Ekspedicija Orlova tokom podneva kreće put Beča, gde će u četvrtak odigrati prvu od dve utakmice baraža za opstanak u elitnoj diviziji Lige nacija protiv Austrije.
Šansu za debi u A selekciji Srbije čekaju talentovane novajlije – Mihajlo Cvetković i Ognjem Mimović. Napadač Čukaričkog i desni bek Zenita izašli su pred kamere, te u razgovoru za zvaničan sajt Fudbalskog saveza Srbije sumirali utiske posle poziva u odabrano društvo.
“Osećaj je izvanredan, trenutno nema treme, neće je biti ni na terenu. U kamp sam ušao sa Andrijom Maksimovićem, dočekao nas je selektor, poželeo sreću. Sve je sada na meni”, počeo je Cvetković.
Nišlija, jedna od glavnih zvezdi prelaznog roka u našoj zemlji, svestan je kvaliteta narednog rivala.
“Sigurno će biti teško, u fudbalu odavno nema lakih rivala, oni su dobra reprezentacija. Verujem ipak u naš kvalitet, sastav koji imamo i verujem da možemo da pobedimo u obe utakmice”.
Beč se u prošlosti pokazao kao “domaći teren” za Srbiju.
“Iskreno se nadam da će biti tako, imamo u Beču veliku dijasporu, pozivam ih da nas podrže”.
Od najmlađih uzrasta Mihajlovo ime redovno se nalazilo na spiskovima selektora, a sada je prvi put u prilici da trenira sa najuspešnijim kolegama iz seniorskog pogona.
“Sigurno mi znači, ipak u tim evropskim kupovima nastupaju elitni igrači. Koristiće mi te neke situacije koje imam u glavi, mogu da mi pomognu, to neko stečeno iskustvo”.
Osvrnuo se Cvetković na značaj nastupa u omladinskim selekcijama.
“Velika korist za mene, jer se radi o izvanrednim momcima i igračima. Sa mnom je ovde Andrija Maksimović, ali ima dosta igrača koji su veoma talentovani i verujem da će brzo postati A reprezentativci. Poželeo bih momcima sreću na ovom turniru koji igraju za plasman na Evropsko prvenstvo, dobre rezultate protiv Izraela, Belgije i Norveške”.
Ponovo će sarađivati sa Andrijom Maksimovićem, sa kojim se pokazao kao sjajan tandem u prethodnim izazovima.
“Zajedno smo bukvalno od 2021. godine u reprezentativnim selekcijama, dve godine kasnije smo na Evropskom prvenstvu za kadete stigli do četvrtfinala, igrali smo zajedno i na Prvenstvu Evrope koje se održavalo na Kipru kada smo stigli do polufinala. Jedva čekam da se zajedno nađemo na terenu i u A selekciji”.
U dresu kadetske reprezentacije predvodili su Orliće do polufinala Evropskog prvenstva.
“I danas kada se setim svih dešavanja, teško mi padne. Imali smo dva gola prednosti do pred sam kraj meča, a onda primili dva gola. To je draž fudbala, nažalost osetili smo onu gorku stranu, ali zato je fudbal to što jeste. Čuo sam se sada sa Matijom Popovićem, Veljkom Milosavljevićem koji igraju kvalifikacioni turnir za Prvenstvo Evrope U19 koje će biti održano u Rumuniji, mogu i bez mene, imaju ogroman kvalitet da izbore plasman među osam najboljih u Evropi”.
Naredni izazovi Orlove očekuju predstojećeg leta – kada počinju kvalifikacije za Mundijal 2026. godine.
“Na meni je da sanjam i naporno radim kako bih mogao nacionalnom timu da pomognem, ali jedan san sam ostvario, ovde sam u A selekciji. Presrećan sam, biti ovde među ovim igračima privilegija je. Istina nema trenutno Mitrovića, žao mi je zbog toga, ali tu je Vlahović, volim da gledam njegove partije”.
Na Mihajlovu priču potom se nadovezao tri godine stariji kolega – Ognjen Mimović. Talentovani bek pojačao je Fenerbahče, a potom krenuo put Sankt Peterburga na pozajmicu.
