Koliko god formule uspeha bile različite, disciplina je deo svake jednačine. Plan je bio jasan – odmor od 14 do 16 časova. Morao je biti ispoštovan. I bio je, iako su novinarska pitanja pretila da poremete rutinu pred prijateljsku utakmicu u Vršcu. Kada je ispratio igrače u svoje sobe, Vule Avdalović je seo za sto i priča je mogla da počne.
Povoda je bilo na pretek, a glavni se zove Svetsko prvenstvo za igrače do 19 godina, koje će od 28. juna do 6. jula biti održano u Lozani. Srpski biseri su zasijali pre godinu dana u Finskoj. Pokazali su tada mentalitet, kvalitet i karakter. Na Evropskom prvenstvu su završili kao drugi i obezbedili sebi kartu za najveću smotru, gde će Srbija tražiti medalju posle 12 godina posta.
Umor od rada je bio prisutan, ali pozitivine čestice su preovladavale u Hotelu Srbija.
„Reprezentacija je praktično ista kao na Evropskom prvenstvu. Nastavljamo gde smo stali i nadam se da ćemo ponovo biti uspešni kao prošle godine“, rekao je Avdalović za Meridian sport.
Oko sebe ima plejadu mladih asova ogromnog talenta. Savo Drezgić, Andrej Kostić, Aleksa Stanojević, Miloš Šojić, Aleksa Dimitrijević, Nikola Džepina… Momci na vidiku imaju lepe karijere. Već su pokazali prošle godine da imaju pobednički gen, tako da se ništa manje ne očekuje niti ove godine u Lozani.
„Oni su kvalitetna grupa momaka. Poznaju se dugi niz godina, igraju zajedno… Prošle godine su uzeli medalju, što ih je dodatno povezalo i učinilo još boljom grupom. Bilo mi je lakše nego prethodnog leta jer smo se upoznali. Sa razlogom postoji optimizam, a videćemo šta će biti na samom prvenstvu.“
Prioritet nije rezultat, već korak napred u košarkaškom odrastanju.
„Voleo bih da se sa svakog takmičenja vratimo sa medaljom, ali rekao sam više puta da nam to nije prioritet, već da je važno da se prikažemo u dobrom svetlu i da se momci pripremaju za seniorski tim, što je krajnji cilj svih nas koji radimo sa mladima.“
Rivali su izazovni, a Srbija se nalazi u grupi sa Novim Zelandom, Malijem i Argentinom.
„Biće jak turnir. Amerikanci, Australijanci, Kanađani, Nemci… Mnogo kvaliteta, a mi smo u grupi sa timovima koji nisu iz Evrope, što će biti zanimljivo i novo za nas. Ali, spremamo se da budemo što bolji i da se domognemo druge faze.“
Analiza rivala je važna, ali u prvom planu je Srbija i kako postati bolja ekipa na svakom novom trenignu.
„Potrebno je naći meru. Napravili smo skauting za prve tri utakmice i znamo sa čim ćemo se sresti. Spremili smo način na koji želimo da igramo. Posle grupne faze neće biti vremena za detaljan skauting, posebno za najvažniju utakmicu — osminu finala, jer do kraja tvoje poslednje utakmice u grupi nećeš znati protivnika. Uvek je najvažnije da ti budeš spreman za bilo koga, da se znaju osnovni principi.“
Disciplina je neophodna i važan faktor u pedagodiji Avdalovića.
„Mi smo kratko vreme zajedno — tridesetak dana. Zato je važno da od starta postoje pravila, pogotovo zbog njihovih godina. Važno je da znaju šta treba da rade, a šta ne. Sve je za njihovo dobro. Ako se pretera, napravi se korekcija. Postoje različite filozofije, drugi treneri verovatno imaju svoja pravila, ali ja se držim ovih svojih i trudim se da ih ekipa poštuje. Nekima su potrebna oštrija pravila, nekima blaža… Na kraju je do njih, ali disciplina je važna.“
Socijalne mreže su sastavni deo života mladih ljudi, zato se i postavlja pitanje koliko se treneri obaziru na njihovo ponašanje u virtuelnom svetu. Avdalović kao čovek starog kova – gleda u oči, ne u telefon.
