Nema mira Barak Bahar po dolasku u Beograd. Konfete, dizanje u nebesa i bar četvrtfinale Lige šampiona sada su postale prošlost, dok među navijačima Crvene zvezde trenutno vlada razočaranje, bes i žal za nekim prošlim trenerima.
Razočaranje zbog neuspeha u Evropi, bez zbog načina igre i brzopleto utrošenih 15.000.000, a žal za prošlim trenerima je uvek prisutan, bilo ko da se nalazi na klupi – to je prosto u DNK našeg naroda. To se sada desilo izraelskom strategu, a jesenji deo sezone nije ni završen. Raspršeni evropski snovi posle 450 minuta fudbala nisu bili planirani u junu ove godine na početku, a posebno ne na kraju priprema, gde je Zvezda delovala moćnije nego vrlo verovatno ikada u modernoj istoriji kluba.
Nije sva krivica u Baraku Baharu, kako je i sam izjavio, on ne može da uđe na teren i postigne gol – to je posao igrača, međutim, dilema je može li ionako zbog svih događaja dobrano istrošen Izraelac da odgovori predstojećem izazovu i napravi hemiju među fudbalerima, a potom i podigne formu kako ni odbrana titule ne bi došla u pitanje.
I sada se vodi polemika o tome da li Baharu dati šansu, pružiti mu poverenje i istrpeti jednu izgubljenu evropsku sezonu ili se sa njim rastati, pronaći novog trenera i ponovo kreirati tim oko njega posle samo nekoliko meseci… Ako se gleda instant uspeh, iliti brz rezultat, donekle bi to bilo i razumljivo, ako je na tržištu uopšte i dostupan neko takvog kalibra, međutim, ukoliko se u jedan prelazni rok potroši toliko novca, da bi se trener menjao već na zimu – to onda znači da sistema na Marakani nema. Ili je to ustvari sistem.

Verovali ili ne, ali od 2000. godine, Zvezda je promenila čak 28 trenera, neki su bili duže, neki kraće, neki samo privremeno, a samo su Vladan Milojević i Dejan Stanković proveli na klupi više od dve sezone u cugu, što bi se reklo. Dakle, strpljenje za trenera je prilično tanko i ako ne posle prvog, vrlo često se nakon drugog “većeg” kiksa menjaju za nekog drugog i tako u krug.
Kako i sami kažu – uvek spakovanih kofera, treneri u Srbiji postaju sve više potrošna roba i dužina boravka po klubu je na mizernom nivou. Na prste jedne ruke možemo da nabrojimo koliko je trenera izdržalo celu sezonu u nekom klubu koji nisu Zvezda i Partizan, a kamoli dve i više. Cifra je na nivou statističke greške, međutim, nije tako samo u Srbiji ili na Balkanu.
Na primer, Mančester junajted je posle Fergusona rotirao osam puta, San Siro od 2000. godine video trinaest stručnjaka, Barselona čak četrnaest i to zajedno sa erom Gvardiole, dok je Real čak sedamnaest puta u 21. veku menjao trenere. Retkost je u ovom brzom vremenu i u Evropi videti trenera na klupi duži niz godina i pitanje je da li to pomaže današnjem fudbalu ili on gubi na kvalitetu, a igrači sve brže nestaju u vrtlogu ozbiljne mašinerije.

Što se Zvezde tiče, ona je novi milenijum počela sa Slavoljubom Muslinom, osvojila tri titule i dve duple krune pod njegovim vođstvom i niko do Dejana Stankovića nije ponovio sličan uspeh. Između njih je Marakanom prodefilovalo mnoštvo trenera, koji su se na slavan ili neslavan način opraštali od kluba, a i nekad su čudni faktori krojili sudbinu srpskog šampiona.
Da ne beše žene kojoj se Beograd nije nešto naročito dopao, ne bi Valter Zenga imao ništa protiv da nastavi započet posao sa jednom od najboljih generacija od Barija. Trofej prvenstva i Kupa uz tragično ispadanje iz Evrope u Strazburu – obeležili su tu sezonu, a baš kada je trebao da usledi “pik” i spremanje za Ligu šampiona, dogodio se razlaz i Zvezda je morala sve ispočetka…
Potencijal za nešto veći mandat imao je Robert Prosinečki, ali njegov lep fudbal nije donosio rezultate veće od jednog osvojenog Kupa. Da li se još tu napravila greška i nije prepoznata reraskidiva konekcija između kluba i trenera, koja zahteva određeno vreme za benefite, vrlo je moguće, pošto je Zvezda do dugo čekane titule došla tek dve godine po njegovom odlasku, a Prosinečki, slobodno možemo reći, više nigde nije bio ozbiljan trener.

Možda je najveću nesreću doživeo Slaviša Stojanović. Tiho i u jeku dizanja kluba na noge stigao je slovenački strateg srpskih korena na Marakanu 2013. u cilju pokušaja prekida niza Partizana od šest uzastopnih titula. Da je bilo lako, nije. Stojanović se već na startu suočio sa ispadanjem iz Evrope, kasnije i porazima u prvenstvu od Javora, Čukaričkog i Voždovca i pitanje je dana bilo kada će dobiti otkaz. Ipak, uprava kluba je povukla neočekivan, ispostaviće se ključan potez i dala šansu Stojanoviću da završi započeto, što se na kraju odrazilo konačnom titulom, prvom od 2007. godine. A, onda umesto borbe za Ligu šampiona – imomentalno izbacivanje iz Evrope i suspenzija zbog neozbiljnosti i nemara prethodnih uprava, kao i totalni raspad tima koji je pucao na visoke domete.
Iskustva prošlih vremena za Zvezdana Terzića – koliko hoćeš. Nekada je možda bolje odreći se nečega zarad neke kasnije dobiti, nego seći u korenu i počinjati od nule bez ikakve vizije. Sigurno da Bahar poseduje kvalitet, nisu uspesi u izraelskom fudbalu došli preko noći ili slučajno, ali još uvek nije radio u klubu kao što je Zvezda. Ona melje i guta ako nisi spreman da se nosiš sa pritiskom. Remi znači poraz, a pobeda je nešto normalno. Ovde se traže čuda i nemoguće stvari, a za početak je samo bitno da se i donose prave odluke, pa da se ta čuda nekada i ostvare. Ko zna…
EKSKLUZIVNO: Preuzmi najveći BONUS DOBRODOŠLICE OD 5.000 RSD + 10 POKLON WIN&GO RUNDI potpuno besplatno – registruj se na sajtu meridianbet.rs ili putem mobilne aplikacije.
BONUS VIDEO:



simeon
Pre bih rekao proces za koji je potrebno vreme
luka
Mislili da će sa Barak Baharom da osvoje LŠ, kako su se razočarali
valentina
Sami su krivi, Zvezda je imala dobrog trenera kojeg su oni oterali da dovedu i debelo plate Baraka
irena
Umislio da je trener kad je dosao u Zvezdu a on nema blage veze sa vezom!
ivan
Ne mozes majstore da vodis ti trening iz kancelarije,nisi ti Murinjo!
ruzica
Ma terajte ga sto dalje iz kljuba kad vas molim,lik je cirkuzant!
ignjat
Potanje je trenutka kada ce Baharu biti dat otkaz,verovatno bi vec i dobio da iza svega ne stoji Terzic!!!!