Dok gledamo kako novi, mladi fudbaleri stasavaju u evropske zvezde i vrhunske igrače, moramo povremeno da se prisetimo i nekih legendi, koje su ranijih godina odiševljavale ljubitelje fudbala širom Evrope, a bogami i sveta.
U dugoj i uspešnoj karijeri dva puta je osvojio titulu šampiona Evrope – sa Crvenom zvezdom i Juventusom, a složićemo se da mnogim današnjim fudbalskim zvezdama to ne polazi za rukom.
Pa, krenimo redom. Vladimir Jugović je rođen 30. avgusta 1969. godine u selu Milutovcu, pored Trstenika. Jugović je bivši jugoslovenski fudbaler i reprezentativac, ali i neko na koga se igrači i dan-danas ugledaju.
Jugović i Crvena zvezda
Do svoje petnaeste godine Jugović je u Milutovcu učio školu i igrao fudbal, da bi ga potom Tomislav Milićević, trener Zvezdine omladinske škole, pozvao u Beograd. I tada kreće njegova fudbalska bajka.
Kad je završen njegov juniorski staž, Crvena zvezda ga je ustupila Radu, prvoligašu sa Banjice. Međutim, iako na prvi pogled ne deluje tako, Jugović je tada u stvari imao i malo sreće.
Naime, tada je Rad vodio Ljupko Petrović, koji je samo godinu dana kasnije preuzeo baš ekipu sa “Marakane”.
Petrović je zahtevao da klub vrati Jugovića i od tada počinje uspon ovog fudbalera. Kad je Crvena zvezda 1991. godine osvojila Kup šampiona Evrope, Jugović je bio jedan od igrača čiji je doprinos u finalu, kao i na prethodnim utakmicama, bio jako važan i nezaboravan.
Krajem te 1991. u Tokiju je Zvezda igrala protiv pobednika južnoameričkog kontinenta – čileanskog tima Kolo Kolo. Junak utakmice bio je Vladimir Jugović. Oni malo stariji dobro pamte tu utakmicu, a oni malo mlađi su je nebrojano puta gledali na Jutjubu.
Iako vezista, dao je dva gola, a Zvezda je trijumfovala (3:0). Našao se na počasnom postolju, a kao najbolji fudbaler meča dobio je automobil “Tojota”. Šta više i poželeti?
Jugović je pružio takvu partiju da se ona i dan-danas prepričava. Ipak, samo godinu dana kasnije došlo je vreme za rastanak.
Veza sa Italijom
Vujadin Boškov ga je preporučio Sampdoriji, pa on odlazi u Đenovu. Jugović je tu proveo tri sezone i pružio sjajne partije. Sa Sampom u sezoni 1993/94. osvaja i Kup Italije, a onda stiže nagrada za blistave partije.
Sada već davne 1995. godine, Jugović je potpisao za Juventus. U “staroj dami” je igrao izvrsno i postao nezamenljiv deo tima.
Juventus je osvojio još jednu titulu prvaka, a iste godine opet u Tokiju, crno-beli” iz Torina postali su pobednici i Interkontinentalnog kupa. I Jugović tada dolazi do druge titule svetskog šampiona, na čemu bi mu mnogi pozavideli i dan-danas.

Jednu sezonu nastupao je i za rimski Lacio (1997/98) sa kojim je osvajio Kup Italije, a onda je usledila nova promena sredine.
U leto 1998. godine, Jugović odlazi u Španiju. Njegovo visoko obeštećenje isplaćuje madridski Atletiko, klub koji je sa našim trenerom Radomirom Antićem zabeležio najveći uspeh u jednovekovnom postojanju – osvojio je “duplu krunu”!
Ipak, nije bilo onako kako su mnogi očekivali. U Madridu je imao probleme sa povredama, i odigrao je samo 17 utakmica u domaćem šampionatu. Nakon toga usledio je povratak na Apeninsko poluostrvo.
Ovog puta obukao je dres milanskog Intera (1999-2001) koji je pokušao da skine “prokletstvo” i konačno osvoji prvenstvo Italije, ali to se nije dogodilo. Pri kraju bogate karijere nastupao i za austrijsku Admiru (2003-04) i nemački Alen (2004-05), ali o tome nekom drugom prilikom.
Osim toga, Jugović je bio član reprezentacije Jugoslavije od 1991. do 2002. godine. Za to vreme je odigrao 41 utakmicu i postigao tri gola.
Svoj debi u državnom dresu je imao 8. avgusta 1991. na meču sa Čehoslovačkom, a poslednji meč je odigrao 13. februara 2002. protiv Meksika.
Bio je učesnik Svetskog prvenstva 1998. godine u Francuskoj i Evropskog prvenstva 2000. godine u Belgiji i Holandiji, dovoljno da ostavi veliki trag i u nacionalnom timu.
Bilo kako bilo, jasno je da nam je Jugović dao mnogo toga za pamćenje. I Srbiji i Italiji.
PRIČE IZ KRAJA Da li je vreme da se Pižon vrati?
OBAVEZNO POGLEDAJTE: Vaso Bakočević GIVEAWAY | Pare na McGregora! McGregor vs Poirier UFC 257



Somi
Najzasluzniji za svetski trofej iz Cilea koji je Zvezda osvojila
Zofa
Mnogo klubova je promenio,veliki igrac i covek