Bez kompromisa kao fudbaler, isti takav i kao trener. Ne pristaje na ultimatume i ne podilazi drugima – makar na svoju štetu. Zato već godinama i ne radi u Srbiji, iako se u svakoj rečenici oseća nostalgija i ljubav prema otadžbini – međutim, ostao je dosledan sebi i principima kojih se ne odriče ni u šestoj deceniji.
Nenad Vanić, aktuelni menadžer Hate iz Emirata, govorio je u razgovoru za Meridian sport o mnogim temama koje mnogi preskaču i zahvaljuju se na pitanju. Bez uzdržavanja, ali i sa dozom razočaranja – pokušao je da objasni drugima, a i sebi situaciju u srpskom fudbalu i zbog čega ga (za sada) nema u njemu.
Meridian Sport te časti – POTPUNO BESPLATNO! Registruj se i odmah preuzmi 6.000 FREEBET!
“Da ne bude neki sarkazam svaki put, ali izgleda da neko ko voli fudbal, ko želi da radi – nema mesta u Srbiji. Imao sam pauzu dve godine, nisam mogao da dođem do kluba. Stiče se utisak da nisi podoban da radiš tu, dolaze ljudi iz drugih pobuda i odlučuju sve. Ponašaju se kao da se radi na benzinskoj pumpi. Ljudi žele da kontrolišu sve… Ja sam ceo život zaljubljen u sport kao fudbal, ali vidiš da ne pripadaš nekom društvu koje se promenilo totalno. Kada ne možeš da radiš posao sa zadovoljstvom, gubiš volju, gubiš sve. Razmišljao sam i da odustanem, ali pošto ga toliko volim, onda spuštam granice, kriterijume”.
Kao nekom ko je igrao na Marakani, a da se ne spomene Zvezda – ne prođe ni dan. I pored jakih emocija prema klubu primećuje neke stvari koje mu se ne dopadaju.
“Od dečačkih dana traje ta ljubav i srećan sam što sam proveo neki period u Zvezdi. To najiskrenije govorim, ali trenutno stanje je takvo da Zvezda dominira u domaćem prvenstvu, dok se slavi ulazak u Ligu šampiona poput osvajanja. Sećam se pređašnjih generacija, koje su pravile izuzetne rezultate, a opet se to nije pravilo i stvaralo kao veliki uspeh. Naravno, nije mala stvar, treba biti deo elite, ali ne treba se zadovoljavati time. Biće tu različitih mišljenja, ceo život govorim ono što mi je na srcu i gledajući samo sa fudbalske strane”.
Zvezda pred izazovom decenije – rastanak će brzo, a naslednici još u magli
Stao je u odbranu nekih pređašnjih generacija i trenera, koji nisu imali prilike da budu ni iz bliza hvaljeni kao današnja generacija.
“Kakve su legende igrale u Zvezdi, kakve su utakmice igrane. Smeta mi priča ljudi koji su u klubu da je ovo najbolja generacija od Barija. To je ponižavajuće zbog mnogih pre njih koji su pravile velike uspehe, a ova ekipa ne da nije nešto uradila – nego piše negativnu istoriju u Ligi šampiona. Svi moramo malo da pripazimo na izraze, čuvajmo tradiciju, generacije i ljude koji su prošli kroz klub. Svaka generacija nosi neku veličinu, to treba poštovati, sigurno da igrači koji su i sada u Zvezdi i zaslužuju da budu tu”.
Vremena se menjaju, pa samim tim i fudbal… Sve je postalo drugačije, brže i intenzivnije. Ipak, Vanić smatra da se ne treba zadovoljavati jednom stvari i odustajati od većih ciljeva.
“Sada je to ozbiljan budžet gde se mogu dovesti igrači da budu konkurentni, kako u Srbiji, tako i u Evropi. Velike plate, ogromna podrška, igranje u Ligi šampiona. Nisam saglasan sa stavom da Zvezda ne može da konkuriše sa velikim timovima, ima dosta klubova u sličnoj situaciji, kao što su najpre Dinamo Zagreb – klub u možda lošijoj situaciji, pa opet ima sedam bodova. Da ne zaboravimo Spartu, Rems”.
Nije mu problem da sagleda stvari bez ružičastih naočara i bez dlake na jeziku progovori o tome što je uzelo maha ne samo u fudbalu, već i u mnogim sferama društva.
“Vraćam se na početak priče, izgubio se svaki smisao, logika… Tu su neki drugi interesi, razne agencije, menadžeri. Nažalost, to je tako i sve više uzima maha. Niko neće da postavi pravo pitanje, niti da spomene menadžerske agencije koje pomažu igračima, ali i utiču na klubove. Sve se svodi na novac. Problemi su i mlađe selekcije, nema rezultata, ja mogu da pričam o tome dokle god želite. Zamislite da u jednom klubu propadne pet-šest izuzetno kvalitetnih momaka, koji nemaju novca da plate pripreme ili treninge, a neko ko ima novca, ili je nečiji sin, prolazi bez kvaliteta. Samim tim, vidimo i sami zašto nema navijača na stadionu kao ranije. Sve što nije normalno nam je postalo normalno. Ne znam gde smo kao ljudi izgubili neke vrednosti, realnost, empatiju, solidarnost”.
Treneri postaju potrošan materijal, bez da iko stane iza njih – što se nekadašnjem strategu Bežanije, Vojvodine, Metalca, Radnika – uopšte ne dopada…
“Niko od nas neće da priča o realnim stvarima, nego priča samo o struci – najlakše je otpustiti trenera. Ali on, radi sa igračima 24/7, on je posvećen njima i živi taj život. Svi ti ljudi dolaze na stadion da gledaju igrače, ne dolaze da gledaju predsednike, sportske direktore. Druga stvar, mi smo uticali na to, šta me briga, imam posao, ćutim, radim. Nismo kolegijalni, sve je ušlo u jedan bubanj – ne vidim izlaz trenutno. Nadam se kao fudbalski fanatik, kao navijač, da će se vratiti tome i da će stvari biti onakve kao kada smo se zaljubili u sport. Fudbal nam ne ide u najboljem pravcu”.
Reprezentacija – rak rana svih zaljubljenika u fudbal i to već godinama. Nema rešenje za neke stvari, međutim, primerom nekih drugih sportova veruje da ima nade za bolje sutra.
“Čudne se stvari dešavaju, odemo na jedno prvenstvo – problemi, odemo na drugo prvenstvo – problemi. Uvek ispliva nešto, sami sebe demantujemo. Majstori smo da uništimo sve ono dobro što se dešava. Često pričamo o nekom našem srpskom mentalitetu, ali je to postala fraza. Odakle je Novak Đoković, odakle su košarkaši, vaterpolisti, odbojkašice… Svugde može da se igra i radi, osim u fudbalu. Ostaje nam da se nadamo da će biti bolje” stavlja tačku Vanić na priču za naš portal.
BONUS VIDEO:



kluka4002
Svaka mu cast bez dlake na jeziku svaka rec mu je na mestu u pravu je da su to razlozi sto nam je fudbal propao skroz i jako velika glupost je da biko ko poredi generaciju koja je osvojila ligu samoiona i ovu sad Zbezdu
vanicdusan01
Očigledno je da ima veoma čvrste stavove o tome kakav je fudbal u Srbiji.
Petar Markovic
Ko priča te i takve budalaštine!? Generacija iz Barija je za današnju misaona imenica
stefan.zvicer
Ova generacija ne može ni da prismrdi onoj iz Barija