Partizanova velika želja potiče iz sportske porodice: Šteta što sam se mimoišao sa Aleksom Avramovićem... Da sam naučio italijanski na vreme - sve bi bilo drugačije

Saga o Matiji Popoviću i Partizanu je trajala čitavo prošlo leto, ali se ofanzivac rođen 2006. godine ipak otisnuo u Moskvu i pojačao CSKA.

Za sada to deluje dobro, ima minutažu, igra dobro i u skladu s tim – stigao je poziv mlade reprezentacije Srbije.

Meridian sport ti donosi NOVI BONUS DOBRODOŠLICE – do 26.000 DINARA uz dva dana igre bez depozita!

“Nivo seniorskog fudbala je u odnosu na omladinski neuporediv. U Rusiji igraju velika imena, iskusni igrači. To je nivo na kom želim i ja da budem. U Napoliju sam svega nekoliko puta trenirao sa prvim timom. Problem je bio u tome što nisam dovoljno dobro govorio italijanski kao danas. Zato se nisam ni zbližio ni sa kim od njih. Samo sam trenirao i to je to”, počinje Popović razgovor za zvanični sajt CSKA i dodaje:

“Svi pričaju o mojoj utakmici protiv Dinama Mahačkale, ali to je bilo pre četiri meseca. Lepo je što sam dobro odigrao, ali sada gledam ka novim izazovima. Ne mogu da se zadovoljim nečim što je bilo ranije.”

Veliki broj Srba nastupa u šampionatu Rusije.

“Poznajem Milana Majstorovića iz Dinama, Stefana Kovača iz Baltike, Miroslava Bogosavca iz Ahmata i Ifeta Đakovca iz Akrona. Sa Majstorovićem se i družim, on je tu u Moskvi. Naravno, tu je i Milan Gajić, koji mi je saigrač.”

Popović ima i nadimak – Aljoša.

“Igor Akinfejev mi je dao taj nadimak. Sviđa mi se. U međuvremenu sam saznao za tog narodnog heroja. Znam da ima i crtani film koji govori o njemu – pogledaću ga uskoro.”

Govorio je i o svojim fudbalskim počecima.

“Rođen sam u Nemačkoj, i prve tri godine života sam proveo tamo. Kada je otac završio profesionalnu karijeru, vratili smo se u Srbiju. Počeli smo da živimo u Vrbasu, i tamo sam svaki dan igrao fudbal. Kasnije sam bio u Vojvodini, a zatim u Partizanu.”

Iz sportske je porodice. Otac Veselin je dugo igrao u Nemačkoj.

“Tata je igrao na dobrom nivou. Ne bih rekao da je bio vrhunski fudbaler, ali je imao dugotrajnu karijeru. Penzionisao se kada je napunio 33 godine. Igrao je za Dinamo Drezden čak 11 godina. Takođe, imam dve sestre koje imaju 23 i 18 godina, kao i brata koji ima 10 godina.”

Najviše vremena provodi sa ocem koji je zajedno sa njim došao u Moskvu.

“Tata živi sa mnom, tako da provodimo dosta vremena zajedno. Mama je bila u poseti, ali ona brine o mlađem bratu. On ide u školu, pa ne može da putuje. Starija sestra studira u Beogradu. Ni ona još nije bila kod mene u Moskvi. Mlađa sestra igra košarku i to profesionalno, već je u reprezentaciji Srbije. Mada i njoj je teško da se organizuje i dođe u Moskvu, jer ima dva treninga dnevno.”

Žali što se mimoišalo sa Aleksom Avramovićem.

“Otac i ja obično odemo u restoran koji drži naš prijatelj i Srbije. Osim toga – gledam fudbal i košarku. Nisam bio na utakmici CSKA, ali nadam se da hoću. Šteta što sam se mimoišao sa Avramovićem.”

Velike snove sanja Matija.

“Kao dete – Maradona. Sada sam samom sebi omiljeni fudbaler. Meni su sve želje vezane za fudbal. Da nisam igrač, bio bih sudija verovatno. Tako da, zaista sam maksimalno posvećen. Želim da osvojim Ligu šampiona, Svetsko prvenstvo i Zlatnu loptu”, zaključio je Popović.

BONUS VIDEO:

Postavi odgovor