Smiljanić upija savete od Ilića, Tumbe i Vermezovića: Deci usađuješ da pobeđuju Zvezdu i budu šampioni

Možda nije bilo očekivano, ali prošlog leta na mesto trenera omladinske selekcije Partizana stigao je Milan Smiljanić. Bivši vezista crno-belih je 2023. godine stavio tačku na igračku karijeru i, simbolično, u Humskoj gde je počeo kao fudbaler, odlučio je da gradi i samostalni put pored aut linije.

Dobio je zadatak da se brine o omladincima crno-belih, generacijama 2006. i 2007. godište, nasledivši Nenada Stojakovića, koji se otisnuo u Sloveniju posle dobrih rezultata u mlađim kategorijama Parnog valjka. Ipak, sam start nije bio impresivan. Izabranici popularnog Lole su završili jesenji deo na razočaravajućem 12. mestu, što je odjeknulo u javnosti.

Meridian Sport te časti – POTPUNO BESPLATNO! Registruj se i odmah preuzmi 6.000 FREEBET!

Svestan je i sam Smiljanić da početak nije kakav je zamišljao, ali i da je sve to velika škola koju mora da prođe ako želi da ispliva na pravi put i jednog dana radi u prvom timu Partizana. Prošao je dosta toga kao igrač, radio sa raznim trenerima i spreman je da određene stvari prenese u radu sa decom.

“Rezultatski nije dobro, daleko od toga. Realan sam, takav sam bio kao igrač i sada kao trener. Podmladili smo sada omladince, biće dosta igrača 2008. i 2007. godište. Okosnica ekipe iz prošle sezone je u prvom timu i jako mi je drago zbog toga. To je i poenta omladinskog fudbala. Na nama je da uspostavimo sistem po kom radi prvi tim, kako bi oni otišli što bolje pripremljeni među seniore. Imam iskustvo tog prelaska iz omladinskog u seniorski fudbal, pogotovo kada je Partizan u pitanju, jer se traži instant rezultat. Krenuli smo ozbiljnije da radimo i da ispravimo rezultat iz prvog dela sezone. Nekako smo se utopili u tešku situaciju koja je bila oko kluba i na to su došli loši rezultati, igra nije bila toliko loša. Proleće služi da se pokažemo u što boljem svetlu i da pripremimo nove igrače za prvi tim“, počeo je Smiljanić intervju za Meridian sport.

Moglo je i da se vidi koliko je emotivno doživljavao neke rezultate.

“Odrastao sam ovde i svaki rezultat sam teško proživljavao. Ljudi iz kluba i oko mene su mi govorili da rezultat nije bitan, ali drugačije ja to shvatam. Takmičar sam i takvo gledište pokušavam igračima da prenesem. Bez toga neće moći da idu dalje ni u Partizanu, a kamoli dalje. To je prvi cilj da im prenesemo, probali smo na jedan način, sada ćemo na drugi i nadam se sa te strane da će druga polusezona biti bolja. Tim pristupom mogu da uđu u prvi tim i budu svesni šta se od njih očekuje.”

Tokom sezone je kao neka vrsta mentora Smiljaniću postavljen Slađan Šćepović, koji ima obilato iskustvo u radu sa decom crno-belih.

“Izveo je deset generacija ka prvom timu i do njega. Znači mi njegova pomoć oko sastanaka i međuljudskih odnosa dece. Dobra stvar je da je i meni bio trener, gledam ga kao oca. Imao je zavidnu karijeru i svi ćemo ga poštovati. Mladost i iskustvo mogu uvek da se dobro poklope i svi zajedno možemo mnogo da uradimo. Veoma mi je prijao njegov dolazak.”

Usled loših rezultata, došlo je i do pritiska javnosti, gde su mnogi počeli da preispituju da li bivši vezista Parnog valjka može da radi sa omladincima.

“Dogodio se i derbi, gde se desilo, šta se desilo. Bio sam izazvan. Žao mi je zbog toga, prvenstveno zbog mojih igrača. Nisam bio pravi primer. Tada sam shvatio da to zapravo nije isti sport. Tačnije, nije isto biti isto trener i fudbaler. Baviš se sa 25 igrača, roditeljima i ostalim okolnostima, koje te ne dotiču kao igrača. Znao sam te stvari, ali nisam bio siguran da je to tako. Velika je to škola za mene. Ljudi ne shvataju koliki je pritisak u omladincima Partizana. Ne rezultatski, već su to deca od koje klub treba jednog dana da zaradi, jer su godinama unazad ona najveći prihod Partizana. Prošao sam sve to kao igrač i nadam se da će moji momci shvatiti da to treba da im bude cilj i da će kasnije napraviti velike karijere. Rezultat meni stvara pritisak kao treneru, ali u klubu mi je rečeno da se to ne gleda toliko, već se traži da igrač bude spreman da odmah pravi rezultat u prvom timu”, rekao je Smiljanić i nastavio:

