Činilo se da su se svi činioci poklopili da odbojkašice Srbije posle deset godina ponovo sa domaćom publikom proslave osvajanje evropskog pehara, ali se na kraju to nije dogodilo. Ipak, bez obzira na to ovoj generaciji treba skinuti kapu!
Na krilima medalje iz Tokija i nastavka serije osvajanja odličja sa velikih takmičenja, pripremale su se za najbolji mogući oproštaj Milene Rašić od nacionalnog tima.
Međutim, repriza finala Svetskog prvenstva iz 2018. godine ipak se nije dogodila. Iako su vodile sa 1:0 u setovima, nisu uspele da se odupru vidno motivisanim Italijankama, koje su pogotovo u četvrtom, odlučujućem periodu, bile nezaustavljive. Bio je to prvi poraz od Italijanki posle sedam pobeda u nizu.
– Ostaću uz ovaj tim svakako, ali ne na terenu. Biću im najveća podrška ali sa tribina – rekla je Milena Rašić po završetku svog poslednjeg meča u dresu sa državnim grbom.
Srbija nije uspela da dođe do trećeg uzastopnog evropskog zlata, čime bi zaista napravila podvig nezapamćen u novijoj istoriji ženske odbojke. Poslednji put Ruskinje su to uradile tokom devedesetih godina prošlog veka, a teško je očekivati da će iko ponoviti sedam zlata u nizu Sovjetskog saveza.
Iako niko neće niti ima pravo da ospori srebrnu medalju kao uspeh, kao novo odličje u seriji koja traje već godinama, emocije koje su reprezentativke Srbije pokazale posle poraza ipak govore o tome koliko se priželjkivala proslava osvajanja najsjajnijeg odličja pred više od 18.000 navijača u “Štark areni”.
– Tužne smo i razočarane. Veliki je svakako uspeh, preponosna sam na sve nas. Imale smo nezaboravna četiri meseca, prvo Olimpijske igre, pa Evropsko prvenstvo. Samo mi znamo koliko smo truda u sve uložile, ove medalje su kao zlatne za nas. Nije bio danas naš dan, možda je bezveze što tako kažem – govrila je kroz suze Tijana Bošković.
Hladnije glave bila je iskusnija Maja Ognjenović. Kapitenski, sa 302 odigrana meča u državnom timu iza sebe, sabrala je utiske i ocenila letnju takmičarsku kampanju kao veoma uspešnu po nacionalni tim.
– Žao mi je, zbog atmosfere, zbog naše sjajne publike. Da im vratimo zlatom u našem gradu, ali ne treba mnogo da žalimo, imale smo teško leto koje smo rešile sa dve medalje.

Sve ovo bilo je posebno iskustvo za Katarinu Lazović. Mlada reprezentativka, koja je tokom Lige nacija u Riminiju bila u prilici da kao kapiten predvodi tada podlmlađeni tim Srbije, verovatno će tek u narednom sabirati utiske nakon svega što je sa reprezentacijom prošla ovog leta, od Tokija do Beograda.
– Ostaje veliki žal što ovo leto nismo završili onako kako smo očekivali i nadali se, ali moram da kažem da sam preponosna na moj tim i na ceo stručni štab i trenera. Ne mogu da opišem osećaj što sam ja u ovom timu i što imam priliku da treniram četiri meseca sa najboljim odbojkašicama na svetu. Mislim da to retko ko ima.
Kreator svih uspeha reprezentacije u proteklom periodu, selektor Zoran Terzić, konstatovao je da i najbolji na svetu nekada moraju da prihvate poraz. Smatra da će se sva težina ove medalje tek prepoznati, iako priznaje da žali zbog propuštene prilike pred prepunom dvoranom u Beogradu.
– Logično je da ne možemo da budemo preterano srećni s jedne strane, a s druge treba biti realan – dve medalje za ovo leto je fantastičan rezultat! Ove devojke su osvojile 20 medalja u poslednjih 15 godina, ne znam da li postoji ekipa na svetu koja je uradila nešto tako – rekao je selektor.
I zaista, brojke govore da je ovaj poraz prvi koji je Srbija doživela na Evropskim prvenstvima još od 2015. godine i polufinalne borbe sa Ruskinjama. Od tada su ostvarile 24 pobede u nizu.
Srbiji je ovo sedma medalja sa Evropskih prvenstava, šesta od osamostaljenja. Sve te medalje osvojene su sa Zoranom Terzićem na čelu državnog tima.
A s obzirom da su neke nove igračice ovog leta “gurnute u vatru”, verovatno u pravo vreme kako bi se što spontanije vršila smena generacija, opravdano je verovati da će se kontinuitet osvajanja medalja nastaviti i da će se reprezentacija Srbije ponovo naći na najvišem podijumu pobedničkog postolja.
Možda već dogodine, kada će se u Holandiji i Poljskoj braniti titula svetskog šampiona.
TERZIĆ: Teško mi je, ali su devojke najbolje na svetu!
OBAVEZNO POGLEDAJTE: Od Turske smo bolji na papiru, ali… | Tijana Malešević | Meridian Sport Fokus Podkast S1EP20



Srbin
Normalno je da i “najbolji nekada izgube” sve je to sastavni deo sporta. Ništa im se ne može zameriti, samo čestitke!
Toza
Baš tako ali na žalost ima “umova” koji im zameraju a pri tome zaboravljaju sve što je bilo.
Cvokotalo
Sve se desava onako kako treba,sad se zna kako u buducnosti.
Di maria
Nije nam bio dan , loša igra i eto , veliko finale je izgubljeno ali šta je tu je
Varicela
Vise srece drugi put…
Maslacak
Bice prilika u buducnosti.