Bio je miljenik Pepa Gvardiole. Poveo ga je sa sobom iz Barselone u Bajern. Ostao je u Minhenu i posle njega, a svaku sezonu u Bundesligi okončao je kao šampion. Bio je i ključni igrač u ekipi Hansija Flika, koja je osvojila šest trofeja 2020. godine.
Otišao je potom u Liverpul. Četiri godine kasnije, napustio je Enfild – a onda odlučio i da okonča karijeru.
Tijago Alkantara je prelomio. Dosta je. Posle 15 godina od debija za prvi tim Barselone, rešio je da se penzioniše.
Meridian Sport te časti – POTPUNO BESPLATNO! Registruj se i odmah preuzmi 6.000 FREEBET!
Imao je ponudu Đirone, nudili su mu ugovore klubovi iz Brazila, milione timovi iz Saudijske Arabije, ali… Osetio je da telo ne može više…
Jer, povrede su ga, nažalost, pratile kroz čitavu karijeru. Za dve sezone u prvom timu Barselone (kada je postao standardan prvotimac), propustio je 72 utakmice i to nije ništa u poređenju sa njegovim boravkom u Nemačkoj i Engleskoj. Za sedam godina u dresu Bajerna, morao je da preskoči čak 163 meča zbog povreda, a za samo četiri godine sa Redsima, Jirgen Klop ga nije imao na raspolaganju na 130 utakmica, iz istog razloga.
Prava šteta, jer niko ne može da ospori da je sin bivšeg brazilskog reprezentativca iz šampiona sveta iz 1994. godine, Mazinja, bio veliki majstor fudbala. Tehnički savršen igrač, koji je kontrolisao sredinu terena u nekim od najvećih evropskih timova, na najviše svetskom nivou.
Ipak, samo tri meseca od 33. rođendana, shvatio je da više ne može da se izlaže velikim naporima. Da mu je dosta operacija i rehabilitacija.
Kako je Fabricio Romano istakao, a španski Relevo potvrdio, nije završio sa fudbalom. Nastaviće da se bavi voljenom igrom, ali ne u kopačkama, već u nekoj drugoj ulozi.
Tako je stavljena tačka na impresivan CV sa četiri titule u Primeri, sedam u Bundesligi, dve Lige šampiona (po jednu osvojio sa Barsom i Bajernom), jednim Kupom kralja, četiri Kupa Nemačke, jednim FA kupom… Osvojio je i Svetsko klupsko prvenstvo sa Kataloncima, Superkup Španije (dva puta), kao i Superkup Nemčake (dva puta) sa Bajernom, Komjuniti šild na Enfildu…
Jedino mu se nije dalo da do postolja stigne sa seniorskom reprezentacijom Španije, za koju je upisao 46 nastupa i postigao dva gola. Često su ga sprečavale i povrede da bude deo Crvene furije na velikim turnirima. Ipak, u mlađim kategorijama je bio šampion Evrope u U17 uzrastu i osvojio dve kontinentalne titule sa U21 selekcijom.
Iako je ostvario mnogo, ostaje pitanje – šta bi bilo da nije bilo povreda?
Bonus video:
kluka4002
Sjajna karijera je iza njega igrao je u najboljim evropskim klubovima posle toliko uspješnih godina dosta je
Momcilo
Koja steta za silne povrede,kakav je klasa od igraca bio na sredini terena
Ivan Banjac
Da se ne lazemo,Gvardiole da nije bilo ne bi postao ovakav igrac kakav je bio
jelenamilosevic540
Ubile ga povrede nazalost,mnogo vise bi postigao to je sigurno