“Rezultatski je moglo da bude drugačije. Promenio bih taj crveni karton. To je bilo četvrto kolo, bio sam nov u tome. Isprovociran sam i to je škola za mene. Svestan sam da takve stvari više neću raditi. Možda je i dobro što se desilo na početku mog razvijanja. Promenio bih zbog dece jer deca treba da slede moj primer i ekipa je odraz mene. Imali smo dosta šansi, rezultat je mogao da bude drugačiji. U omladinskom fudbalu se dešava mnogo grešaka i počinjem to da prihvatam, iako je bilo u početku teško. Probaćemo da ih svedemo na minimum.”

Satisfakcija je u neku ruku promocija u prvi tim Ognjena Ugrešića i Dimitrija Jankovića, dok su početkom sezone u Teleoptik prebačeni Zoran Alilović i Dušan Jovanović.

“Oni su bili okosnica ove ekipe i prošle sezone, takođe. Drago mi je da ih ima što više. Ne želim da budu u prvom timu samo jedan deo, već da igraju konstantno. Da stasaju i u narednom periodu donesu prihode. Partizan to zaslužuje od dece koja su prošla njegovu školu. Na nama je da to zajedno uradimo i nadam se da će u narednom periodu biti dosta igrača”, objasnio je Smiljanić i dodao:

“Makević je jednom nogom u prvom timu. Razmatralo se da ide na pripreme, ali je bilo stvarno dosta igrača na spisku. Neki koji ne budu imali minutažu će se meni priključivati na proleće. Biće to super za njihov razvoj i napraviće se lep plan za individualan rad sa trenerima. Treba im da uče i rade, imaju 17-18 godina. Makević, Kostić i Bajramović su na nekom užem spisku, ali ima još imena. Svestan sam da nekada ne izađu najtalentovaniji iz generacije, pa tako ima igrača koji dolaze polako na nivo prvog tima.”

INTERVJU – Miralem Sulejmani: Nisam ostavio dublji trag u Partizanu kao igrač, motivisan sam da doprinesem na drugi način… Deca moraju da shvate da Teleoptik nije degradacija

Tokom karijere je radio sa sjajnim trenerima, a izdvojio je neke sa kojima se najviše savetuje otkako je preuzeo omladince Partizana.

“Saša Ilić mi je jedan od najboljih prijatelja i dosta me je savetovao. Oko toga da se ne nerviram, da je to početak… Tu mi je mentor bio i Aleksandar Stanojević, koji mi je mnogo pomogao. Izlazio mi je u susret za sve. Imao sam savete i od Ljubiše Tumbakovića i Vladimira Vermezovića. Oni su uvek tu da mi pomognu i otvoreni su da ih pozovem i pitam za savet. Voleo bih svoj stil da napravim u narednim godinama. Smatram da omladincima ne treba da se daje puno informacija, već da se radi sa njihovim glavama i usmeravati ih da budu profesionalci. Oni imaju kvalitet jer su došli do omladinskog tima Partizana, tako da je bitno da im se usađuje rad i profesionalizam.”

Ipak, najviše znači razgovor sa ocem Brankom Smiljanićem, koji se tim poslom bavi preko 20 godina.

“Mnogo verujem ocu i sad sam svestan koliko je težak posao. Radio je u 6-7 zemalja u inostranstvu i ovde kod nas kada je liga bila mnogo jača. Ima veliko iskustvo, smiren je. Dao mi je jedan savet: Lolo sine, i da imaš najbolje rezultate, to ne znači da ćeš biti dobar trener. I obrnuto”. Odmah me je pitao kada sam preuzeo omladince da li želim da radim u mlađim kategorijama ili u prvom timu. Rekao sam da hoću da učim koliko god treba i prioritet mi je da budem trener seniorskog tima. Ovo je idealna prilika da vidim šta mi se sviđa, a šta ne. Sad moram i da učim o međuljudskim odnosima, kako sa igračima, tako i sa rukovodstvom. I tu mi pomažu njegovi saveti.”

Posle odlaska Nenada Stojakovića iz omladinske selekcije, pomalo iznenađujuće se pojavilo da će upravo Smiljanić biti njegov naslednik, iako se isprva očekivalo da na to mesto dođe Đorđije Ćetković, koji je kasnije prekomandovan u prvi tim.

