Jago dos Santos je momak velikog srca. Nije se slučajno povezao sa navijačima Zvezde za krako vreme. Kroz njegove izjave se videlo koliko uvek želi da pomogne i da je neverovatno povezan sa svojom porodicom.
Koliko brine o svom mestu i korenima, vidi se po činjenici da je pokrenuo društveni projekat koji pruža podršku za oko 180 dece uzrasta između tri i 18 godina.
Meridian sport ti donosi BONUS DOBRODOŠLICE – do 6.500 DINARA uz dva dana igre bez depozita!
Iako čovek koji je na putu da sazri, Jago se uvek vraća detetu u sebi.
“Jednostavnost i dečji način postojanja — mnogo mi nedostaju sve te stvari koje sam doživeo u to vreme, pa čak i malo kasnije. Ali upravo to je ono što najviše cenim: jednostavnost, sjaj u očima zbog toga što radiš ono što voliš, prijateljstvo koje se gradi, poniznost, poštovanje i napredak, bez ikakve sumnje, to su neke od najlepših stvari koje je lepo pratiti — otkriva”, rekao je Dos Santos za Lance.
Mnogi klinci širom Brazila i Srbije žele da budu kao Jago.
“Neverovatno je biti uzor, na neki način me je to nateralo da sazrim u drugoj sferi, u mogućnosti da budem primer. Za sve što radim, pitam se da li će to biti značajno za moj život i za one koji me gledaju. Bez sumnje, sreća je imati brata, rođaka, porodicu koja je uključena u sve to i koja može da napreduje zajedno, ne samo u košarci, već i u sazrevanju i odgovornosti. To je pružanje što boljeg primera. Naravno da ću praviti greške, još uvek sam mladić, u fazi sam sazrevanja. Ali bez sumnje, to me je dosta promenilo — garantuje”, rekao je Jago za
Visina od 180 centimetara nije atipična za košarkaša. Uprkos predrasudama, uspeo je da se izbori i dođe do velike košarkaške scene.
“To me nikada nije ometalo, ali pravila i standardi postoje da bi se pratili, a ponekad i da bi se kršili. Mislim da me je Bog, bez sumnje, stvorio baš onako kako jesam — sa mojom visinom i talentom za košarku. Ponekad je važno ostaviti predrasude po strani. Stvarno volim da dođem negde sa ekipom i da ljudi pitaju: „Zašto si tako nizak?“ Odgovaram: zato što sam poseban i sve je u redu”.
Ne krije da mu nije lako zbog činjenice da nije sa porodicom.
“Bez sumnje, najveća teškoća koju i danas imam je daljina od porodice. Košarka mi je pomogla da promenim život svoje porodice i svoj, ali uvek postoji nostalgija za mojim roditeljima, bratom, nećakom, ljudima koje volim. Novac ne može da ublaži tu tugu. Otišao sam od kuće veoma rano, sa 11 godina, i od tada viđam porodicu jednom godišnje, što je jedna od najtežih stvari sa kojima se suočavam”.
Brazilac se vratio na početak karijere u rodnoj zemlji i na trenutak kada je Paulistano zamenio dresom Flamenga.
„To je klub koji je zaista sastavljen da pobeđuje. I za mene je imalo savršenog smisla otići u Flamengo, ne samo zato što je to najbolji klub u Brazilu, već zbog ljudi koji su tamo bili, kao što su Gustavinjo i Diego, koji su me uveli u profesionalce“.
Treneri Gustavinjo i Aleksandar Petrović su ljudi koji su najviše uticali na karijeru Zvezdinog plejmejkera.
„Svi su mi na neki način pomogli, naučili su me onome što sam u tom trenutku trebao da naučim. Ali posebno, bez sumnje, Gustavinjo i Petrović. Gustavinjo mi je mnogo toga pokazao. Oduvek sam bio neustrašiv, nikada se nisam plašio kada sam ulazio na teren, a sa Gustavinjom sam naučio da budem još hrabriji. A drugi je, bez sumnje, Petrović. Ono što su on i Gustavinjo uradili, a niko drugi ne bi: Petrović me je doveo u Paulistano, tim koji je stigao do finala i dao mi priliku da igram. A Petrović me je uzeo u reprezentaciju sa 17 godina i verovao u mene. Čuvam te primere sa puno zahvalnosti.“
Bonus video:


