njegovog prethodnika. Pre nego što je napustio Marakanu, za Stankovića je na sedam odigranih mečeva upisao po gol i asistenciju.
“To je bio period na Marakani kada definitivno nisam igrao onoliko koliko sam želeo. Profesionalno gledano, iz lične perspektive, saradnja možda nije tekla kako smo očekivali u tom trenutku. Ali isto je reč o treneru koji je uradio ozbiljne stvari sa Crvenom zvezdom, pa kasnije radio u sjajnim klubovima iz ozbiljnih liga. Nisu ga sigurno slučajno angažovali. On ima svoje kvalitete. Sarađivao je sa mnoštvom kvalitetnih stručnjaka u svojoj karijeri – imao je od koga da nauči, te samim tim danas ima i šta da ponudi”.
Upravo to proleće Simić izdvaja kao najteži period u povratničkom mandatu.
“Pamtim samo dobre momente. Trudio sam se da se samo na njih i obazirem. Tako generalno razmišljam u životu. Ako bih baš morao da se odlučim za nešto, rekao bih da je u pitanju završni deo mandata, kada sam imao zaista skromnu minutažu. Bilo mi je teško, ali morao sam da pronađem rešenje kako bih to prevazišao”.
Poziv sa “Karađorđa” dogodio se u idealnom trenutku, a brzo po dolasku u Novi Sad vratio se i osmeh na licu iskusnog ofanzivca.
“Posle tih šest meseci tokom kojih nisam igrao na Marakani, poziv Vojvodine mi je baš značio kako bih se što pre vratio u ritam. Naredne dve i po godine u Novom Sadu su protekle na najbolji mogući način za mene. Vratio sam se u ritam, počeo da igram dobro i izborio za inostrani angažman. Vojvodina mi je mnogo pružila, a nadam se da sam i ja njoj. Baš lepo iskustvo”.
Samo reči hvale ima Simić o Staroj dami, koja je partijama tokom jeseni poručila da je spremna za borbu za titulu sa beogradskim večitim rivalima. Uputio je komplimente rukovodstvu, stručnom štabu i naslednicima u Novom Sadu, ali čvrsto je uveren da će trofej i ove godine osvojiti Crvena zvezd.
“Nema dileme – kvalitetna ekipa, dobro su vođeni od strane stručnog štaba i rukovdstva kluba. Finansijski stabilan klub. Poseduju kapacitet za nastavak rasta i razvoja. Po mom mišljenju, Zvezda je ipak daleko najkvalitetniji tim. Sve osim titule na Marakani bio bi neuspeh. Iskreno se nadam da će Zvezda opravdati ulogu favorita i osvojiti novu krunu”.
Na pitanje da li je Partizan nekada pokušao da ga angažuje, Simić je odgovorio:
“Nisu zvali, ne pamtim bilo kakav kontakt, ali za mene je Crvena zvezda uvek bila jedina opcija. Nije bilo prostora za bilo šta drugo, iako poštujem večitog rivala”.
Interesantnih ponuda je bilo, ali Veljko smatra da je uvek odlazio na adrese koje su mu najviše odgovarale u datom momentu.
“Pozivi stalno postuje, komunikacije sa menadžerima, klubovima, ali ne pamtim da je bilo nešto posebno čudno, nešto što sam morao da odbijem. Generalno, ono što sam hteo i što je bilo realno u skladu sa situacijom, uspeo sam da završim i oprobam se u novoj sredini”.
Nakon prvog odlaska sa Marakane usledilo je stavljanje parafa na ugovor sa Bazelom, tada najmoćnijim klubom Švajcarske i redovim učesnikom evropskih takmičenja.
“Najbolji momenat za odlazak u Bazel definitivno. Igrala se Liga šampiona, pa Liga Evrope, blistali su u domaćoj ligi sa mnoštvom poznatih igrača. Nije ispalo onako kako sam očekivao. Nisam uspeo odmah da dobijem radnu dozvolu. Stvari nevezane za teren su uticale na mene i primorale me da napravim dugačku pauzu. Profesionalno gledano dosta slabije od očekivanog, ali stekao sam veliko iskustvo radeći sa sjajnim igračima i trenerima”.
Za vreme mandata u švajcarskom velikanu delio je svlačionicu sa planetarnim zvezdama poput Valtera Samjuela i Mohameda Salaha.
