Lav Jašin - Crni panter, enigma za golgetere i čovek koji je proširio golmansku teritoriju

Na današnji dan pre 79 godina rodio se Lav Jašin, jedan od najvećih golmana na svetu, čoveka za koga su napadači njegovog doba govorili da je golove primao jedino kada ne bi gledao, a i tada retko.

U ono doba, bio je jedan od ne tako brojnih sportista iz Sovjetskog Saveza koji je stekao međunarodnu slavu, a njegova figura je krasila zvaničan poster ovogodišnjeg Svetskog kupa održanog u Rusiji. Možda je slika na kojoj je lopta koju Jašin sprečava da uđe u gol pomalo neadekvatna, jer je on u punoj snazi i naponu svojih akrobatskih sposobnosti bio veći ne samo od svake lopte, nego i od svakog gola između čijih bi se stativa našao.

Od Kasana i Podolskog do Hulahana i Čečarića: Svi odbranjeni penali Vladimira Stojkovića (VIDEO)

I u ono fudbalsko doba kao i danas, najveći komadi fudbalske slave su bili rezervisani za napadače i golgetere, ali je Jašin svojom pojavom uspeo da zaseni mnoge od njih. Srpski fudbal je imao čast da sa njim upoređuju Milutina Šoškića, koji se sa slavnim Rusom našao u sastavu reprezentacije sveta u utakmici koja je odigrana 1963. godine na Vembliju u čast stogodišnjice Fudbalskog saveza Engleske.

Jašin je pomerio golmansku teritoriju van granica šesnaesterca

Lav Jašin spada u one fudbalere koji su pomerali standarde opisa načine igre na svojim pozicijama. U određenom smislu, on je revolucionisao ulogu golmana dajući joj novu dimenziju. To se pre svega odnosi na aktivnije učešće u igri i uticaj koji je proširio na celu odbranu, između ostalog, čineći to i davanjem glasnih uputstava odbrambenim igračima tokom utakmica. Jašin posle uspešne odbrane nije napamet izbacivao loptu u polje, već je preciznim dodavanjima saigračima inicirao početak akcija koje su se često pretvarale u kontranapade.

Takođe je proširio ,,teritoriju” i van šesnaesterca i presecao protivničke napade, što je danas deo reperotara nekih od najboljih svetskih golmana.

U svojoj karijeri je branio samo za moskovski Dinamo i reprezentaciju Sovjetskog Saveza, a na preko 270 mečeva je uspeo da sačuva svoju mrežu. Učestvovao je na četiri Svetska kupa i odbranio 150 jedanaesteraca zahvaljujući izvanrednim refleksima.

Međutim, njegov početak među stativama je bio daleko od bajkovitog. Na debiju je u prijateljskoj utakmici primio gol od suparničkog golmana koji je ispucavao loptu, pa je u sledeće tri godine šansu dobijao veoma retko. To ga je nateralo da taj period provede u hokejaškom timu Dinama i čak učestvuje u osvajanju Kupa Sovjetskog Saveza.

Kada je mesto među stativama postalo slobodno, Jašin se 1953. godine vraća na fudbalski teren i preuzima dres sa brojem jedan koji će biti njegov u narednih više od petnaest godina.

Jašin je do danas jedini golman koji je dobio nagradnu Zlatna lopta, a sa reprezentacijom Sovjetskog Saveza je učestvovao u osvajanju zlatnih medalja na Olimpijskim igrama u Melburnu 1956. godine i prvenstvu Evrope 1960. godine. Braneći za Dinamo pune dve decenije, ako tu računamo i vreme koje je proveo u hokejaškoj sekciji sportskog društva, legendarni Crni panter je osvojio pet titula državnog prvaka i dva nacionalna kupa.

Doživljava teške trenutke u Čileu 1962. godine, ali sledeće dobija Zlatnu loptu

Teže fudbalske dane je doživeo 1962. godine posle lošeg utiska i igara koje je prikazao na Svetskom kupu u Čileu, gde je na utakmici sa Kolumbijom primio gol direktno iz kornera. Navijači su zahtevali od njega da se penzioniše, a oni najnezadovoljniji su mu razbili prozor na stanu u kome je živeo.

Ararat – knjiga, planina, mesto odmora Nojeve barke i šampion prohujalih vremena

Nije se predavao pa je već sledeće godine dobio spomenuto priznanje i osvojio titulu sa Dinamom koji je na narednu čekao punih trinaest godina (1976). U toj sezoni je na 27 utakmica primio samo šest golova, a na čak dvadeset i dve sačuvao mrežu.

Ni privatan život mu nije bio lak – rođen je u siromašnoj radničkoj porodici i već u mladim godinama radio teške poslove u fabrici oružja. Nažalost, Jašin ni posle završetka karijere nije imao mogo sreće u privatnom životu. Zdravlje ga nije služilo pa mu je 1986. godine amputirana noga, a imao je i dva srčana udara. Preminuo je u šezdesetoj od oboljenja stomaka, godinu dana pre nego što je prestao da postoji Sovjetski Savez.

 

 

Postavi odgovor

Pregled privatnosti
  • Ova veb lokacija koristi kolačiće kako bismo vam mogli pružiti najbolje moguće korisničko iskustvo. Podaci o kolačićima čuvaju se u vašem pregledaču i obavljaju funkcije kao što su prepoznavanje kada se vratite na našu veb stranicu i pomaganje našem timu da razume koji su vam odeljci veb stranice najzanimljiviji i najkorisniji.
  • Cloudflare kolačić ne prikuplja podatke ali je neophodan za rad portala.