Tristan Vukčević: Zbog Partizana sam čekao da vidim hoću li se vratiti Srbiji - protiv Amerikanaca sam vrištao, komšije su kucale na vrata

Tristan Vukčević ovog leta nije mogao da bude uz reprezentaciju Srbije, ali razlog nije bio nedostatak želje.

Povreda ga je odvojila od terena, a klub posavetovao da je bolje da odmori. Posle odmora, terapije i individualnog rada, konačno je spreman da se priključi timskim treninzima Vašington Vizardsa, a u razgovoru za BasketNews je pojasnio čitavu situaciju.

NOVI BONUS DOBRODOŠLICE – Registruj se i uzmi besplatan tiket uz 100 sekundi besplatnih spinova!

Imao sam neku povredu, i nisam mogao da igram. Onda sam primao injekcije i klub me je posavetovao da je bolje da odmorim i spremim za sezonu, tačnije da ne rizikujem novu povredu igrajući za reprezentaciju. Sada sam super. Ovo je poslednja nedelja gde radim individualno, od naredne počinju timski radovi za koje sam ja fizički spreman“, započeo je 23-godišnjak.

Iako nije bio na terenu, nastavio je redovno da prati nacionalni tim.

Super su momci. Meni je iskustvo na Evropskom prvenstvu bilo i dobro, i loše. Naravno loše jer smo izgubili od Finske, što niko nije očekivao. Ali, osim toga, meni je bilo baš lepo sa momcima i ‘Karijem’. Gledam stalno reprezentaciju, od kada sam krenuo da igram ozbiljniju košarku, sa 13/14 godina. To je počelo sa Olimpijskim igrama i Svetskim prvenstvima.“

Koliko mu je bilo stalo pokazuje i epizoda iz školskih dana u Madridu.

Sećam se jedne utakmice, koja se igrala dok sam u Madridu išao u školu. Mislim da mi je to bio drugi dan nastave kada je Srbija igrala sa Argentinom. Sećam se da nisam otišao na čas kako bih gledao utakmicu – i uhvate me. U školi nisam čuo ni reč, već su odmah zvali Real Madrid i rekli: ‘Ovaj se nije ni pojavio na času, bio je u biblioteci i gledao košarku’. Kada sam izašao iz autobusa video sam dva direktora iz kluba pred sobom, odmah sam znao da sam nagrabusio“.

Poseban uticaj na njega imao je Svetislav Pešić.

Čak i kada nisi deo reprezentacije vidi se da je atmosfera fenomenalna. To sam sada imao priliku da osetim i na svojoj koži. Svi se družimo, ‘Kari’ je meni jedan od omiljenih trenera sa kojima sam radio u karijeri. Legenda, baš mi je drag, čujemo se i dalje par puta godišnje. Prelepo mi je to iskustvo, zbog njega uglavnom. Dao mi je mnogo saveta i mnogo toga me je naučio. Tih mesec dana priprema u Pazovi, sa dva treninga dnevno… Baš mi je pomogao, promenio mi je stil i razmišljanje o košarci što mi je bilo baš drago.“

Pešić mu je pomogao i da odvoji, kako sam kaže, “loše” iskustvo iz Partizana od reprezentacije.

Meni je uvek bilo u glavi da igram za Srbiju. Imao sam loše iskustvo u Partizanu, zbog kojeg sam odlučio da sačekam i da vidim da li ću se vratiti Srbiji posle svega. Pešić mi je objasnio da su reprezentacija i Partizan totalno drugačiji, da to nisu iste stvari – što je i bila istina. Ta atmosfera… Ti se osećaš dobro u reprezentaciji, bude sve pozitivno i lepo. Ideš na to da osvojiš, da pobediš.“

Zbog odrastanja u Atini imao je i mogućnost da obuče dres Grčke.

U tom periodu sam pričao i sa trenerom Grčke, koji je pokušavao da me nagovori da igram za Grčku. Ja sam odrastao u Atini, ali na kraju krajeva sam mu i rekao: ‘Ja se osećam kao Srbin’. Prezime mi je Vukčević, tata mi je igrao za Srbiju. To što sam odrastao u Grčkoj ne znači da sam Grk“, rekao je Vukčević i dodao:

Ja smatram da je najbitnije da ti osećaš želju da se boriš za svoju zemlju. Tu nemaš neku finansijsku dobit, ne dobijaš ti neke pare da bi igrao, igraš jer voliš. Odmah sam mu rekao da je najrealnija opcija Srbija.

Poslednju dilemu, ako je uopšte postojala, uklonilo je polufinale Olimpijskih igara u Parizu.

Kad sam video utakmicu između SAD i Srbije na Olimpijskim igrama u Parizu 2024. godine – tada mi je bilo još jasnije. To je najbolja utakmica koju sam ikada gledao u životu. Ušao sam u televizor, vrištao i drao se do te mere da su komšije kucale na vrata da vide šta se dešava, da li sam okej“, zaključio je Tristan Vukčević.

Bonus video:

0 Komentar

    Malo je igrača sa ovakvom strasnošću za nacionalni tim. Koliko god da putuje po svijetu, vidi se da mu je Srbija u srcu – to se ne može kupiti.

    Polufinale Olimpijskih igara u Parizu 2024 sa SAD i Srbijom zvuči kao nešto što cijela nacija pamti. Sad razumijem zašto je bio tako uzbuđen!

    Odrastao u Atini, školovao se u Madridu, a igra za Srbiju – prava je priča o identitetu i pripadnosti. Komplimenti što je znao gdje mu je mjesto!

    Ne sviđa mi se što je povreda spriječila da bude sa reprezentacijom ljetos, ali razumijem da su zdravlje i sprječavanje novih povreda prioritet.

    Europsko prvenstvo gdje je Srbija izgubila od Finske mora biti bilo teško, ali čini se da je on zaista predao sve od sebe u reprezentaciji.

    Priznajem da ne znam što je loše iskustvo u Partizanu, ali drago mi je što je reprezentacija bila toliko pozitivnija iskustva za njega. To se sigurno vidi u rezultatima!

    Svetislav Pešić je legenda, stvarno se vidi koliko je uticao na njega. Ovakvi treneri su dragoceni za mlade igrače koji se boraju sa odlukama.

    Vukčević ima pravi talent, samo mu se nadam da će se potpuno oporaviti od povrede. Čini se da je Vašington Vizards prava odluka za razvoj karijere.

    Odličan izbor što se vratio Srbiji umjesto da igra za Grčku. Predsjednica da se osjeća veza sa svojom zemljom je važnije nego sve ostale ponude.

    Toliko je emocije u ovoj izjavi, posebno taj dio gdje se sjeća kako su komšije kucale na vrata tokom utakmice sa SAD! To je prava ljubav prema reprezentaciji.

Postavi odgovor

Pregled privatnosti
  • Ova veb lokacija koristi kolačiće kako bismo vam mogli pružiti najbolje moguće korisničko iskustvo. Podaci o kolačićima čuvaju se u vašem pregledaču i obavljaju funkcije kao što su prepoznavanje kada se vratite na našu veb stranicu i pomaganje našem timu da razume koji su vam odeljci veb stranice najzanimljiviji i najkorisniji.
  • Cloudflare kolačić ne prikuplja podatke ali je neophodan za rad portala.