Dobro znamo kako je kada u jednom gradu imate dva velika rivala. I kakav prestiž donosi pobeda u derbi utakmici. Ali, nekad ona može da bude slađa pogotovo kada osvojiš titulu na terenu omraženog protivnika. Upravo je to učinio PAOK trijumfom na stadionu Arisa, čime je prigrlio novi šampionski pehar, prvi posle 2019. godine – 2:1.
Veliko rivalstvo vlada između PAOK-a i Arisa. Ono je godinama postajalo sve žešće, najviše na konto uspeha crno-belih i rastao je taj jaz u Solunu. Na sve to, većina grada podržava klub kojim rukovodi Ivan Savidis, pa svi znate kako je to kada ste, žargonski rečeno, u manjini. I nije ni čudo što je u gradu atmosfera postajala i te kako najelektrisanija kako se bližio početak utakmice.
SPECIJALAN POKLON STIŽE: Registruj se i opremi stan – vaučer od 10.000 EUR te čeka!
Znali su dobro navijači PAOK-a gde odsedaju njihovi ljubimci i priredili su im fantastičan ispračaj na stadion omraženog rivala. To je ujedno bio i znak da posle kratkog predaha posetimo prvu lokaciju pre odlaska na sam meč. Grmelo je u tim trenucima oko hotela Makedonija Palasa, inače u vlasništvu upravo Savidisa. Čekao je vozač autobusa dobrih nekoliko minuta da dobije “dozvolu” najvatrenijih pristalica da krene, a kada se to dogodilo, gromoglasnim aplauzom uzduž cele ulice su igrači krenuli na utakmicu sezone.
Kada se malo raščistila gužva, “naišao” je i prvi sagovornik. Sudbonosni susret u neku ruku, poslao nam je grčkog kolegu, koji na, je iz svog ugla predstavio i najavio čitav značaj samog derbija. Gregori se do tančina potrudio da objasni kako izgleda atmosfera u Solunu i šta navijačima znači ovaj susret.
“Situacija u gradu je haotična. Desilo se da je poslednja utakmica i da PAOK-u odgovara samo pobeda. U poslednje tri utakmice su pobedili i danas im odgovara samo pobeda. Imaju sve u svojim rukama. Haotična situacija je u gradu, jer navijači PAOK-a čekaju titulu. Sa druge strane, navijači Arisa ne žele da izgube i da gradskom rivalu dopuste titulu u svom dvorištu.“
Naravno, nezaobilazan tema je bio Andrija Živković, vedeta crno-belih ove sezone.
“Živković je ne samo po mišljenju novinara i navijača sigurno najbolji igrač PAOK-a ove sezone On oseća i razume situaciju u klubu – navija za klub, razume navijače. Mnogo je bitno što se povezao sa timom. Ne samo da poseduje ličnost i karakter, koji je potreban za PAOK, nego ima prave liderske sposobnosti. On je pre svega dobar čovek. Ne pričam ovo zato što je iz Srbije, nego stvarno osećamo tako nešto. Andrija kao da je u prošlom životu živeo u Solunu“, poentirao je Gregori i dočarao kako gledaju na srpskog reprezentativca.
Vreme je bilo da se krene put stadiona Kleantis Vikelidis. Tek na oko 500 metara od konačne destinacije je moglo da se vidi more ljudi u žutim bojama, naelektrisani do maksimuma da najvećem rivalu zagorčaju život. Bilo je malo problema da pronađemo ulaz za novinare, koji se ispostavio da je isti kao i za gledaoce, ali potraga je uspešno završena. Nisu bili navijači Arisa raspoloženi za priču, dok nas nije iznenadio na ulasku na tribine jedan simpatični stariji čovek.
“Iz Srbije ste? Prvi put ste na stadionu”, upitao je znatiželjno…
“Da“, stigao je odgovor kao iz topa, a onda i dokaz koliko Grci vole naš narod.
