Čuveni hrvatski golman i nekadašnji as reprezentacije Jugoslavije, Tomislav Ivković, ostavio je dubok trag između stativa braneći boje mnogih evropskih velikana.
Meridian Sport te časti – POTPUNO BESPLATNO! Registruj se i odmah preuzmi 6.000 FREEBET!
Između ostalog ostao je upamćen kao đak, a potom i istaknuti prvotimac Dinamo Zagreba, koji je kasnije stigao na stadion “Rajko Mitić” i zadužio opremu Crvene zvezde. Krenuo je putem Rajka Janjanina i u Beogradu osvojio titulu prvaka Jugoslavije, ali i Kup nekadašnje zemlje.
U razgovoru za hrvatski “Indeks” otvorio je dušu i ispričao kako je dospeo u redove crveno-belih, te koliko je napuštanje matičnog kluba bilo težak udarac za njega.
“U proleće 1983. u Esplanadi sam se našao sa upravom Zvezde. Po mene su došli predsednik Miladin Šakić, veliki gospodin, zatim Dragan Džajić i Vladimir Cvetković. Rekli su mi da me žele, ali su i znali da moram da razgovaram s Dinamom. Morate da znate da Ćiro tada nije bio samo trener, nego glavni u svim segmentima kluba. Tako je naredio: “Neka niko ne priča s Ivkovićem, nego samo ja. Ako želi da ostane u Dinamu, moraće mene na kolenima da moli“, istakao je Ivković i nastavio na istu temu:
“Meni to naravno nije padalo na pamet, ali sam još par dana čekao poziv iz Dinama. No, slušali su Ćirinu naredbu i nisu me zvali. Ja sam otišao u klub po papire, ali važno je naglasiti da se u to vreme plaćala odšteta za igrača i kada mu je isticao ugovor s klubom. Tako da sam ja otišao na Maksimir da mi kažu koliko traže za mene i prekinuo saradnju s Dinamom. To mi je bio najteži dan u životu. Meni se doslovno na dan kad sam otišao iz Dinama i Zagreba završio jedan, a počeo drugi život. Ostao sam bez svega što mi je bilo bitno: porodice, prijatelja, devojke, grada i kluba mog života”.
Teško se Ivković suočio sa činjenicom da se odselio iz rodnog grada, a onda je za njega usledio “hladan tuš”, kada je nedugo zatim saznao da je Ćiro Blažević napustio Dinamo.
“Ali, najgore je tek sledilo. Neposredno pred početak sezone 83/84, moje prve u Zvezdi, na Poljudu se igrao pripremni turnir Trofej Marjan i na njemu je nastupala Velika četvorka. I na dan kada počinje turnir saznajem da je Ćiro otišao iz Dinama. Ja sam tada hteo da se ubijem, ali nakon što ubijem Ćiru. Nakon udarca za koji sam mislio da je najteži u životu, dobijem i onaj koji me je dotukao; odmah nakon što sam morao da odem iz Dinama, klub je napustio onaj zbog kojeg sam ja otišao”.
Biranim rečima govorio je o oba bivša kluba, a posebno mesto u sećanjima sačuvao je za anegdotu iz Ljutice Bogdana nastalu u nameri da popije kafu u klupskom restoranu. Susret sa Draganom Džajićem uverio ga je koliko se tada ozbiljno poslovalo na “Marakani”.
“Dinamo je definitivno bio najgospodskiji klub u bivšoj Jugi. To nisam rekao samo ja ili drugi dinamovci, to su tvrdili svi. Zvezda je bila klub srpske političke i privredne elite. Tamo nije bilo seljacizma. Evo vam jedna situacija koja će vam dati slikovito poređenje Dinama i Zvezde. Na Maksimiru smo imali mali kafić, odmah uz kancelarije uprave kluba i tamo smo se mi igrači nalazili svakog dana, pili kafu i zezali se. Čim sam došao u Zvezdu, otišao sam na Marakanu kako bih tamo popio kafu. I dođem tako u klub, a tamo Džajić i pita me što radim tamo. Kad sam mu rekao da sam došao na kafu, on me pozvao u svoju kancelariju, naručio mi kafu i rekao mi: “Slušaj ovako Tomice, ovde se na sprat, tamo gde su uprava i kancelarije, penješ samo kada te pozovu. Tvoje radno mesto su teren i svlačionica. Nemaš zbog čega da dolaziš ovde”.
Ivković nikada nije prežalio odlazak iz Dinama, ali za Beograd ga vežu lepe uspomene. Ne krije zahvalnost Crvenoj zvezdi, koja mu je kako ističe pružila sve što mu je bilo potrebno. Često se družio sa košarkaškim legendama crveno-belih, koje su osmislile poseban nadimak za njega.
“Zvezdi sam zahvalan na svemu. Po Beogradu sam se bez ikakvih problema vozi u automobilu sa zagrebačkim tablicama i izjašnjavao sam se kao Hrvat. Mene su Moka Slavnić i Kapičić, Zvezdine košarkaške legende sa kojima se družio, uvali “brat Hrvat”. Zvezda se veoma trudila da budem zadovoljan i sve mi je omogućila. Pa tako i stan u Zagrebu, ali njega sam džentlmenski vratio. Razlog jer su mi dali taj stan da ostanem do kraja ugovora, a ja sam otišao posle dve godine i zato sam ga vratio. Zvezda je prema meni bila savršena, ali meni je u Beogradu sve vreme falilo ono nešto. Falili su mi Cico, Mlinka, Fistra, mama, tata… Bez njih sam ostao preko noći. U metropoli duplo većoj od Zagreba morao sam rano odrasti sam. To mi je mnogo značilo za naredne epizode u inostranstvu”, poručio je između ostalog Ivković u intervjuu za “Indeks”.
Bonus video:
stanko.trkulja
Dostojanstvo nema cenu