Novi košarkaš Olimpijakosa Čarls Dženkins otvorio je dušu u opširnom intervjuu za klupski sajt gde kao na dlanu analizirao čitav život.
Jedan od igrača koji zauzimaju posebno mesto u srcu navijača Crvene zvezde po prvi put je izneo nepoznate detalje iz svoje prošlosti.
S obzirom na to da je došao iz sportske porodice košarka je bila logičan izbor.
–Počeo sam da se bavim košarkom zbog oca i brata koji su je igrali. Otac mi je igrao koledž košarku, a brat je bio veliki zaljubljenik u ovu igru i takođe je igrao za koledž ekipu. Oni su me zarazili košarkom – počeo je razgovor popularni Đenka.
Da mu u životu ništa neće ići tananim putem uverio se krajem 2001. kada je kao 12-godišnjak ostao bez brata.
–Imao je 22 godine kada je ubijen 2. novembra. Upravo dres sa brojem 22 nosim u njegovu čast, a ujedno i kao podsednik na to koliko je život kratak – rekao je novi košarkaš Olimpijakosa.
Priznao je da je sa smrću brata izgubio interesovanje i za košarku i za obrazovanje.
–Razmišljao samo samo o bratovoj ćerki. Godinu dana sam bio nevidljiv u svemu. Ocene su mi bile toliko loše da sam isteran iz škole. Sledećeg leta su me poslali u javnu školu u Njujork, koja je imala lošu reputaciju. Dugo godina unazad ona je bila najgora škola u ovom gradu, ali ujedno jedina koja je mogla da me prihvati – prisetio se Dženkins.
Istakao je da je dobio ogromnu podršku roditelja u tom trenutku ne zaboravljajući kroz kakav “pakao” je prolazila njegova majka.
–Kada sam izgubio brata video sam koliko mi je majka tužna, a njega tuga je bivala još veća zbog mojih loših ocena u školi. Osećao sam tada da ne želim više da je razočaram. Rekao sam sebi da bih moram da učinim sve najbolje. Ne u košarci, već u školi. Da imam dobre ocene i učinim nešto pozitivno za porodicu – rekao je Dženkins.
Rezultati su ubrzo stigli. Završio je koledž tri meseca ispred svoje generacije.
Evropskoj javnosti se prvi put predstavio 2013. kao košarkaš Zvezde. Sedam godina kasnije priznao je da odluka nije bila laka.
–U početku nije izgledalo lako jer je moja majka imala srčanih problema, a ja sam bio predaleko. Dok sam boravio u SAD-u bio sam udaljen od svojih šest sati i mogao sam u bilo kom trenutku da stignem. Srećom, imao sam podršku roditelja koji su obećali da će me informisati o svemu. Sa druge strane, ispred sebe sam imao tim koji mi je dao priliku da igram – rekao je Dženkins.
Dženkins je pričao i o transferu u Milano, povratku u Crvenu zvezdu zahvaljujući odličnoj saradnju sa trenerom Dejanom Radonjićem u prvom mandatu, Himkiju i novom poglavlju u Olimpijakosu.
FRANCUZI PIŠU: PSŽ nudi Nejmaru novi ugovor, a ovo je njegov odgovor!
OBAVEZNO POGLEDAJTE: MeridianSport Podkast #04 (La Liga, Championship, turska i švajcarska liga)
MRKELA: Veliki klub se javio za Degeneka, Garsija ne želi iz Evrope



Scar
Ovde si dobio još jednu porodicu i uvek si dobrodošao!!!
Sasa
Zalosno sta mu se desilo, ali pokazao je koliko je jak
Jelena
Nekad ovakve stvari nateraju coveka da bude najbolja verzija sebe
Mikica 93
Jako emotivna prica, tuzno je sta se ljudima desava u zivotu, a neki kojima su svi zivi i zdravi su nezadovoljni zbog nekih gluposti.
Ognjen
Svaka cast, da brat uvek bude s njim…
Nina
Zao mi je zbog toga, budi jak
Toma
Kamen bi zaplakao…
Danilo
Budi jak brate !
Filip
Djenka je zmaj
Nikola
Djenka, zao mi je zbog toga, budi jak !
zizi
Djenka srecno dalje
Sanja
Svaka cast sto je sve postigao. Bas volim borce u zivotu.
lazar
svako nosi neku svoju tuznu pricu,Dzenkins je veliki borac i veliki covek,kao i kosarkas naravno,te je medju najbioljim defanzuvcima u evropi
Anci
Najezila sam se.. Svaka mu cast sto je uspeo posle pada da se podigne. Pokazao je svoju snagu i uspeo da porodica bude ponosna na njega sto je ucinio za njih, pokojnog brata i za sebe.