“Pa, dobrodošao na stadion. Nadam se da ćeš se sjajno provesti“, rekao je dotični gospodin vedrog osmeha, ne ispuštajući čašu iz ruke. Usput nas je dodatno uputio na mesto za novinare i prava avantura je bila spremna za početak,

Polako, ali sigurno, su se punile stolice na samom stadionu. Došao je vreme za izlazak igrača PAOK-a na zagrevanje i automatski salva zvižduka, te se sve na desetak sekundi pretvorilo u pravu neprijateljsku atmosferu. Uskoro i promena raspoloženja, te pesma kada su istrčali Arisovi fudbaleri na teren. Bilo je jasno da nas čeka vrela atmosfera. Čitav performans ukrasili su, verovatno, dvojica navijača, koji su izašli na teren i poveli pesmu od koje je počelo sve da se trese.
Mali problem sa stolicom nam je rešio ljubazni kolega, podosta stariji i kako nam je rekao, penzionisani novinar, koji se obradovao kada je čuo da smo iz Srbije i predstavio nam se kao nekadašnji komentator grčkog nacionalnog radija “ERT“, te se automatski setio tima Jugoslavije iz 1974. godine koji je predvodio Dragan Džajić, a pored njega su bili Katalinski, Marić, braća Vujović, Karasi…
Od prvog sudijskog zvižduka svaka odluka arbitra, kao da su osetili njegovu neodlučnost, bila je ispraćena hukom sa tribina. Reakcije gostujućih igrača su dočekane na nož, momentalno su svi ustajali sa tribina, ako bi uvideli da se neko iz redova PAOK-a buni ili svađa sa domaćim fudbalerom. Protestvovala je klupa crno-belih u nekoliko navrata smatrajući da su oštećeni terenu, ali bez vajde. Usput, dalo se primetiti, skupljači lopte su umeli famozno da nestanu kada je aut bio za ekipu Razvana Lučeskua.
Pucalo je od duela na sredini, pa smo mogli da pretpostavimo da nećemo videti bogzna kakav fudbal, već se sve više svodilo na nervozu i svađu, znajući šta nosi sama utakmica. Čekala se greška rivala i dočekao ju je PAOK. Živković se izborio za loptu, suštio se ka golu Arisa, uvideo Tomasa i pravovremeno ga proigrao, a Španac rutinski pogodio mrežu za muk na stadionu.
Imao je PAOK baš ono što mu treba pred poluvreme i sa minimalnom prednosti je otišao na preko potrebnu pauzu, pošto je Aris krenuo da pritiska posle primljenog gola. A, onda posle dva minuta nastavka igre – totalna ekstaza. Odubađo je centrirao sa boka, a Moron volej udarcem zakucao loptu u mrežu nemoćnog Kotarskog.
Prštalo je oko novinarske lože, a bogami i u njoj, jer je sve vrvelo od pristalica žuto-crnih. Čitava atmosfera je dala dodatan vetar u leđa domaćim igračima, koji su krenuli još agresivnije da dođu do preokreta. I to su crno-beli pametno sačekali i ponovo poveli. Posle sjajne akcije, Tomas je lepo ostavio loptu Tajsonu, a usamljeni Brazilac je savladao Hulijana.
Uvodio je PAOK sam tok meča u mirnu luku, izmenama u napadu je želeo da na kontre dotuče najvećeg rivala, ali je planove pokvario crveni karton Mihalidisa. “Navukao” ga je Moron na centru igrališta, isplivalo je neiskustvo štopera i isključenje. Arisovi igrači su svakom reakcijom pokazivali da žele, ne remi, nego sva tri boda i tako prirede svojim navijačima najlepši poklon za kraj. Ubrzavali su goste kada su izlazili sa terena svaki put i dovodili tenziju do tačke usijanja.
Sve nervoznija je postajala publika, pa se tako koncentrisala više na sam meč nego na navijanje. Imao je Aris veći posed u samoj završnici, a najbolju šansu za izjednačenje u poslednjim sekundama je propustio Iranac Ansarifard kada je glavom sa pet metara gađao pored gola. Usledio je poslednji zvižduk i usledilo je slavlje igrača PAOK-a i proslava titule na terenu najvećeg rivala. Ima li išta slađe… Na kraju je toliko eskaliralo, da je, čini se, došlo do tuče u tunelu, međutim sve se ubrzo smirilo.
Bonus video:



Petar Markovic
Treba Živkoviću da se klanjaju i stope da mu ljube
M Pavlovic
Napokon titula za PAOK, iako nisu tim za koji navijam, sve cestitke, zasluzili su
Goran Munic
Paok je zasluzio titulu u Grckoj,bravo za njih