“Već se tada videlo da se radi o igraču (Mo Salah) vanserijskog kvaliteta. Nismo kasnije održavali kontakt. Retko se to održi. Menjamo svi zemlje, klubove, promene se brojevi telefona. Mogu da kažem da je stvarno dobar momak. Bilo mi je zadovoljstvo što smo delili svlačionicu. Kasnije smo se sreli u Ligi šampiona, čak sam ga i pobedio sa Zvezdom. Oni su kasnije osvojili Ligu šampiona, a samo smo ih mi pobedili te sezone. To je utakmica koje će naša generacija, ali verujem i svi navijači zauvek pamtiti. Uvek mi i sećanje izmami osmeh. Istorijska noć! Nisam te večeri pričao sa Salahom o tome, samo smo se pozdravili. Nije sigurno bio raspoložen u takvom momentu, ali pričali smo prilikom susreta na Enfildu”.
Ubeđen je srpski as da će zvezda Liverpula izaći iz krize u kojoj se trenutno nalazi na “Enfildu”.
“Ne brinem se ja za Salaha, može on da se snađe u svakoj situaciji”.
Boravak u Švajcarskoj obeležila je još saradnja sa sunarodnicima poput Zdravka Kuzmanovića i Darka Jevtića, za koje ima samo reči hvale, kao i period u kojima je odlazio na česte pozajmice – uoči epizode u Zemunu.
“Sjajni momci, sa Darkom sam bio duže nego sa Zdravkom. Uspeo je da izgradi odličnu karijeru, igrajući u Rusiji, Švajcarskoj… Nerado se sećam tog perioda pozajmica. To je bilo posle velike pauze, pa sam na pozajmicama tražio kontinuitet igranja. Stresan period. Jedva sam čekao da izađem iz njega. Zemun je došao kao lek za sve probleme. Presekao sam da se vratim u Srbiju i krenem sve iz početka. Sve je ispalo odlično, baš onako kako smo se nadali”.
Iako na klupskom nivou nije sve išlo po planu tokom mandata u Švajcarskoj, Simić je u kontinuitetu važio za jednog od lidera mlađih selekcija Srbije.
“Sve je funkcionisalo kako treba u nacionalnom timu. Bio sam deo generacije koja je pokorila svet, ali nažalost na Novi Zeland nisam otputovao zbog povrede. Nisam uspeo da se oporavim do leta, ali Bože moj – i to su stvari koje se dešavaju tokom karijere”.
Teška povreda kolena sprečila je Veljka da se nađe na spisku, kasnije Zlatnih Orlića, koji su na Novom Zelandu pokorili planetu. Pružao je veliki doprinos u mečevima uoči turnira, ali potom je bio primoran da se pomiri sa činjenicom da na veliko takmičenje neće putovati sa ekipom, uprkos važnoj ulozi.
“Bilo je zaista teško, ali i to se moralo prevazići. Da je bilo lako – nije, ali s druge strane sam bio veoma srećan što su moji prijatelji i saradnici postali svetski prvaci i doneli srpskom fudbalu istorijski uspeh. Pričao sam tada sa Veljkom Paunovićem o povredi i svemu. Pokušao sam da se oporavim, ali nažalost nisam uspeo. Bilo je komplikovano, koleno je u pitanju… Prosto nije bilo realno”.
O novom selektoru Srbije govori isključivo u superlativima…
“Veoma mi je drago što je preuzeo reprezentaciju. On je pravi čovek za funkciju selektora. Baš je posvećen i ima sve što je potrebno za taj posao. Ima šta da ponudi, što je već pokazao u nekoliko navrata. Verujem da će se situaciji preokrenuti i da će sve krenuti na bolje. Da li ćemo opet sarađivati? To više i nije toliko važno. Neka reprezentacija blista, a onaj ko bude zaslužio mesto u njoj, dobiće ga. Uopšte ne sumnjam u to”.
Tokom 2023. godine zabeležio je debi, za sada ujedno i jedinu utakmicu u dresu A reprezentacije, kada je golom presudio Amerikancima u okršaju prijateljskog karaktera.
“Srećan sam što sam debitovao za A selekciju. Bio sam ponosan što sam postigao gol i pobedio, makar i na toj jednoj utakmici koju sam odigrao. Divna uspomena”.
Krajem leta dogovorio je saradnju sa Sabahom. Stigao je Simić na pozajmicu iz turskog Sivasa i ekipu odmah odveo do “jesenje titule”. Ostavio je Sabah na pauzi iza sebe i moćni Karabag, što mu daje za pravo da veruje u potencijalnu titulu.