„Ja lično ne pratim mreže, ne zanima me i nije mi preterano bitno. Važno mi je da oni žive sportski, da spavaju na vreme, da jedu šta treba, da su koncentrisani na treningu i da uvek znaju da je ovo posao koji su sami izabrali. Nije isto reći da želiš nešto da uradiš i žrtvovati normalan život da bi se podredio sportu. O tome vodim računa, a manje o društvenim mrežama.“
Posao. Reč koja je odjeknula. Izabrati životni poziv sa veoma malo godina nije lako.
„Deca vrlo rano sazrevaju i ulaze u profesionalne sisteme sa 16 godina. Tada odlučuju da li će se baviti košarkom. Kod nas ne postoji sistem koji uz košarku nosi i školu, tako da je veoma teško uskladiti obrazovanje i sport. U Americi je drugačije, tamo dobijaju diplomu i imaju alternativu ako ne uspeju u košarci. Kod nas je drugačije i zato kažem da je ovo posao. Ako odluče da im košarka bude posao, to ne znači da će uspeti, ali je nemoguće uspeti bez te odluke da se maksimalno posvete. Ni to ne garantuje uspeh, sve je surovo. Na kraju, sve od njih zavisi”.
Kako najbolje od juniora napraviti seniora je pitanje na koje ne postoji odgovor. Putevi su različiti, pojedini idu na koledž, neki se poput Nikole Džepine odlučuju za Evropu, a ima i onih koji svoju sreću traže u Srbiji.
„Ne postoji ispravan način. Trenutno je teško odoleti pozivu Amerike. Sve je veći broj klinaca koji se odlučuju da idu na koledž, prvenstveno zbog finansijske ponude, koju retko ko može da odbije. Takođe smatram da ako si pravi, mentalno i karakterno spreman i uz to talentovan, naći ćeš svoj put da postaneš igrač. Sve je individualno. Pre svega, pristup će odrediti na kom nivou će igrati.“
Primarni zadatak Avdalovića i njegovih kolega je stvaranje igrača za najveću scenu.
„Veoma su talentovani i na njima je da li će ispuniti očekivanja. Vidim mnogo kvaliteta, dolaze novi klinci i mnogi pretenduju da jednog dana budu deo seniorske reprezentacije. Smatram da klubovi u Srbiji dobro rade sa mladim igračima i da ima mnogo ljudi koji su posvećeni košarci, što se odražava i na nacionalni tim.“
Pojedini poput Drezgića i Kostića su već postaali prave zvezde. Ljudi traže sliku, autogram…
„Andrej je debitovao za Zvezdu i pre prošlog prvenstva, Savo je imao minute u Partizanu. Dve-tri vesti i već ste popularni. I prošle godine su bili veoma popularni, a ukoliko dođemo do uspeha u Švajcarskoj — verujem da će mnogo momaka doživeti naglu popularnost, što je i normalno. Oni se sasvim dobro nose sa tim i svesni su da je to nešto što se trenutno dešava. Poznajući ih kroz treninge, mislim da niko nije poleteo, da su čvrsto na zemlji i važno je da tako ostane.“
Kapiten iz Finske Mitar Bošnjaković neće biti deo reprezentacije. Partizan je odlučio da igra finalnu seriju Superlige Srbije, pa tako očigledno nije realno da bue deo spiska putnika za Svetsko prvenstvo.
