Goran Dragić i Nikola Jović. Bivši i sadašnji as Majamija. Slovenac srpskih korena i Beograđanin.
Dvojica momaka, penzionisani as i čovek čije vreme tek dolazi, seli su u Majamiju i razgovarali o…svemu. Dragić kao voditelj, Jović kao gost.
Meridian sport te časti – registruj se i osvoji 5.000 dinara za sport i 500 besplatnih spinova!
„Uvek je divno predstavljati svoju zemlju. Znati gde su ti koreni“, počeo je priču slovenački as, čovek koji se prošlog avgusta povukao fantastičnim oproštajnom utakmicom u Ljubljani.
Jović je odgovorio:
„U našim krajevima to je način života. Ljudi dišu košarku. Vidiš u areni kada igraš za reprezentaciju. Dobro, kod nas je i sa klubovima tako, kod vas malo drugačije. Ali video sam kada ste pobedili Srbiju na Evropskom prvenstvu…“
Dragić je slegnuo ramenima:
„To je bilo pre tvog vremena.“
„I dalje boli“, kaže Jović.
„Znaš, otac mi je Srbin i kada smo pobedili Srbiju u finalu, dobio sam mnogo pretećih poruka sa očeve strane, zašto si to uradio i slično“, našalio se Dragić i nastavio: „Na kraju krajeva svi žele da pobede“.
Gogi je poručio da je za njega igranje za reprezentaciju uvek predstavljalo nešto pozitivno i što se tiče NBA sezone koja bi usledila.
„Voleo sam da igram za reprezentaciju i to me održavalo u formi za sledeću sezonu.“
Jović je otkrio:
„Prvi put kad sam pozvan, otišao sam u kancelariju kod Spolstre. Imao sam neke probleme sa leđima, tako da nisam bio siguran da li mogu da igram. Trener me pozvao i pričali smo. Pitao sam ga: ’Da li želite da idem i borim se za mesto u timu Srbije?’ On je bio euforičan po tom pitanju, rekao mi je da moram da idem, da moram da uspem. I to je sve zbog tebe“, rekao je Nikola Dragiću. „Svaki put kada si ti odlazio da igraš za reprezentaciju, vraćao si se samo bolji“.
Dragić se osmehnuo:
„To je bilo moje. Treniraš svakodnevno sa reprezentacijom, igraš… Da, vratiš se malo umoran, ali si istovremeno u formi. A predstavljati zemlju znači sve za porodicu, prijatelje. Mnogo je važno. Gledao sam vas na Olimpijskim igrama. I rekao sam Spou da navijam za vas: ’Moram da budem uz moju braću’. Igrali ste neverovatno.“
Jović se seća:
„Kada smo igrali na Svetskom prvenstvu malo nam je falilo, bili smo drugi. Prošle godine smo bili treći. Samo se nadam da ću moći da donesem zlato Srbiji. Dugo nismo osvojili prvo mesto, mnogo bi nam značilo.“
Nikola je nastavio:
„Bilo je neverovatno na Olimpijskim igrama. Ispunjenje snova, samo to želiš, da igraš na OI protiv najboljih. Amerika je došla sa najjačim timom, mi smo imali uspone i padove, ali kada je došlo polufinale, bili smo maksimalno fokusirani. To je bila jedna od najboljih utakmica.“
I tamo je nosio dresu uz Nikolu Jokića. Dragiću je pominjanje najboljeg igrača sveta posebno zanimljivo.
„Ništa lakše od igranja uz njega. Ne postoji igrač koji ne može uz njega. On uvek uradi sve ispravno, makar to bilo i nešto najlakše. Njegova inteligencija je neverovatna. Čita igru bolje od svih drugih. A telo mu je toliko jako da može da se postavi gde god poželi na terenu. I kada ti je potrebno da postigne koševe, on će to da uradi. Ako treba da asistira – nije problem.“
Što se tiče tranzicije iz Evrope u NBA ligu, Jović priznaje da nije bilo lako:
„U Evropi se igra sporije, treneri žele da iskoristiš 24 sekunde, imaš 80 akcija… Tranzicija nije bila laka, ovde žele da uradiš mnogo toga, da budeš pametan. Kada samo došao, u prvom trenutku, nisam bio siguran da li sam spreman za sve to.“
Prvi trening…
„Bilo je teško. Odradio sam neka merenja i već na prvom treningu – jedan na jedan ubili su me. Igrao sam protiv Omera Jurtsevena. Uništio me je u reketu. Nije lako igrati za Majami. Odmah sam video koliko su svi takmičarski nastrojeni. Došao sam kući posle prve utakmice i nisam bio siguran da sam sposoban. Bilo mi je potrebno vremena da napredujem, ali zahvaljujući trenerima, Eriku Spolstri i menadžmentu, koji su mi mnogo pomogli, uspeo sam. Trener Spolstra je bio prilično strog prema meni, ali to mnogo cenim.”
Dragić ga je prekinuo:
„Znam zbog čega, jer vidi nešto u tebi“.
Jović nastavlja:
„Naravno, razumem što je sve to uradio, kako bi izvukao najbolje iz mene. Sada se mnogo bolje osećam i lakše mi je da igram.“
Dragić se nadovezao:
„Imao sam iste probleme. Došao sam iz Slovenije, pa nisam mnogo igrao, uglavnom sam trenirao, pa sam loše i igrao kada sam dobijao priliku. Tu je bila i jezička barijera, druga kultura, bilo je teško, ali sve to te učini još čvršćim. Na dobrom si mestu, već vidimo kako si napredovao“.
Levoruki Slovenac srpskih korena se zapitao:
„Kada sam igrao, bio sam uvek takmičarski nastrojen, imao sam tu vatru u sebi i vidim da je imaš i ti. Da li to svi evropski igrači imaju? Bez toga ne možeš da igraš kad odeš nazad kući“.
Jović je imao svoje viđenje:
„Nije što volim da pobeđujem, nego mrzim da gubim. To me je krasilo od malih nogu – moram da pobedim. Naravno, ne možeš da dobiješ svaku utakmicu, nije lako, ali uvek se trudim da dam sve od sebe“.
Još malo o Spolstri…
„Spolstra je uvek bio iskren prema meni, posebno ove godine – i to mi je najvažnije. Kada je počela sezona, ispao sam iz rotacije, nisam igrao i pozvao me je u kancelariju. Rekao mi je da nisam dovoljno dobar da igram. Totalno sam to poštovao i samo sam ga pitao šta treba da uradim. Rekao mi je i time sam se bavio.“
Dragić pamti slično iskustvo sa dvostrukim šampionom NBA:
„Sećam se, rekao mi je da je vreme da se preselim na klupu. Poludeo sam, insistirao da mogu da budem u petorci, ali sam na kraju pristao – imao sam jednu od najboljih sezona u karijeri. Kada je došao plej-of, vratio me je u petorku. On vidi te stvari, sve to prihvatiš i nastaviš da radiš sa njima“.
Bonus video:
neda.kerkez
Sasvim je normalno da ćaletova strana porodice nije oduševljeno gledala kako pobeđuje Srbiju.
Petar Markovic
Sreća njegova da je sve ostalo samo na pretnjama
davidpantelic80
Bas mi zao sto Dragic nije odlučio da karijeru završi u Partizanu