Stigao je Marko Rakonjac u Čukarički kao perspektivni srednjoškolac, a potom postao jedna od najisplativijih investicija belo-crnih i Beograd zamenio Moskvom – transferom u Lokomotivu vrednim 2.500.000 evra. U ruskoj prestonici nisu imali strpljenja za period adaptacije mladog Crnogorca i već predstojeće zime započet je serijal pozajmica.
Meridian Sport te časti – POTPUNO BESPLATNO! Registruj se i odmah preuzmi 6.000 FREEBET!
Iako je za šest meseci provedenih na Marakani ostavio dobar utisak, nije uspeo da nagovori upravu Crvene zvezde da otkupi njegov ugovor od Moskovljana. Naredni potez bio je potpis za TSC, ali talentovani centarfor nije se najbolje snašao tokom boravka u Bačkoj Topoli.
Prethodnog leta kao novu destinaciju izabrao je Mađarsku, a odluka da obuče dres Diošđera ispostavila se kao pun pogodak. Trenutno je Rakonjac prvi strelac trećeplasiranog tima tamošnje elite, a nakon što je minulog vikenda zatresao mrežu Debrecina govorio je za Meridian sport.
“Zadovoljan sam dosadašnjim učinkom u Mađarskoj. Ekipno nismo postigli mnogo golova, ali najbolji sam strelac kluba računajući sva takmičenja. Teško je prilagoditi se novom sistemu, s obzirom na to da sam uvek igrao u napadačkim ekipama i na gol više. Sve su to bili dominantni timovi. Sada sam daleko od gola, nemam često priliku tokom meča da završim akciju – što ujedno situaciju čini komplikovanijom. Najvažnije je da kao ekipa beležimo što bolje rezultate, pa će se tako poboljašti i inidvidualni učinak svakog pojedinca”.
Marko napad Diošđera predvodi pod komandom srpskog trenera, Vladimira Radenkovića, a svlačionica je ispunjena društvom sa Balkana. Novoj sredini lakše se prilagodio zahvaljujući prisustvu dobro poznatih lica, prvenstveno nekadašnjeg saigrača sa Banovog brda – Uroša Drezgića.
“Obradovao sam se kada sam čuo da će Uroš stići ovde na pozajmicu. Nažalost odmah je doživeo povredu i od tada je van terena. Ipak, proces oporavka obavlja u Mađarskoj, pa se vrlo često družimo i provodimo dosta vremena zajedno. Mnogo je naših ljudi ovde. Trener Vladimir Radenković je okupio ceo stručni štab od ljudi iz Srbije, a svlačionicu delim sa Sinišom Saničaninom, Nikolom Gluščevićem, Branislavom Danilovićem, Karlom Sentićem i Rudijem Požegom. Teško je kad nemaš nikog svog u blizini. Sa takvim problemom suočio sam se u Rusiji”.
“Teže sam se prilagodio dolaskom iz Bijelog Polja u Beograd, nego na kasniji odlazak u Moskvu”
Prelaskom Đorđa Jovanovića u Makabi iz Tel Aviva otvorilo se mesto Rakonjcu u startnoj postavi Čukaričkog tokom proleća 2022. godine. Ugrabio je dugo čekanu šansu, briljirao sa 12 pogodaka i krenuo put Moskve. Crnogorski špic ugovorom je vezan za Lokomotivu do leta 2026. godine, ali mađarski superligaš već narednog juna biće u prilici da aktivira pravo preče kupovine i po povoljnijim uslovima angažuje Rakonjca.
“Ne znam tačan razlog zašto, ali činjenica je da nikada nisam dobio adekvatnu priliku. Upisao sam 15 utakmica za Lokomotivu, a samo jednom prilikom sam bio starter. Bila je to moja prva inostrana epizoda u karijeri. Znao sam engleski, ali ne i ruski jezik – to nije bilo dovoljno. Rusi ne pričaju na engleskom. Bio sam sam, živeo sam u bazi dugo. Sve te psihičke poteškoće očigledno su se odrazile na sam teren. Moskva je metropola – lep grad zaista. Nisam osetio taj veliki prelaz, jer sam sve to prošao dolaskom iz Bijelog Polja u Beograd. Onda mi Moskva nije bila “vau”, jer sam već znao šta znači stići iz malog grada u jednu prestonicu”.