“Iskreno do sada nisam mnogo pratio rusku ligu, slabo sam poznavao i Rusiju, ali impresije su lepe. Pri samoj pomisli na Rusiju u glavi sam imao neko sivilo, ne baš lepe misli. Zima, rat, sneg…jednostavno sivilo. A onda se oduševio. I ligom, stadionima, organizacijom, uslovima. I ljudi su veoma prijatni. Sve najlepše mogu da kažem. Sam grad Sankt Petrburg je lep, ne mogu da kažem da je jedan od najlepših, jer nisam mnogo proputovao, ali generalno gde god da smo igrali, mnogo toga lepog se može videti. Sve je naravno lakše kada za saigrače imate naše igrače, imao sam mnogo sreće i ovde u Zenitu, ali i kada sam došao u Fenerbahče gde su Tadić, Kostić, Džeko, Livaković…U Zenitu su me sačekali Eraković koga dobro poznajem iz Zvezde, upoznao sam i Zdjelara, mnogo su mi olakšali to neko upoznavanje sa Rusijom”.
Prošlog vikenda na terenu se susreo sa saigračem iz A reprezentacije – Srđanom Babićem, čije Spartak je slavio nad Zenitom.
“Teško nam je palo, velika utakmica, osećao sam se kao da igraju Zvezda i Partizan. Hteli smo pobedu, nismo razmišljali da čuvamo nerešen ishod, a onda se desio trenutak i poraz. Dobra utakmica, nadam se da ćemo u sledećem meču mi slaviti”.
U novoj sredini Mimovića posebno raduje neizvesna borba za titulu.
“Imao sam i tu predrasude, mislio sam da su u Rusiji jaki samo Zenit, SCKA i Spartak, ali nije tako. Tamo ne možete da upišete bodove pred neku utakmicu dok se ne odigra, jer svaka ekipa može da iznenadi. Veoma izjednačena liga, mislim da je razlika među prvih pet,šest ekipa svega nekoliko bodova. Jako interesantno prvenstvo”.
Uporedio je perspektivni defanzivac večiti derbi sa derbijima u Premijer ligi Rusije.
“Ima sličnosti, ali sam ambijent na utakmici i doživljaj koji meč izaziva kod ljudi, kod nas je izraženiji. Primera radi podatak da je Spartak sada u Moskvi prvi put posle ne znam koliko vremena imao rasprodat stadion za meč sa Zenitom, a ja sam imao sreće da igram pred punom Marakanom. Ne može da se poredi. Jeste i u Moskvi bila sjajna atmosfera, ali opet”…
Na pitanje da li mu je žao što je kao veoma mlad igrač napustio matičnu Crvenu zvezdu Mimović je poručio:
“Jeste mi žao, ali iza mene je najlepša godina u životu, u karijeri. Ovakve godine da se ponavljaju i ne moraju da budu bolje. Ne bih se žalio. U Zvezdi prelepa godina, ispunio san da sa njom igram Ligu šampiona. Bio sam jako kratko, ali uspeo sam da postignem sve što sam želeo. Naravno, žao mi je što sam otišao u smislu da napuštam svoju zemlju, grad, roditelje, nije lako, ali svi težimo ka tome da odemo van zemlje i probamo da ostvarimo neku veću karijeru. Da napravimo iskorak”.
Svestan je Mimović kvaliteta Austrije, a u prvi plan ističe iskusnog napadača – Marka Aranutovića.
“Da, radi se o sjajnom igraču. jedna velika karijera, briga možda veća za naše štopere, nego za mene koji igram drugu poziciju. Pokušaćemo da ga „odstranimo iz igre” što više možemo, videćemo kako će sve to da izgleda”.
Ognjen se nada novim poglavljavima bajkovite priče…
“Voleo bih da se ponovi Bodo Glimt i da postignem gol, to bi tek bilo ostvarenja nekog novog sna, jer ne znam da li ima nešto lepše nego kada postignete gol za svoj nacionalni tim. A sad o samim očekivanjima da li ću igrati, na meni je da radim i nadam se, a ukoliko dobijem priliku želim da dam sve od sebe. Pred svaku utakmicu imam neku pozitivnu tremu, drugačije je kada se radi o mečevima Lige šampiona ili sada reprezentacije. Imaju posebnu težinu”.



Goran Munic
Mimovic i Cvetković su nove nade nase repke
kluka4002
Jedvacrkam utakmicu da vidimo da li naši mladi momci nogu da im se suprotstave
nemanja.stanisic
Nek probaju i oni nesto da urade….