Nakon što su protutnjali Istočnom konferencijom u regularnom delu sezone, Čikago Bulsi su te 1992. godie stigli do druge šampionske titule. Istina, bilo je tu nekoliko izuzetno napornih plej-of serija, što posebno važi za onu finalnu protiv Portlanda. Nju je naravno obeležio, a ko drugi nego – “Njegovo leteće visočanstvo”, Majkl Džordan!
Ako je tih godina jedna stvar bila konstantna bio je to plan kako stati na kraj Bulsima. Prosto trebalo je “samo” zaustaviti Džordana.
Ipak, svima je jasno bilo da je to lakše reći nego učiniti, jer MJ je prosto imao sve. Osim šuta za tri poena. Tako se u redovima Trejlblejzersa rodila ideja. Pošto Džordan nikada u karijeri nije imao naročito visoke procente šuta za tri poena, a te sezone je šutirao još lošije, u Portlandu su zaključili da je najbolje da mu “ostavljaju prostor” van linije 7,25.
Istovremeno, na taj način bi mu bio zatvoren prilaz košu, kao i šut sa distance i poludistance. Racionalno gledano plan je bio savršen, uz veliku verovatnoću da će “upaliti”.
Problem je što je postojalo jedno veliko “Ali”….

Džordan iako je bio sasvim prosečan šuter za tri poena bio je verovatno najbolji košarkaš svih vremena, i sama ideja da neko želi da se “kocka” sa nekim delom njegove igre uz nadu da neće biti kažnjen zvuči kao ludost. Upravo to su na svojoj koži osetili košarkaši Portlanda u prvom meču velikog finala.
Majkl je osetio da ga čuvari puštaju da slobodno šutira, i u tom trenutku odlučio je da im pokaže koliko su pogrešili.
Usledila je rafalna paljba “Crnog Isusa”.
Jedna za drugom, pa ponovo Džordan… Majkl je igrao poluvremeno kakvo do tada nije viđena u NBA finalu. Nakon pet pogođenih trojki, Džordan koristi činjenicu da je njegov čuvar Klif Robinson ponovo ostao daleko od njega i pogađa svoju šestu trojku za poluvreme!?
Usledio je pogled Džordan prvo ka Robinsonu, uz odmahivanje glavom, zatim i pogled prema Ervinu “Medžiku” Džonsonu,koji je komentarisao taj susret za jednu od televizija, uz sleganje ramenima. Tako smo dobili legendarnu reakciju po kojoj svi i danas pamte Majkla.

Na kraju Majkl je završio poluvreme sa 35 poena, što je i dalje rekord NBA lige za najviše postignutih poena za dve četvrtine, dok je sa Stefom Karijem izjednačen po broju najviše ubačenih trojki za poluvreme.
Toliko o tome da Džordan ne ume da šutira trojke…
Naravno, i Majkl je imao svoje “viđenje situacije” na kraju duela. Izgleda da je čin Blejzersa, kao i mnoge druge stvari u karijeri shvatio lično.
– Izazvali su me već na startu finala. Nisam to očekivao, ali sam osetio priliku i iskoristio je. Izgledalo je kao da šutiram slobodna bacanja, a ne trojke. Bio sam u zoni i ne znam da objasnim zašto je to bilo tako. Ipak, ne želim da postanem samo trojkaš, jer bi time oduzeo sebi neke druge delove igre. Mogao bih da radim na šutu za tri i da mi on bude mnogo bolji, ali ne želim to, jer to nije moj stil i nije moje shvatanje košarke, a i ne želim da time smanjim kreativnost u mojoj igri – bile su reči Džordana posle meča.
Čini se da je upravo tada “Leteći” otrkio svetu zašto nije tokom karijere imao bolji procenat šuta za tri poena – mogao je ali nije želeo…
Bulsi su na kraju očekivano “razbili” Blejzerse u tom meču, a kako je izgledala legendarna partija najboljeg igrača svih vremena podsetite se na snimku ispod.
“ISPAO SAM GLUPERDA, A ON JE IMAO PRIVATNOG DETEKTIVA…” Bivši košarkaš otkrio kako je ostao bez kluba: Greg Popovič me je upozorio, ali…
OBAVEZNO POGLEDAJTE: PENALTY CHALLENGE: Filip Đukić – Mitrović šuri, Duća Vlahović šuri, pomozi Bože! EP 37


