Srpski jezik je svojstven po mnogo čemu… Bilo da se radi o gramatici, padežima, slengu, čitanju ili pisanju, jedna od reči bez tačnog prevoda na strani jezik je – inat. Četvoroslovni izraz, naizgled beznačajan i sićušan, poseduje neverovatnu snagu i toliku moć da prkosi nezamislivom.
Upustvo za upotrebu inata ne postoji. Razlikuje se od osobe do osobe, a ako se pametno iskoristi – provereno radi.
Aktivirali su ga sinoć Dušan Vlahović i Luka Jović – i za samo nekoliko sekundi se ponovo rodili. Fudbalski. Toliko akumuliranog besa i stresa izletelo je iz osporavanog dvojca, a epilog je okončan na najbolji mogući način – opstankom u evropskom “crème de la crème”.
Meridian sport te časti – registruj se i osvoji 5.000 dinara za sport i 500 besplatnih spinova!
Kada je uputio savršen pas ka Vlahoviću, Jović je već podigao ruke u vis i kao da je osetio da je svim frustracijama kraj. Da je gotova agonija u kojoj su nedeljama i mesecima prisustvovali ničim izazvani i da su idealnom akcijom romantizovali čitavu famu oko njihovih statusa u Juventusa, odnosno Milanu.
I sama proslava gola bila je puna simbolike… Poput rođene braće zagrlili su se tvorci drugog gola i sa žarom u očima kao da su poslali poruku – samo nas pustite nas da igramo fudbal.
Italijanska se javnost se pošteno okomila prevashodno na Vlahovića, kome je dolaskom Kolo Muanija postalo daleko teže da se uopšte dokopa šanse u timu, a pogotovo da doprinese na terenu, a ide se toliko daleko da i pojedine legende tamošnjeg fudbala prilično omalovažavaju i diskredituju kvalitet ofanzivca Stare dame. Primer kada ni 14 golova u sezoni u timu koji je polovinu svojih mečeva odigrao nerešeno – nije dovoljno se ukaže poštovanje sve više iritira i neke neutralne ljubitelje fudbala, ali…
Imaju Italijani poseban “pik” na fudbalere iz Srbije, još iz vremena Siniše Mihajlovića, kasnije i Dejana Stankovića, bilo da su to navijači ili novinari. Česta su meta napada – medijskih i sa tribine, a kako je Vlahović pre nekoliko sezona napravio “greh” prelaskom iz Firence u Torino uz još nekoliko sitnica – obeležio se kao ekscentrik i nosi se sa tom ulogom.
Vlahović srećan zbog gola: Hvala Joviću, ostao mi je lakši deo posla
Slična je situacija i sa nešto starijim Jovićem… Iako je skoro tri godine na Čizmi, još nije našao konstantnost, što mu je ujedno i najveći minus u karijeri. Gotovo u svakom klubu, osim u Ajntrahtu, imao je napadač Milana status kvo. Ako nije bilo realno da se u Madridu nametne kao prva opcija, onda je bilo logično da u Fiorentini podseti na stare dane i pronađe se u ljubičastom odelu. Međutim, to nije bio slučaj, uprkos tome što je umeo da “iznenadi” i eksplodira, ali retki su bili takvi momenti.
Proslaviće 28 rođendan Luka krajem godine, u najboljem je dobu za napadača, a “kletve” da se gasi i da je pred završetkom ozbiljne karijere mogu samo da mu budu motiv za buđenje i pokazatelj da još nije rekao poslednju reč fudbalu. Što je indirektno i poručio sinoć – izigravši odbranu Austrijanaca u dva poteza.
Takav smo narod, prkosan. U stanju smo da trpimo dok ne pregori i to sa osmehom, a kada strpljenje dođe do guše – spašavaj se ko može. Tako je i u fudbalu. Drvlje i kamenje su nešto sa čim se igrači svakodnevno susreću. Ima tu pakosti, zavisti, interesa, viših ciljeva, ali nekako na kraju je uvek Srbin taj koji izađe kao pobednik. Nije uzalud nemački car Vilhem izgovorio rečenicu: “Dajte mi srpsku vojsku i ja ću dobiti ovaj rat”.
Inat.
Arnautović o interesovanju Zvezde: Nadam se da se vidimo… Nije to kao da ideš u kafanu
BONUS VIDEO:
andrija.djulovic
Pretežno naši igrači bolje igraju u tim stranim klubovima a kad obuku nacionalni dres kao da se čuvaju od igre i povreda e to nije slučaj sa Vlahovićem i Jovićem, njih dvojica u dresu Srbije pokazuju koliko su sposobni.
nemanja.stanisic
Ne smatram da je inat dobra osobina.U ovom slucaju bitno je znanje,izdrzljivost,upornost,razmisljanje…a ko to i drugo nema moze da se inati do mile volje!!!!