“Utisci su bolji nego što smo očekivali – kako lično, tako i svi ljudi iz kluba. Završili smo polusezonu kao lider na tabeli. Igramo odličan fudbal, u dobroj smo formi. Inidividualno sam takođe veoma zadovoljan – igrom, ali i statističkim parametrima. Nije bilo mnogo vremena za adaptaciju, ali odmah smo kliknuli. Statistika je sve to ispratila, što je mnogo važno”.
Veliko poštovanje ima srpski napadač prema glavom oponentu za tron.
“Oni su naš najveći rival bez ikakve dileme. Karabag zaslužuje veliko poštovanje zbog svega što je uradio na evropskoj, ali i domaćoj pozornici. Godinama dominiraju u Azerbejdžanu. Mi se trudimo da budemo dostojan rival, da im se suprotstavimo i takmičimo se sa njima do samog kraja. Šta će tačno biti, to će se odlučiti bitkama na terenu. Rano je za donošenje zaključka. Važno je da spremni dočekamo nastavak prvenstva”.
Simić je nedavno bio čovek odluke u susretu sa srpskom kolonijom, ekipom Sumgaita, koju trenutno predstavljaju treneri Saša Ilić i Veličko Kaplanović, kao i igrači Aleksa Janković i Nikola Ninković.
“Sale Ilić i Veličko Kaplanović uspešno predvode Sumgait. Nedavno sam igrao protiv njih. Imam samo reči hvale. Isti je slučaj i za njigove igrače, Aleksu Jankovića i Nikolu Ninikovića, koji pružaju zaista odlične partije. Drago mi je zbog njih. Visoko su plasirani. Niko nije očekivao da će imati toliko dobre rezultate. Mnogo sreće im želim u nastavaku sezone. Razgovarao sam sa svima osim sa Sašom, jer je on trenutno suspendovan i onda nije imao pravo da bude na klupi. Nisam tom prilikom stigao da ga vidim, ali jesam tokom prvenstva. Uvek imamo odličan kontakt. Lepo je kada imaš sa kim da razgovaraš na svom jeziku u inostranstvu, pogotovo kada neko ima tako dobar odnos kao što je naš primer. Sve najlepše mislim o momcima”.
Veljko trenutno radi pod nadzorom Valdasa Dambrauskasa, bivšeg trenera splitskog Hajduka i Ludogoreca, koji se u minulim sezonama često dovodio u vezu sa srpskim klubovima.
“Radi se o izvanrednom treneru. Rezultati govore kakav je stručnjak u pitanju. Već smo sarađivali u Omoniji, tako da se odlično poznajemo. Maksimalno je posvećen i vodi računa o svakom detalju. Ozbiljan znalac”.
Činio je Simić u Omoniji ofanzivni tandem sa nekadašnjim asom Partizana – Stevanom Jovetićem, koji i dalje brani boje kiparskog giganta.
“Jedan od najvećih majstora sa kojima sam delio svlačionicu. Proveli smo zajedno samo nekoliko meseci, ali to je bilo i više nego dovoljno da steknem predstavu o kakvom igraču je reč. Prvenstveno sjajan čovek. I dalje smo u kontaktu”.
Ukratko je organizator igre Sabaha uporedio elitni rang Srbije i Azerbejdžana.
“Teško je podvući paralelu. Ovde su igrači maksimalno fizički pripremljeni. Igra se veoma agresivno. Postoje tri, četiri ekipe koje su u vrhu i neguju napadački, moderan stil fudbala. Ostali su mahom fokusirani na defanzivu, tako da nije lako probiti njihove bedeme”.
Osvrnuo se i na svoj trenutni status, s obzirom da je u Azerbejdžanu na pozajmici iz Sivasa.
“Videćemo kako će se razvijati situacija. Dogovorio sam se sa Sivasom da dođem ovde i igram. Na kraju sezone će biti vremena za razgovore i sa Sivasom i sa Sabahom, sa svim stranama generalno. Sada sam maksimalno fokusiran na teren”.
Povratak u Zvezdu je uvek otvorena opcija za Simića.
“Što da ne? Zvezda je moj klub. Od rođenja navijam za nju. Sve što je povezano sa Zvezdom, meni je zanimljivo. Sve dobro zvuči. Godinama sam već van Srbije i ambicije su mi vezane za inostranstvo. Ne znam gde će me kasnije put odvesti. Ponavljam – uvek sam zainteresovan za Zvezdu, makar da navijam i dam podršku”, poručio je Veljko Simić u intervjuu za Meridian sport.
Bonus video:



dorde
U to vreme sve bilo drugačije ne može se njemu ništa zamjeriti dok je bio tu on je svoj posao radio korektno kao i svako drugi tražio svoju sreću u boljim klubovima zato je i otisao