Priča TSC-a ima bajkovitu primesu, jer je klub do pre osam godina igrao u nižim rangovima, a sada je uspeo da se čvrsto etablira tik iza večitih rivala u srpskom fudbalskom poretku. Nije sporno da Vojvodina ima argument u vidu armije navijača, kao i Čukarički u smislu poslovanja i organizacije, ali je TSC uradio ono što pomenuta dva kluba još nisu – napravio iskorak u Evropi i pretplatio se na sadržaj: “Kako večitim rivalima na najbolniji mogući način ukazati da su pogrešili?”
Meridian Sport te časti – POTPUNO BESPLATNO! Registruj se i odmah preuzmi 6.000 FREEBET!
Od ukupno 15 igrača koliko se u toku 90 minuta našlo na terenu u istorijskom preokretu TSC-a protiv Noe, čak osam ih je nekada bilo prekobrojno u Zvezdi ili Partizanu. Dovoljno je samo da krenemo od junaka pobeda – Miloša Pantovića, Petra Stanića i Ifeta Đakovca koji su svojevremeno sa Marakane, odnosno iz Humske dobili ispisnice, uz procenu da “to nije to”.
Pantović je stigao u Zvezdu još kao pionir iz Vojvodine, a ni golovi u Ligi šampiona za mlade, te kaljenje u Voždovcu nisu ubedili čelnike crveno-belih da krilnog napadača iz Novog Sada sačekaju i promovišu u prvotimca. Osim debija protiv Trepče – Pantović ni po čemu drugom nije ostao u sećanju navijača Zvezde.
Veći utisak, ali samo zbog konteksta i toga što je već kao senior došao u Zvezdu, ostavio je Stanić. Neretko je i sa njim bio utisak da prosto na Marakani ne znaju šta će, jer i kada dobro odigra, na sledećoj utakmici ne dobije šansu. Nije kao da je tema, ali sličan utisak ostavlja i minutaža Uroša Sremčevića koji je posle dva gola u Kupu Srbije, i to sa klupe, na Marakani “nagrađen” time da ne dobije više ni minut do kraja polusezone.
Đakovac je bio u drugom planu i u mlađim selekcijama, jer se konkretno na toj poziciji u Partizanu više očekivalo od Nemanje Glavčića (igra u grčkom Volosu) i Stefana Jankovića (poslednji klub Zebug sa Malte), a nailazili su Filip Čermelj (RFK Novi Sad) i Jovan Nišić (Radnički Niš), kao godinu dana mlađi.
I nisu oni jedini gresi večitih, jer je Zvezda vrlo lako otpisala Veljka Ilića koji je bio treći golman crveno-bele klase 03, kao i Vukašina Krstića prethodno pompezno angažovanog iz Vojvodine, ali kako je vreme odmicalo, sve više je gubio poverenje čelnih ljudi iza juga Marakane.
Sličan scenario, samo u Teleoptiku, prošao je Mateja Đorđević koji je bio u senci vršnjaka projektovanih za prvi tim. Kapiten Nemanja Petrović, kao i Milan Radin su takođe svojevremeno nastupali za Partizan i utisak je ostali nedorečeni u Humskoj, ali su za razliku od Đorđevića dobili šansu.
Priliku da Zvezdi pokažu da je pogrešila u periodu koji nadolazi imaće Viktor Radojević i Mihajlo Milosavić. Ne bi bilo fer reći da je Zvezda pogrešila sa Milošem Vulićem i Markom Lazetićem, jer prvi zaista jeste dobio šansu na Marakani, a drugi je prodat italijanskom velikanu – Milanu za obeštećenje od 5.000.000 evra. Takođe, Maki Banjak je zaista imao priliku da pokaže u crno-belom dresu da li može ili ne, ali Jovan Vlalukin i Ivan Milosavljević uprkos tome što su bili predvodnici generacija 99 i 00 – nisu.
Zaključak čitave priče je da večiti najviše greše kada su u pitanju deca stasala u klubu, verovatno vodeći se time da u nadolazećim generacijama ima neko bolji. U tom vakuumu, mnogo igrača se izgubi, ali neretko i klub dođe u situaciju da ne zna šta da radi, jer takva vrsta razmišljanja da je u redu žrtvovati nekog, zarad nadolazećeg, uglavnom ne dobije nikakav epilog.
Šta dalje je dobro pitanje među čelnicima TSC-a. Koliko je uopšte realno da zaista pomrse račune večitima kada je u pitanju šampionska trka? Uspesi moraju da se ponavljaju, a iz toga dolaze i novi. Stagnacija i zadovoljština nikom u sportu nisu doneli ništa dobro. Najzad, naredna sezona bi zaista mogla da odgovori na pitanje – da li je TSC spreman da napadne večite rivale.
BONUS VIDEO: