Tamo negde na ivici atlasa, gde se okean i oblaci takmiče ko će jače da dune, postoji tim koji već godinama uporno dolazi tamo gde ga niko ne očekuje. Ne zbog para, ne zbog slave, već – zato što može. Mnogima nepoznat Okland Siti, dolazi iz Novog Zelanda i igra fudbal na način koji je zaboravljen u ostatku sveta.
To je klub koji nema luksuz, ali poseduje karakter, iako je osnovan tek 2004. godine. Slikovito, mlađi je od Fejsbuka, a za samo 20 godina postali su apsolutni vladari Okeanije. Osvojili su čak 11 titula prvaka kontinenta, što ih automatski svake godine šalje na Svetsko prvenstvo, među ekipe koje u svom sastavu imaju igrače skuplje od celokupnog budžeta Novog Zelanda za sport.
Zahvaljujući tome što Novi Zeland i dalje pripada Okeanijskoj fudbalskoj konfederaciji (OFC), dok se Australija preselila u Azijsku (AFC), Okland već godinama koristi kontinentalni put kao svoju ulaznicu među velike.
Ovog puta, mesto na turniru su obezbedili kao najbolji osvajač Lige šampiona Okeanije u poslednjem četvorogodišnjem ciklusu i to im je čak dvanaesti nastup na Svetskom prvenstvu, što je daleko najviše u istoriji turnira za jedan tim sa Okeanije. A grupa, kao da su ih bacili u kavez sa lavovima… Tripl “B” – Bajern, Benfika i Boka juniors. Dalje idu samo dve ekipe, a da li će to biti Okland – verovatno ne.
RASPORED
15. jun – Okland – Bajern (18.00)
20. jun – Okland – Benfika (18.00)
24. jun – Okland – Boka (21.00)
Ove godine tim vodi Pol Posa, koji je nedavno nasledio Alberta Rijeru… Ne tog, nego drugog Alberta Rijeru, koji je godinu dana stariji od onog na koga ste prvo pomislili, a jedna od najzanimljivijih ličnosti u timu je svakako Adam Mičel. Lokalac koji je svojevremeno bio igrač Crvene zvezde… Stigao je kao veliki potencijal, ali nikada nije upisao nijedan minut na terenu. Nije debitovao, a danas je stub odbrane Oklanda i jedan od onih koji zna kako izgleda fudbalski rolerkoster.
Tu je i Emilijano Tade, Argentinac koji je u Okland stigao turistički, bukvalno… Došao da vidi Novi Zeland, ostao da igra i postao najbolji strelac u istoriji kluba. Imao je ponude, išao čak i u Južnu Afriku, ali se uvek vraćao na staro mesto. Kako kaže, samo tamo oseća mir i ono što mu je fudbal uvek značio – igru.
Ikona nižih liga – Džeferson Luis: Više od 50 transfera, odlazak u zatvor, san o Premijer ligi…
Ako se zaviri na Transfermarkt, vidi se da je ukupna tržišna vrednost ekipe oko 5,2 miliona evra. U timu je 29 igrača prosečne starosti 27,1 godinu – kako bi rekli – spoj mladosti i iskustva. Najskuplji među njima su defanzivci, pomenuti Adam Mičel i Majkl den Hejer, obojica sa procenom od 275.000 evra. Tu su još i bek Nejtan Lobo istom cenom, kao i čuvar mreže Konor Trejsi koji vredi 250.000, a na ceni je za tamošnje uslove je i vezista Džerard Gariga sa 225.000.
Kiwitea street – stadion ima kapacitet od tri i po hiljade ljudi, ali samo 500 stolica. Na tribinama nema pirotehnike, nema koreografije – tu su klinci koji prodaju kolače za školu i ljudi koji poznaju svakog igrača po imenu. To nije atmosfera, to je komšiluk.
Okland je do sada je na međunarodnim turnirima prešao više od 250.000 kilometara, što je isto kao da si trideset puta išao iz Beograda do Sidneja i nazad, ili četiri puta obišao planetu. Letovi, presedanja, treninzi po parkinzima, lagano kasni obroci iz kutija… A opet – bez kukanja. Nije im teško jer znaju da retko ko sa ovih prostora uopšte sanja da će igrati protiv šampiona Azije, Afrike ili Evrope.
Majstorija Marka Stamenića srušila šampiona Afrike
Okland nije klub za naslovne strane, ne traže medijsku pažnju, iako je zaslužuju. Nisu grlati, ne obećavaju pobede, ali uvek ostave dobar utisak. I sad su tu. Opet među velikima.. Bez luksuza, ni šanse da osvoje turnir, ali s onim nečim što džinovi često zaborave – sa čistim motivom. Da igraju za sebe, klub, navijače. I da ponekad, kao što se već desilo 2014. kada su ušli u polufinale i zamalo izbacili San Lorenco, pokažu da nije sve u parama, stadionima i sponzorima.
Nekad, sve što ti treba je dobra lopta i nekoliko drugara koji su spremni da potrče…
BONUS VIDEO:
vanicdusan01
Pa i ne treba im veliki budžet kad igraju u ligi gde su klubovi jako slabi pa iz godine u godinu lako osvajaju trofeje i plasiraju se na Svetsko prvenstvo, e sad kakav im je učinak bio za tih 12 godina to dovoljno govori o kvalitetu.
Goran Munic
Okland ima da bude topovsko meso za ove velikane
kluka4002
Momci koji drže ovaj klub nemamu budžet nemaju skupe igrace sli imaju kako kažu karakter i ogromnu zelju da naprave sto bolje rezultate to treba poštovati