Skupa greška Luisa Skole: Pitao Duška Ivanovića za slobodan dan, pa jedini ostao u sali

Bivši grčki košarkaš Hristos Harisis prisetio se perioda provedenog u Baskoniji tokom razgovora za Gazetu. Samim tim, jedna od glavnih tema bila je i saradnja sa Duškom Ivanovićem.

Harisis je sa timom iz Vitorije 2002. osvojio i titulu u Španiji, a crnogorski stručnjak je u to vreme insistirao na napornom radu na treninzima.

Meridian sport te časti – registruj se i osvoji 5.000 dinara za sort i 500 besplatnih spinova!

To što je bio strog trener u to vreme, to je bilo očigledno. Kada si trenirao sa njim, znao si da će intenzitet biti maksimalan. Obično, sportista tokom treninga može da shvati kada se približava kraj – nakon sat i po ili dva. Međutim, kod Ivanovića to nije bilo tako. To je bila razlika. Terao te je da se osećaš kao da moraš još da izdržiš, da pređeš svoja ograničenja, da daš više nego što si mislio da možeš u tom trenutku. Tim je uvek igrao na visokom intenzitetu. Niko nije dozvolio opuštanje. I, naravno, nije bilo slobodnih dana“, rekao je Harisis.

Baš na temu slobodnih dana, prisetio se jedne zanimljive anegdote sa Luisom Skolom i Ivanovićem.

Duško nikada nije davao slobodne dane. Nikada! Jednom je razmišljao da nam da jedan dan odmora, nakon nekoliko uzastopnih utakmica. Pre nego što nam je to saopštio, prišao mu je Skola i rekao: „Kouču, jako sam umoran. Mislim da mi treba odmor.“ Napravio je tu grešku! Zbog toga nas je kouč okupio da nam saopšti da ćemo sutra imati slobodan dan. „Svi osim Luisa, koji je tražio odmor. On će sutra ujutro doći da pogađa šuteve na terenu, a popodne će otići na lagani trening, da se oporavi.“ Ne možeš da zamisliš šta se desilo u svlačionici“.

Naučio je Argentinac vrednu lekciju, kao i Harisis.

Svi smo se smejali! Videli smo Skolu kako je sagnute glave pričao sebi u bradu: „Šta sam uradio? Zašto sam to rekao?“ Taj trenutak neću nikada zaboraviti! Upravo ovo je mentalitet Ivanovića: „Dolaziš i kažeš da si umoran, dok ostali ne prigovaraju? Znači, treba ti – trening!“ Slažem se sa onim što je rekao Skonokini, da smo sa njim shvatili da možemo da podnosimo više nego što smo verovali da možemo.“

Naravno, nije to kraj zanimljivih priča sa Ivanovićevih treninga u Baskoniji.

Trening je uvek bio na maksimumu. Intenzitet nikada nije padao. Opisaću ti jednu situaciju da shvatiš na šta mislim: Igrali smo 2 na 2, po celom terenu. To je bila defanzivna vežba, gde je odbrana morala da zaustavi napad. Ako je napad postigao poen, nastavljali su u odbrani, i to je išlo sa punim intenzitetom.

Pokušali su igrači da prevare Duška, ali…

Zamisli sada, ne sećam se tačno ko je igrao, ali stalno su primali poene. Nisu više mogli da izdrže, bili su iscrpljeni. Tada su igrači u napadu namerno promašili šut da bi završili vežbu! Ivanović je, međutim, shvatio to. I besneo je! Nikada nije stajao. Dok nije postigao ono što je hteo, nije bilo opuštanja. Možda smo mislili da trening ide ka kraju, da je vreme za olakšanje i otpuštanje – i odjednom je izvadio konuse! Za sprint, za odbranu. Njegov osnovni moto je bio: „Ništa se ne završava dok se stvarno ne završi.“ To je bio on.

Dešavalo se da ekipa direktno sa aerodroma, posle letova, ide u salu da treninra.

Da, sećam se jednog poraza, od ekipe koja je bila pri dnu tabele. Vraćamo se, i ništa nam nije bilo najavljeno unapred. Čim smo sleteli, Ivanović kaže: „Niko ne ide nikuda, ponesite stvari, idemo na trening.“ I odmah smo otišli na teren i odradili normalan trening, sat i po. To je bila svakodnevica tog vremena. Nije bilo vremena za opuštanje ili olakšanje, rad je nastavio bez prestanka.“

Prokomentarisao je Grk i kakav je odnos imao sa Ivanovićem van terena

Lični kontakt je bio malo čudan, jer da budem iskren, osim pozdrava kada sam ušao u tim, nismo imali mnogo odnosa. Pitao me je kako se osećam i šta radim tek nakon mesec i po dana! Sećam se da je to bilo nakon jedne utakmice koju sam dobro odigrao, i imali smo trening za oporavak. Prišao je i počeo razgovor: „Hristos, kako se osećaš, kako ti ide ovde?“ To je bila istina. Inače, nije puno govorio. Nije bio u kontaktu sa igračima, bio je prilično distanciran. Verovatno nije želeo mnogo kontakta van terena. Zbog toga je bio takav kao osoba. Naravno, ako me pitaš sada, sve to vidim drugačije. Kada osvojiš titulu, kada prođeš u plej-of bez prednosti domaćeg terena, kada izbaciš ekipe kao što su Barselona i Malaga, i na kraju osvojiš titulu, tada sve to dobija drugo značenje,” zaključio je Harisis za grčku Gazetu.

Bonus video:

4 Komentara

    Hahahaa bar je pokušao, ako ništa ispao je veliki smeker

    Očigledno je Ivanović ona stara škola trenera gde su autoritet i strogost treninga najvažniji.

    Takav je Duško trener mogao je već naučiti to u radu sa njim do sad

    Tako j Dusko uvek trenirao strogocu!!!

Postavi odgovor