“Šanse da me Zvezda kupi bile bi veće da Bahar nije zamenio Milojevića”
Polusezonu kasnije rezervisao je let za Beograd i pridružio se srpskom šampionu – Crvenoj zvezdi. Našao se u ulozi rezervne opcije startnog centarfora Aleksandra Pešića i ostavio sasvim dobar utisak na stadionu “Rajko Mitić”. Šansu je uglavnom dobijao sa klupe, a na 17 odigranih utakmica postigao je pet golova. Po završetku šampionata došlo je do promena na Marakani, a rukovostvo je odlučilo da ne otkupi njegov ugovor.
“Nisam odmah znao kada ću debitovati. Protiv Voždovca sam dobio 15, 20 minuta, a onda pred meč sa Novim Pazarom saznao da ću igrati od početka. Postojala je trema, ali nije me ona toliko mučila. Imao sam, realno, lošu sezonu Moskvi i svi su bili skeptičani zbog mog dolaska u Zvezdu. Javnost je dosta sumnjala i svakodnevno sam se susretao sa mnoštvom negativnih komentara. U glavi mi je bila samo želja da se što pre dokažem i demantujem ih partijama. Više sam obratio pažnju na taj segment, nego na borbu sa tremom koja svakako postoji. Zaigrao sam za Crvenu zvezdu, to je sasvim logično”, istakao je Rakonjac, pa potom nastavio u istom dahu:
“Zadovoljan sam prikazanim na Marakani, a stekao sam utisak da su i svi u klubu bili zadovoljni. Lokomotiva je za otkup tražila 1.300.000 evra i verujem da je to u tom momentu bilo mnogo za klub. Nisu želeli da izdvoje toliko novca. Takođe, došao je Barak Bahar i on je u glavi već imao spremne opcije. Da je Miloš Milojević ostao trener značajno bi porasle šanse za nastavak moje epizode u Ljutice Bogdana. Igrao sam dosta kod njega, verovao mi je, možda bih zaista i ostao u Zvezdi”.
“Žao mi je što nisam zaigrao sa Zvezdom u Ligi šampiona, boravak na Marakani pečat moje dosadašnje karijere”
Dominirala je Zvezda na domaćoj smotri pod dirigentskom palicom Miloša Milojevića. Još jedna u nizu titula osvojena je bez poraza, dok je takmičarska godina ukrašena duplom krunom.
“Sve najbolje mislim o Milošu. Bilo je to odličnih pola godine u Beogradu. Uživao sam, samim tim što sam postao deo Crvene zvezde. Radilo se mnogo i vrlo kvalitetno. Milojevićevi treninzi su odlično osmišljeni. Bilo je zanimljivo i prijalo mi je. On je baš dobar trener, što su potvrdili rezultati u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Pamtiću uvek da mi je dao potpunu slobodu i da je imao poverenje u mene. Nikada se nije ljutio i nije me kritikovao posle mojih driblinga, “zalamanja” ili tih riskantnijih odluka. Naprotiv – podržavao me je. Njegovo poverenje i odlična komunikacija bili su mi pravi vetar u leđa”.
Za razliku od perioda provedenog u Moskvi, Rakonjac se ekspresno adaptirao na uslove u Ljutice Bogdana. Fasciniran atmosferom na tribinama želeo je da svaki lep trenutak podeli sa navijačima svog kluba.
“Atmosfera koju stvaraju Zvezdini navijači je izvanredna. Uvek je ostavljala najjači utisak na mene. Takođe, crveno-bele krasi pobednički mentalitet koji se oseti na svakom mogućem koraku. Uglavnom sam trčao kod navijača da proslavimo zajedno golove. Želeo sam da ih posvetim njima jer su uvek uz nas. Period u Zvezdi je pečat moje dosadašnje karijere”.
Nekoliko meseci ranije u Crvenu zvezdu vratilo se njeno dete – Srđan Mijailović. Iskusni vezista, do detalja upoznat sa načinima rada na Topčiderskom brdu, oduševljeno je dočekao bivšeg saigrača iz vremena provodenog u Čukaričkom.
