Gotije Mvumbi sigurno je jedan od rukometaša po kojem će se pamtiti Svetsko prvenstvo u Egiptu.
Pivotmen reprezentacije DR Kongo, debitanta na planetarnom šampionatu ne može da ne bude neprimećen, pre svega zbog kilaže. Na zvaničnom sajtu piše da im 89 kilograma, ali slika govori sasvim drugačije. Realniji su neki drugi podaci, prema kojima ima 137 kilograma i 195 centimetara.
Njegov nacionalni tim je takmičenje u grupi sa Danskom, Argentinom i Bahreinom završio na poslednjem mestu sa sva tri poraza. Nije se ni moglo očekivati više od selekcije skromnih mogućnosti, ali je Mvumbi postao planetarno poznat.
Na Instagramu mu se čak javio i legendarni košarkaš Šakil O Nil, jer je Afrikanac dobio nadimak rukometni Šek.
Prvenstvo u Egiptu je imalo Mvumbija, a često se desi da neko takmičenje iznedri svojevrsnu maskotu.
Mvumbi je pre svega plenio pojavom, ali je davao i golove. Nije samo “statirao” već i dao doprinos kakvom-takvom rezultatu svoje reprezentacije.

Mi ćemo vas u narednim redovima ćemo podsetiti na neke druge sportske ličnosti koje su postale planetarno poznate, a čiji su nastupi bili pre svega komični.
Očigledno su se vodili krilaticom – važno je učestvovati.
Na Zimskim Olimpijskim igrama u Kalgariju 1988. godine nastupio je bob tim Jamajke. Posadu su činili Dadli Stouks, Devon Heris, Majkl Vajt i Kasvel Alen. Sama pomisao bob i Jamajka delovala je kao nešto nezamislivo. Došli su sa pozajmljenim bob sankama, a pre samog takmičenja ozbiljno se povredio Alen. Umesto njega “utrčao” je Nelson Stouks, koji je došao kao navijač reprezentacije i podrška bratu Dadliju. Prvu trku su kako-tako završili, ali drugu nisu. Tačnije i nisu i jesu. Tokom trke su se prevrnuli, ali nisu hteli da odustanu. Sanke su odgurali i kroz cilj ipak prošli. Zbog toga su pobrali dodatne simpatije navijača širom sveta.
Kasnije su učestvovali i na Igrama u Albervilu i Lilehameru u kojoj su bili uspešniji. Po ovoj priči snimljen je i film “Cool runnings”.
Na Igrama u Sidneju pojavio se Erik Musambani, plivač iz Ekvatorijalne Gvineje, koji je dobio nadimak “jegulja”. Kako je sam priznao, naučio je da pliva sa 20 godina i to sa lokalnim ribarima. “Vizu” za Igre je dobio zahvaljujući posebnom programu MOK-a koji stimuliše razvoj sporta u nerazvijenim državama. Kada je došao u Australiju, priznao je da bazen veličine kakav je olimpijski nije do tada video.
Kada je kvalifikaciona trka došla na red, jedva je uspeo da prepliva 100 metara. U bazenu je bio sam, pošto su takmičari iz Tadžikistana i Nigera diskvalifikovani zbog pogrešnog starta. Postavio je neslavni rekord, najlošije vreme ikada, 1:52:72. Primera radi, istog dana Holanđanin Piter van den Hogenband u polufinalu je vremenom 47,84 sekundi oborio svetski rekord. Ipak, zbog upornosti je postao miljenik publike.
I život mu se kasnije promenio, pošto je zbog planetarne popularnosti snimao reklame širom sveta. U martu 2012. godine je čak postao selektor plivačke reprezentacije svoje zemlje.
Kasnije je dobio i “naslednika” u vidu Etiopljanina Robela Kirosa Habtea. On je učestvovao na Igrama u Rio de Žaneiru, a njegov nadimak je bio “kit” zbog građe koja nije bila baš sportska. U kvalifikacijama na 100 metara zauzeo je poslednje, 59. mesto. Habte je plivao u vremenu 1:04:95 minuta, a prvoplasirani Australijanac Kajl Čelmers je imao vreme 49,9 sekundi.
Vraćamo se ponovo na zimske sportove. Adrijan Solano je učestvovao na Svetskom prvenstvu u nordijskim disciplinama u Lahtiju, i nije se proslavio. Ali ako se uzme u obzir da je iz Venecuele – ništa čudno.
Dobrio poznavaoci ove zimske discipline okarakterisali su nastup, tačnije pokušaj nastupa kao najlošiji svih vremena.
Uostalom pogledajte.
A šta reći za Matjea Razanakolonu, od majke Kanađanke i oca sa Madagaskara. Takmičio se pod zastavom očeve domovine i ušao u istoriju kao prvi takmičar iz ove afričke zemlje koji je učestvovao na Zimskim Olimpijskim igrama. Debitovao je u slalomu i veleslalomu na Svetskom kupu u Šladmingu, ali je kasnije i diskvalifikovan. Kasnije, te 2006. godine dobio je “vajld kard” za Igre.
Nije se proslavio na stazi, ali je njegova namera bila veoma humana. Želeo je da na osnovu svog publiciteta prikupi što više novca za različite projekte na Madagaskaru.
Dakle, svako takmičenje ima svoje pobednike, ali i svoja zaštitna lica,(često) ne tako uspešna, ali koja će se dugo, dugo pamtiti. Iz ovog ili onog razloga.
Karabatić traži promenu pravila u rukometu
OBAVEZNO POGLEDAJTE: VLADIMIR JUGOVIĆ | Priče iz kraja #20



Trol
Nema šanse da ima 89kg, tačniji su podaci “137 kilograma i 195 centimetara”! Pisaće se o njemu “medved” iz DR Kongo 😀
DI MARIA
Mislim da je ovaj momak pokupio sve simpatije na ovom prvenstvu …kralj .igra odlicno nema šta
falkao
uvek se neko izdvoji na nekom dogadjaju,ali ovaj rukometas je to uradeo samo tako,smesno je sto mu stoji da ima 93 kilograma,kada i malo dete vidi da cocek ima sigurno preko 130 kila