Doslovno je ostao još samo radnik iz obezbeđenja. Sve ostale je ispratio iz Arene. Malo zbog procedure oko doping testa, malo jer ima drugačiji ritam od ostalih. Odavno su saigrači otišli kućama, a Nikola Kalinić je koračao hodnicima beogradske dvorane. Glava se ohladila, misli sabrale i mogao je detaljno da analizira utakmicu protiv Real Madrida.
Nije uspela Crvena zvezda Meridianbet da skine krunu kralju i napravili krucijalan korak prema plasmanu među deset. Nedostatak sreće u pojedinim trenucima, kvalitetan rival i činjenica da su crveno-beli katastrofalno otvorili utakmicu su uticali da španski velikan ode kući sa pobedom u džepu.
Meridian sport te časti – registruj se i osvoji 5.000 dinara za sport i 500 besplatnih spinova!
Uprkos svemu što nije išlo na ruku, Zvezda je uspela da se vrati i uđe u egal završnicu. Na kraju je ruka Fakunda Kampaca bila mirna, a veliki skalp ostao nedostižan. Kalinić je krenuo od same utakmice, a usput se dotakao svoje košarkaške filozofije, kao i načina kako su izabranici Janisa Sferopulosa posle Bajerna imali sastanak koji je vratio tim na pravi kurs.
“Imali smo ludu šansu, ali… Loš početak – nema šta. To je nivo plej-ofa, Fajnal-fora. Nismo bili spremni. Iznenadili su nas zonom. Posle vijati Real na 14:0 je veoma teško. Super smo na kraju i završili. Nadigrali su nas, taktički iznenadili… Dok smo konsolidovali, ušli u egal, ali ne možeš da juriš Real posle takve serije”, rekao je Kalinić za Meridian sport.
Verovatno bi drugačiji narativ bio da Zvezda nije krenula iz hendikepa. Prvi poen je postigla u šestom minutu duela u Areni.
“Relativno smo okej izgledali u tom periodu. Bilo je katastrofalnih napada, ali mislim da je bilo i dobrih. Čiste i otvorene šuteve smo promašivali. Desi se jednostavno takva noć. Jeste šut psiholgija, ali su neki ziceri na neverovatan način izlazili iz koša. Valjda smo mnogo želeli, pa iz te želje nije išlo. Bitno je da se uzimaju dobri šutevi, što nas je na kraju dovelo i do neke šanse, gde smo s lošim odlukama došli u situaciji da se borimo za pobedu. Ali, iskreno, nadigrali su nas i pokazali da su bolji tim od nas”.
Utisak posle meča – iako je pobeda izostala, Zvezdini igrači su napunili oko navijačima, jer su im dali ono što su tražili od njih – kao lavovi su se borili.
“Donekle je to dobro, a donekle je i loše. I ja sam osetio tako nešto slično zbog činjenice da smo se vratili, ali moramo da shvatimo da više nije dovoljno da smo tu negde, već da želimo da pobedimo, da želimo plej-of, da pobedimo svaku utakmicu. Idemo dalje, svakako smo morali da pobedimo jednu utakmicu – ovu ili Efes. Prvu smo izgubili, nećemo očajavati. Bili su bolji, spremniji, više su šuteva pogodili”.
Duel Kalinića sa Tavaresom je izazvao mnogo polemike. Na kraju su obojica stali na liniju penala – Zvezdinom košarkašu je sviran faul, a gorostasu sa Zelenortskih ostrva nesportska.
“Ne znam iskreno šta kažu pravila u toj specifičnoj situaciji. Bila je borba za loptu, on se iznervirao i čovek me je udario šakom u rebro. Ne znam kako se tumači taj potez – da li je nesportska ili isključujuća. To ćemo ostaviti onima koji se time bave da komentarišu. Posle toga i onaj faul. Nisam siguran… Ali, nisam pogledao snimak da bi detaljno mogao da pričam. I to je situacija koja nas je malo vratila u život. Imali smo šanse. Dva, tri zicera… Lopta ispadne iz koša, jedna trojka da je ušla, to je druga utakmica”.
Kada se podvuče crta, klub sa Malog Kalemegdana nije podbacio, već je jednostavno naišao na boljeg rivala.