“Dočekao me je odmah Srđan Mijailović, sa kojim sam prethodno proveo sjajno vreme na Banovom brdu u Čukaričkom. Najviše sam se družio sa Mićkom koji je sjajan čovek i igrač. Provodio sam vreme i sa mlađim generacijama, a kontakt i dalje traje sa pojedinim momcima poput Strahinje Erakovića, Veljka Nikolića i Stefana Lekovića. Čupa je otišao u Zenit i snašao se baš dobro. Možda se opet sretnemo na terenu u Rusiji. Nikad se ne zna”.
Sa osmehom govori Rakonjac o periodu provedenom u Ljutice Bogdana, ali jedna stavka sa spiska želja ostala je u domenu nedosanjanog sna…
“Kako ne, zaista mi je žao što nisam igrao za Zvezdu u Ligi šampiona. Posle sam u dresu TSC-a igrao kvalifikacije protiv Brage, ali znate, nije to isto kao kada igrate za crveno-bele. Nije se nacrtalo. Šta da se radi… Idemo dalje! Možda se nekada ponovo ukaže šansa”.
“Žarko Lazetić je odličan trener zbog kojeg sam došao u TSC, ali nije lako raditi sa njim”
Odmah po potpisu za TSC predstavio se tamošnjoj publici majstorijom protiv niškog Radničkog, odigrao nekoliko dobrih utakmica, a onda počeo da se udaljava od željenog, ali i očekivanog nivoa forme. Minutaža se smanjila, a pozajmica završila nedovoljno uspešno.
“Krenulo je vrhunski u Bačkoj Topoli. Odmah sam se upisao u strelce, ali ubrzo se promenila situacija. Žarko Lazetić je baš kvalitetan trener, u sjajnim smo odnosima i zbog njega sam najviše stigao u TSC, ali nije lako raditi sa njim. Mnogo je zahtevan i teško je ispuniti njegova očekivanja. Verovatno nisam bio dovoljno spreman. Došao sam u tim posle priprema. Nisam uspeo da ispunim to što je tražio od mene. Od forsira pritisak, konstantan presing… Iz mog ugla smatram da je trebalo da dobijem još minuta, ali on je trener, on odlučuje. Poštujem njegove odluke. Da ste me pitali pre pola godine ko je kriv zašto nisam više igrao u TSC-u, ja bih rekao da je to Žarko. Danas, moj odgovor je drugačiji. Smatram da ima mnogo moje krivice. Žao mi je što se kod njega nisam izborio za ozbiljniju ulogu. Može mnogo da se nauči od Žarka. Mogao sam da dobijem najviše, jer baš neguje napadački stil igre sa mnogo šansi po utakmici”.
Gotovo redovan u mlađim selekcijama Crne Gore bio je Marko Rakonjac, ali bez obzira na njegov učinak još uvek čeka na poziv u A reprezentaciju.
“Uvek očekujem poziv, pogotovo kada sam u dobroj formi i dajem golove, ali… Ako me nije bilo na spisku kada sam redovno tresao mreže, igrao u Rusiji, igrao za Zvezdu, sve je manje realno da ću se sada naći na istom”.
Kao veoma mlad igrač našao se u prilici da sarađuje sa vrhunskim pojedincima na različitim nivoima. Sa mnogima je izgradio prijateljski odnos, ali kada su u pitanju igrački kvaliteti rusko-srpski dvojac ostavio ga je bez daha.
“U Rusiji me je impresionirao Anton Miraščuk. Fantastičan je! Pričaju da je brat još bolji, a znajući koliko je Anton kvalitetan često se pitam kakav je tek onda brat… U Srbiji je Aleksandar Katai najveći majstor! Bilo je milina deliti teren sa takvim znalcem”, poručio je Marko Rakonjac u intervjuu za Meridian sport.
Bonus video:
andrija.djulovic
Nisu se zvezde poklopile da Zvezda otkupi njegov ugovor.
kluka4002
Možda se tamo samo bolje snašao i prilagodio , nije tu toliko do trenera kad neko vredi i pokazuje to na terenu mora biti prostora za njega njemu samo odgovara taj novi sistem igre u drugom klubu
emir.zujovic
I Zvezda bi imala odlicne sanse da Bahar nije dosao,ali to Terzica nista nije uzbudjivalo!
saleticnemanja
Za života čuo nisam da postoji trener sa kojim je lako raditi
brankostupica
Zvezda bi sveukupno imala veće šanse da nije došao Bahar