Čim zakorači u prostoriju, za svega nekoliko trenutaka je ispuni svojom energijom, konobar već posle drugog pića postaje njegov brat, a ljudi za stolom dobiju utisak da već godinama znaju Aleksu. Svako može da postane kvalitetniji košarkaš, da treningom nadomesti nedostatke, da se trudi da sutra bude bolji čovek nego juče, ali recept da sijate kao prava zvezda – jednostavno ne postoji.
Harizma je glavno obeležje 29-godišnjeg Čačanina, ponosnog na svoj rodni grad kojem se uvek rado vraća. Beograd je dobio takođe posebno mesto u Aleksinom srcu, a prvi utisak je da će Moskva postati nešto zaista specijalno u životu reprezentativca Srbije.
Meridian Sport te časti – POTPUNO BESPLATNO! Registruj se i odmah preuzmi 6.000 FREEBET!
Nije se ni pošteno raspakovao, još uvek traži posuđe za stan, ali već ima jedno mesto manje na policama. MVP nagrada VTB Superkupa se uselila u novi dom Alekse Avramovića, pošto je CSKA prilično dominantno došao do prvog trofeja u sezoni, a doskorašnji košarkaš Partizana bio najbolji pojedinac tima.
“Presrećan sam što sam deo priče CSKA – prave priče. Mnogo mi je drago kako smo se borili za naš klub. Baš je bilo lepo”, rekao je Avramović na početku razgovora za Meridian sport.
Već je postao ljubimac publike. Kada god spiker progovri njegovo ime, decibeli dostignu maksimum.
“Znajući da Rusi i Srbi imaju posebnu konekciju, bio sam uveren da ću imati prijatnu dobrodošlicu. Pričao sam sa nekim saigračima iz reprezentacije i nagovestili su mi da će biti tako, ali i pored toga, zaista sam bio iznenađen. Nisam očekivao da će biti ovako emotivno, pogotovo kada smo osvojili trofej. Igrao sam Evroligu, u Evrokupu protiv ruskih timova, Olimpijske igre… Ko prati malo košarku, već je znao mene kao igrača. Jednostavno, nikada nisam krio oduševljenje što sam potpisao za CSKA. Nadam se da će ljubav potrajati”.
Prvi utisci Avramovića su neverovatni, toliko je opčinjen novim klubom da bi možda već sada potpisao blanko ugovor do kraja karijere.
“Dogovorio sam saradnju na dve godine i za sada, kako mi deluje cela priča, želeo bih da ostanem mnogo, mnogo duže nego što sam potpisao ugovor. Da, imaju restrikcije, ali ovo je svetski klub”.
Prvi trofej u Moskvi znači svima u CSKA.
“Ti imaš dva trofeja da osvojiš – VTB Superkup i VTB ligu. Nama je cilj da osvojimo oba. Jednu polovinu posla smo završili, a ostaje nam teži deo. Postati šampion je mnogo lakše nego odbraniti trofej”.
Iako su daleko od Evrolige zbog politike, Avramvoić nema dilemu da su Rusi kvalitetom na istom nivou.
“Lokomotiva je veoma talentovana, Uniks prava evroligaška ekipa i Zenit, naravno. Zvezda je prema mom mišljenju jedan od kandidata za TOP 8 Evrolige, a imala je poteškoća protiv nas i Zenita, što govori o snazi ruskih timova. Mislim da ekipe apsolutno mogu da igraju ravnopravno u Evroligi”.
Na pomen Crvene zvezde nije moglo bez teme koja je nekoliko dana punila stupce srpskih novina. Nebojša Čović, prvi čovek kluba sa Malog Kalemegdana, otvoreno je rekao kako bi voleo da vidi Avramovića nekada u crveno-belom.
“Nikada zaista nije bilo ništa. Apsoultno nisam nijednog trenutka razmišljao u tom pravcu. Ja imam samo veliko poštovanje prema Zvezdi. Ja sam srpski igrač, oni su srpski klub i naravno da postoji uzajamno poštovanje. U Zvezdi igraju moji saigrači iz reprezentacije – moja braća. Odnos Zvezde i Partizana ne gledam uopšte tako ostrašćeno, već kao sportski rivalitet. Kada sam igrao u Partizanu, uvek sam davao maksimum da ih pobedim. Nekada sam uspevao, nekada nisam. Ne želim nikoga da mrzim u životu”.