“Prethodna uprava je htela da dovede ime koje je odraslo u klubu. Imam 300 utakmica za Partizan, u njemu sam od šeste godine i prošao sam sve selekcije, bio kapiten, igrao za prvi tim… Učestvovao sam u svim uspesima u poslednjih 15-20 godina, kao igrač i navijač, a sada želim i kao trener. Imao sam dobar karakter kao fudbaler i želim da ga prenesem na trenerski deo. Došao je poziv prošlog leta, ne možemo da znamo da li sam bio spreman ili nespreman. Svestan sam da je sve ovo škola za mene. Nisam mogao da dobijem bolji posao u ovom trenutku, mogu sa ovom decom da vidim šta hoću, šta neću… Imamo dobar rad na treningu.”

Važno je dosta posvetiti pažnje u razgovoru sa mladim igračima, jer psiha igra veoma važnu ulogu kod njih u tim godinama i tada su najosetljiviji.

“Svi su drugačiji karakteri i to sam prvo naučio kada sam došao. Moraš sa svakim igračem drugačije. Govorim im da u svakom momentu moraju da daju 300 odsto za Partizan, bez obzira koja je utakmica, jer to uvek neko gleda. Prate se omladinci, uvideo sam to kroz ovih šest meseci. Fudbaleri su potrošna roba, uvek se traže najtalentovanija deca da se prodaju. Pokušao sam to da im objasnim i da budu svesni da je Partizan institucija, koja će im mnogo pomoći u životu. Ako to budu shvatili na vreme, imaće i pravi put.”

Dobio je određeno iskustvo u proteklih šest meseci, ali pred njim je dugačak put.

“Trener uči do poslednje godine karijere. I kada sam završavao sa igranjem fudbala, nešto sam novo naučio. To pokušavam da objasnim mladima, da ne misle da sve znaju, jer uvek dođe trener sa drugim zahtevima, uprava koja hoće ili neće mlade… Moraju da budu spremni na sve stvari, jer ih to samo jača. Zreliji sam za nekih šest meseci, ali imamo još mnogo da učim i svestan sam toga.”

Podsećanje Marka Jovanovića na sezonu 2015/16: Neka Kup bude deveti trofej s Partizanom, Vlahovićeva drskost me oduševila

Kroz neke razgovore sa trenerima, neki su pobornici da treba da se počinje od pionira, ali smo svedoci da se šansa sve češće dobija odmah u prvom timu. Smiljanić je kao samostalni strateg počeo od omladinaca.

“Dosta sam pričao sa starijim trenerima i vreme se promenilo. Ranije su treneri uzimali najmlađe i izvodili ih do kraja. Upoznavali su njihove karaktere. Mislim da treneri koji imaju određeni rad iza sebe i energiju, mogu od kadeta da preuzimaju generacije i da vode njih i omladince, i da jednog dana budu treneri prvog tima. Mislim da je okej da bude podela, da neki treneri vode do kadeta i onda uz njihov nadzor objasne tom koji ih preuzima tada, jer igrači prelaze da rade po sistemu iz prvog tima, koji treba da bude u kadetima i omladincima.”

Nekako je Teleoptik nezaobilazna tema kada se priča o mlađim igračima. I sam Smiljanić je prošao kroz njega kada je bio priključen prvom timu crno-belih i svestan je značaja Optičara. Ivica Iliev je pomalo slikovito nazvao Omladinsku školu, Teleoptik i Partizan – Sveto Trojstvo.

“Teleoptik pruža priliku da osete seniorski fudbal. Uvek sam za to, prošao sam ga kao igrač. Bio sam na dvojnoj registraciji tada. Partizan je imao najbolju školu i mora da se vrati na taj put. Ima najtalentovaniju decu, koja mogu da budu A reprezentativci i nosioci prvog tima. Treba da se napravi taj kostur omladinci, Teleoptik i prvi tim Partizana. Čekam trenera Srđana Blagojevića da se vrati sa priprema i da mi prenese njegove želje. Tu sam da radim, slušam i učim, i da prenosim momcima ono što znam.”

Kako se sve češće čuje da je škola u određenom padu poslednjih godina, sada možemo da čujemo i mišljenje trenera koji radi u njoj i ima priliku da se uveri kakvo je stanje.

“Svesni smo da je Partizan navikao da uvek ima decu iz svoje škole. Nisam bio neki period u klubu, ali se verovatno desilo da u jednom trenutku možda nije bio kvalitet koji ljudi očekuju. Igrače kada ubaciš u prvi tim, svi očekuju da to budu ekstra talentovana deca. Publika voli decu, ona znaju da cene Partizan, igrali su i mnogo derbija kao klinci. To je mnogo bitno. Deci to usađuješ i imaju naboj da uvek pobede Zvezdu, budu šampioni. To je bitno da se vrati na pravi put i da budemo svesni da je škola važila za jednu od najboljih u Evropi. Ka tome moramo opet da težimo.”

