Posle fantastične pobede Denvera nad Oklahomom Siti u prvom meču serije, svi su pričali o dvojici momaka. O Eronu Gordonu kao strelcu pobedonosnog koša i Nikoli Jokiću – kao čoveku koji je ponovo ispisao istoriju neverovatnom utakmicom.
Meridian sport te časti – registruj se i osvoji 5.000 dinara za sport i 500 besplatnih spinova!
Jokić se, međutim, priključio onima koji su hvalili Gordona.
„Pogodio je i velika slobodna bacanja pre toga. Imao je i značajno zagrađivanje koša. I onda je pogodio stvarno veliki šut za nas. Zaslužio je. On jeste duša ovog tima. Verovatno ne dobija dovoljno poštovanja koliko zaslužuje. Ali, mislim da mu nije ni potrebna pažnja. Zna šta radi i srećan sam zbog njega“, pričao je Jokić.
Uzevši sve što se Gordonu desilo u proteklih godinu dana (tragična smrt brata, Drua) Nikola je upitan kakva je Eron osoba.
„Sjajna. Rekao mi je da će me posetiti u Srbiji i odjednom se pojavio. On je moj dobar prijatelj. Mi delimo mnogo priča, mnogo emocija.“
Iskustvo igranja ovakvih utakmica bez dileme pomaže Nagetsima da veruju do kraja i, na kraju, urade ono što treba.
„Većinu puta ćemo pronaći način. Naravno, biće noći i kada nećemo uspeti. Ali generalno barem znamo da dođemo do šuta koji želimo. Da, prolazili smo kroz ovo već.“
Kako je utakmica odmicala, tako se i Jokić osećao komfornije sa ulta-agresivnom odbranom Oklahome Siti.
„Četiri-puta su me izblokirali, krali su nam lopte, bili agresivni… Tako oni igraju. Možda i ja nisam bio dovoljno oprezan, previše opušten. Moram da budem agresivan. Posle sam to uradio najbolje što mogu.“
Nikola je od sredine treće četvrtine imao četiri faula, a od sredine poslednje deonice – pet. Ipak, nije izgubio fokus iako su tu bili i namerni faulovi, guranja, laktovi…
„Ovo je igra serija. Znamo da će napraviti 6:0, 8:0, samo ne smemo da izgubimo glavu. Čak i ako imaš faulove, nemoj da se izgubiš.“
Dok je bio na liniji slobodnih bacanja, navijači Oklahome Siti su vikali Jokiću da je „trgovac“ penala. U prevodu, da traži kontakt da bi iznudio što više slobodnih bacanja. To je ono što cela liga uzvikuje, zapravo, Šei Gildžus-Aleksanderu, asu Tandera.
„Nisam to čuo. I smešno je.“
Kako iskustvo igranja pred navijačima u Srbiji pomaže u tim situacijama Jokiću?
„Igrao sam i u malim dvoranama gde je 30 ljudi i čuješ sve što ti kažu. To je nekada još gore. Vidiš tog koji ti svašta govori. A igrao sam i pred mnogo ljudi. Igrao sam i za reprezentaciju protiv drugih zemalja. Definitivno iskustvo zbog kojeg me publika ne dekoncentriše.“
Trener Dejvid Adelman je pričao o tome koliko je tim iskren kada je teško. Minimum ega – zajednički cilj.
„Svi prihvatamo. Ko god da kaže, moramo da prihvatimo. Samo želimo da pobedimo. Sjajan je osećaj unutar tima. Nadam se da će tako i ostati.“
Bonus video:



stanko.trkulja
Jeste ali 30 hiljada Amerikanaca ne može ni da se poredi sa 30 Srba
stanko.trkulja
Mogu da se deru, viču, psuju i pljuju koliko god im volja al džaba
vanicdusan01
Pa šta i ako iznuđuje penale, to rade i svi ostali.
kluka4002
Ma kad ste na terenu ne čujete nista igrate svoju igru ,previse je Jokic inteligentan za ovakve prozivke bezvredne
nemanja.stanisic
Njih dvojica su stvarno veliki drugari i van terena odnosno kluba!!!!
davidpantelic80
Navijači u NBA ligi su smesni, smešni su za Nikolu