Priča o večtima mnogo govori o Aleksi – on je čovek koji spaja, on je simbol reprezentacije Srbije. Ponovo je ujedinio celu naciju i bio junak bronzanog tima iz Pariza.
“Kada su došle Olimpijske igre, videlo se da smo najbolja ekipa posle Amerike. To su svi znali i videli. Na kraju smo izgubili samo od Amerike. Najlepši period moje karijere su prethodne dve godine u reprezentaciji. Možda neki nisu svesni, ali ovo će obeležiti naše karijere”.
Sija bronza kao zlato, nije floskula, niti prazna priča, već realnost, pogotovo posle sudara sa Amerikancima.
“Sigurno najbolja utakmica u kojoj sam učestvovao, a istovremeno jedna od najboljih ikada koje sam gledao svojim očima. Paklena košarka. Oni daju trojku, mi damo trojku. Sjajne odbrane, napetost do poslednjeg minuta…”
Možda smo pristrasni, subjektivni, ali utisak je kako su sudije uticale na krajnji ishod meča sa SAD.
“Svaka situacija koja je potencijalno mogla da ode na našu stranu mi je i danas u glavi, ali ne treba da pričamo o tome, jer smo uzeli medalju. Imaćemo priliku da osvojimo još medalja, a Bože zdravlja će biti zlato. Verujte mi. Da mi je neko garantovao da ćemo na ovako jakim Olimpijskim igrama uzeti medalju, odmah bih prihvatio”.
Dok se na moru odmarao od naporne sezone i Olimpijskih igara, pojavila se vest da NBA timovi hoće srpskog reprezentativa u svojim redovima.
“Što znate vi, znam i ja. Bilo je interesa od strane pojedinih ekipa. Nekoliko dana je sve bilo intezivno, bio sam u kontaktu sa agentom. Na kraju se nije desilo, ali bio sam presrećan svakom mogućom odlukom. Bila je kompletno win-win situacija. Apsolutno sam bio spokojan šta god da se desi. Išao sam u Moskvu srećan, a NBA uvek ostaje opcija. Mislim da bih mogao tamo nešto da pokažem”.
Reprezentacija je prva asocijacija pri pomenu Aleksinog imena, a druga je naravno Partizan. Uprkos činjenici da je imao ugovor na još godinu dana, nije ostao deo crno-belih.
“Partizan je hteo da promeni tim, a ja sam bio igrač sa ugovorom. Bila je situacija gde vidiš da je došao kraj. Pokušao si sve, dao si maksimum, nekada je išlo, nekada nije, ali došlo je vreme da krenemo različitim putevima”.
Više ne idu istim kočijama, ali kada se osvrne iza sebe – ponosan je!
“Fantastično iskustvo koje me je napravilo boljim igračem i nadam se čovekom. Mnogo sam naučio. Saradnja sa Željkom Obradovićem, njegovim stručnim štabom i saigračima je bila izuzetna”.
Ukoliko pogledate putanju Avramovićeve karijere videćete neobične stanice. Mladost, Borac, OKK Beograd, ponovo Čačak, Vareze, Unikaha, Estudijantes, Partizan i sada CSKA. Prilikom odabira svakog od pomenutih klubova, gotovo da nije imao dilemu – uvek je znao kuda želi da ide.
“Ja kao igrač jednostavno osetim. Imam svoje afinitete, želje… Apsolutno ne žalim ni za jednom odlukom oko izbora klub. Moj put je možda drugačiji od ostalih, ali je moj i ponosan sam što je ovakav. Na kraju svega ti ostane poradica i prijatelji, a ja sam kroz reprezentaciju i klubove stekao prijatelje za ceo život. To je bogatstvo koje je nemerljivo”.
Kao što je znao u koji klub želi da ide, tako zna i da će, ako sve bude kako treba, biti u novembru sa reprezentacijom Srbije. Usput se nada da će Svetislav Pešić biti na kormilu Orlova.
“Čekamo da vidimo šta će se deseti. Ne želim da se ponavljam. Kari zna šta on nama znači, kao i mi njemu. Što se tiče mog igranja za reprezentaciju, ne znam kakva je situacija ovde u Rusiji. Znam da su Mile i Deki mogli u jedan prozor, a naravno, ne postavlja se pitanje da li dolazim ili ne”, zaključio je Avramović priču za Meridian sport.
Bonus video:
davidpantelic80
Nisi pričao sa Zvezdom, ali bi u dubini duse voleo