“Svakako smo mogli bolje, ali mislim da nije loša utakmica za nas. Nemam negativan osećaj i dobra lekcija da vidimo šta nas čeka u plej-ofu ako se plasiramo. Svaka greška se naplaćuje. Svaki skok koji ne zagradiš je dva poena. Svaki put kad ti Ljulj ode u desno je dva poena. Svaki put kada ne kreneš da se boriš sa Tavaresom na osam metara je dva poena. To je taj nivo na koji želimo da odemo i moramo da pogledamo šta smo loše radili, pa da ispravimo”.
Jeste da se poraz piše, kao i da Zvezda sada zauzima deveto mesto na tabeli, ali može da se konstatuje da kriza više ne postoji. Kalinić je objasnio kako se ekipa vratila na pravi put.
“Imali smo dobre sastanke, gde su se neke stvari izrekle. Olakšali smo jedni drugima i rekli međusbno šta mislimo. Mnogo toga se isčistilo tada. Ne kažem da su bili loši odnosi, nego jednostavno u toku sezone mora nešto da se kaže. Shvatili smo da niko ne može sam. To je normalno, da svaki igrač hoće da kada se priča o Zvezdi da se spomene i njegovo ime. Da se priča o Kaliniću iz Zvezde, koji igra veoma dobro ove godine. To je apsolutno normalno. Svi smo mi takmičari i želimo da što bolje igramo, da damo što više poena. Tu smo malo pogrešili i malo opili osvojenim Kupom, posle kojeg se desio šamar iz kojeg, zbog rasporeda, nismo mogli da se trgnemo. Već protiv Cedevite u Ljubljani smo izgledali bolje. Tačnost, preciznost i zalaganje su bili bolji. Uvek pričam, da kada radiš ispravne stvari, pre ili kasnije će doći rezultat. Možeš da izgubiš jednu utakmicu, dve, tri, pet.. Ali ako nastaviš sve kako treba, na kraju će doći pobeda”.
Lider na terenu, lider u svlačionicu. Za razliku od većine sportista, ne krije se iza floskula, već uvek transparento priča ono što misli.
“Trudim se da budem prilično otvoren. Isto sam naučio iskustvom da nekada nije pametno reći baš sve, jer zavisi koji je trenutak. Ne treba pred neku bitnu utakmicu napraviti atomsku bombu, ali mislim da je dobro da se situacija iščisti. Sednemo, svi smo odrasli ljudi, takmičari… Ništa niko ne misli ni o kome loše. Nakon sastanaka smo postali rasterećeniji, skupili smo i igrali bolje. To je bilo posle Mihnena, pa smo seli u Ljubljani.
Za kraj priče je ostalo vremena za posebnu temu – koja kod Kalinića budi trenerski gen. Nije slučajno Tomislav Tomović, pomoćnik u stručnom štabu Zvezde, rekao da košarkaš iz Subotice ima dara. Revolucionarne misli je podelio javno i izneo svoju filozofiju. Popularni “small ball” koji Zvezda igra silom prilika je nešto što prija oko i telu srpskog košarkaša.
“Ja lično volim taj način igre. Ne znam što se treneri generalno ne igraju više sa postavama. Ja bih igrao sa četiri centra, pa sa četiri beka. To je naravno moje razmišljanje. Nije održivo da se igra tako u dužim vremenskim intervalima, jer pre ili kasnije – snaga i visina pobeđuju. Sigurno da ne možeš tako da igraš 40 minuta, ali u nekim situacijama, da iznenadiš protivnika, sa nekim specijalom – zašto da ne. Ja bih se igrao. Ne bih možda u najbitnijim utakmicama, ali možda i bih. Protiv Reala nas je glupava zona, najobična 2-3 – izbacila iz koloseka. To su trikovi trenera, koji ne znam zašto se više ne korise. Nije mi jasno zašto više nema zona, zonskih presinga, iznenadnih udvajanja, bliceva što kažu Amerikanci. Ali svako ima svoj stil”, zaključio je Kalinić za Meridian sport.
Bonus video:
stefan.zvicer
Iznenadili su oni sve nas pa i sami sebe “igrom” u prvoj četvrtini
kluka4002
Videcemo u narednih utakmici šta su to rekli jedni drugima , jel ima neka ekipa da oh nije iznenadila posto za njih u poslednje vreme nema utakmice gde oni kontrolišu igru