Poznat je Smiljanić bio u mlađim danima da je imao nemirniji duh, ali i to je neko iskustvo koje mu pomaže u radu sa mladima.

“Imao sam nemiran duh, ali nisam pravio na terenu probleme nikada. Kažu da je dobar karakter taj koji je nemiran, a zna da kanališe stvari na pravi način. Oko toga pričam sa decom od početka. Partizan mora da se bazira na igru i pobedu, da ne razmišlja o drugim faktorima. O tome ćemo raditi u narednom periodu, sigurno.”

Crvena zvezda je finansijski mnogo nadmoćnija u odnosu na ostale klubove, pa samim tim koristi priliku da svako talentovanije dete privoli u svoju školu, što Partizanu zadaje probleme.

“Pratio sam baš te stvari otkako sam postao trener. Zvezda ima zaista puno dece. I ekstra talentovane, i one koji su manje talentovani. Nije dobro za decu da ih toliko bude, jer nemaju pravu šansu. Znamo da prvi tim ume da izbaci dete koje nije supertalentovano. Liga bi bila automatski jača da ona odu u druge klubove, imali bi i više derbija… Čukarički radi dobar posao i smatram da će Partizan u budućnosti napraviti sistem gde će opet dolaziti najtalentovanija deca. Ipak, smatram da ona treba da se prave već od pionira, a posle ih nadograđuješ u kadetima i omladincima.”

Mala matura velikih očekivanja

Opet, jedan od puta ka oporavku je raširena mreža skauta koju su imali svojevremeno crno-beli kada su bili na vrhuncu rada sopstvene akademije.

“Tadašnji treneri su imali starije koji su takođe bili treneri, ali i skauti. Imali su oko za igrače i nadam se da će tako opet biti, jer će nama olakšati posao. Dolaziće bolja i talentovanija deca. Smatram da i sada u omladincima ima talentovane dece i da uz dobar rad sa njima Partizan može da profitira. Oni mogu da budu okosnica prvog tima.”

Tokom razgovora smo se dotakli i promena rukovodstva u Humskoj, a 38-godišnji bivši vezista je izneo svoje mišljenje.

“Samim tim što su došli ljudi koji žele da menjaju stvari i da dovedu Partizan na put koji zaslužuje, deluje dobro. Trebaće vremena za sve, počev od igračkog kadra u prvom timu. Makar dva-tri prelazna roka da prođe i da se iskristališe kako trener i rukovodioci hoće. Partizanu je potreban sistem za omladinski fudbal, Teleoptik i prvi tim. Talentovane dece ima, radićemo svi da Partizan opet igra evropske utakmice, jer samim tim dobija na svemu. Tu se igrači gledaju.”

Po završetku igračke karijere u OFK Beogradu, priključen je automatski u stručni štab kod trenera Sima Krunića.

“Simo Krunić ima sjajnu atmosferu na treninzima i super je sa igračima. Možeš od njega da naučiš, U stručnom štabu je bio i Đorđe Ivelja, igrali smo zajedno, Duže je u trenerskom poslu i radio je u mlađim kategorijama. Upozoravao me je da vodim računa, jer je dosta opipljivo kada vodiš omladince. Želeo sam da učim i video sam kako izgleda rad sa seniorima.”

Nekadašnji vezista u slobodno vreme igra mali fudbal i nalazi se u reprezentaciji Srbije ali u Socca organizaciji, gde se igra na veštačkoj travi u sistemu 5+1. Zajedno sa njim su Čava Dimitrijević, Dejan Milovanović Dejan Boske Damjanović, Ljuba Baranin…

“Mali fudbal je moja strast ceo život. Ne preporučuje se kada si profesionalni fudbaler, a ja sam to bio 20 godina, ali sam uporedo igrao i mali fudbal. Vodio sam računa da ga igram u periodima kada je pauza i kada nema prvenstva. Nikada ne bih branio deci da ga igraju, ali se zna kada treba. To mi je u krvi. Na malom fudbalu možeš dosta da naučiš. Imamo Socca tim koji su ljudi organizovali, igraju bivši igrači. Lepo je druženje i uvek sam za takve stvari“, zaključio je Smiljanić razgovor za naš portal.

Bonus video:

3 Komentara

    Sasvim je normalno da se mlade kategorije Partizana ugledaju na svoje starije kolege!

    Tako je od njih uce i prenose znanje on je neko ko radi svoj posao bas posvećeno mala para usi to sto toliko ne voli zvezdu ali dobro , tikovi iz derbija

    Lola bas ne voli Zvezdu, mrzi ih kao Nemce.

Postavi odgovor