„Mislim da Mitar neće biti sa ekipom. Bio sam spreman da ga sačekam kao i ostale momke. Dimitrijević, Kostić, Drezgić… Svo su bili na kampu u Trevizu. Kostić je došao dve nedelje kasnije i bio sam spreman na ustupke. Sa Mitrom sam bio u kontaktu, kao i sa ljudima iz Partizana. Oni su odlučili da igra KLS za Partizan, pa da se priključi kada završi obaveze. Te obaveze su se poklopile sa prvenstvom, tako da on neće biti u reprezentaciji.“
Kada se završi Svetsko prvenstvo, neće biti mnogo vremena da se Avdalović odmori, jer je od nedavno na novom zadatku. Postavljen je za prvog trenera Mega. Posle iskustva u OKK Beogradu, vreme je za iskorak.
„Prirodno se desilo. Mnogo mi je drago i mislim da sam spreman za viši nivo, da ću odgovoriti na izazove. Tim će biti veoma mlad, što sam navikao radeći u tom sistemu. Očekivanja su uvek ista — da izbacimo što više igrača i da kroz Megu dobiju minute, a potom grade svoje karijere na najbolji mogući način.“
Utisak je da Avdalović nije preskakao razrede. Već je učio i kupio kako bi što spremniji bio za abaligaško borilište.
„Kao što igrači, tako i treneri imaju različite puteve. Ovo je moj. Kada sam završio karijeru, hteo sam da ostanem u košarci. Ukazala mi se prilika u Partizanu kod Petra Božića, pa sam bio pomoćnik Aleksandru Džikiću. Usledila je saradnja sa Dejanom Milojevićem i Vladom Jovanovićem. Te godine su za mene velika škola i mislim da nije greška što sam tako počeo. Sigurno nisam bio spreman da odmah po završetku igračke karijere idem na viši nivo, tako da sam mnogo naučio od njih. Tri godine u OKK Beogradu su bile edukacija, završen fakultet i sada sam spreman da radim pravi posao.“
Vladu Jovanovića iz Spartaka je istakao kao čoveka koji mu je najviše pomogao na trenerskom putu.
„Imao sam svoju igračku percepciju košarke. Onda sam u Partizanu shvatio kako stvari funkcionišu. Sa Dekijem sam tri godine lepo radio, ali Vlada Jovanović je neko od koga sam najviše naučio. Na pravi način mi je pristupio. Imamo fenomenalan odnos i uvek ću mu biti zahvalan na svemu što je učinio za mene.“
U Megi će ponovo raditi sa mladima, što očigledno veoma prija talentovanom stručnjaku.
„Ne pravim razliku između mladih i starijih. Pristup treba da bude isti prema svima. To je način na koji želim da pristupim svakom igraču, bez obzira na status i godine. To je jedini ispravan način. Šta god da se dešava u budućnosti, imaću isti odnos prema svima.“
Ne gleda previše u budućnost i ne zamišlja kule i gradove, već razmišlja samo kako da Mega bude što bolja.
„Trenutno sam na mestu gde tačno treba da budem. Sve mi odgovara u Megi i ako me sada pitate — želeo bih da tu ostanem što duže.“
Vule neće biti jedini Avdalović u Megi. Marko je već neko vreme deo mlađih kategorija i preti da krene putem slavnog rođaka. Na Mini Kupu u Nišu ove godine je proglašen za najboljeg igrača, a momak sa 15-icoma na leđima ima mnogo talenta u sebi.
„U kontaktu sam sa Markovim ocem. On je sjajan momak, igra veoma lepu košarku. Drago mi je što igra na taj način. Tu je već dve godine i nadam se da će ostati još dugo, da ću ga dočekati u prvom timu.“
Avdalović + Bileća + dres Mege sa brojem 15: Nikola Jokić idol, Tijana Bošković ponos
Gacko i Hercegovina imaju posebnu vezu sa sportom. Avdalović je krenuo odatle, kao mnogi drugi. Nije slučajno završio na najvećoj sceni.
„Hercegovina je iznedrila mnogo sportista. Fizička konstitucija ljudi iz tog kraja omogućava im da budu uspešni u sportu, kao i prirodni talenat, ali i karakter. Sve to čini ljude iz tog podneblja pogodnim da budu uspešni sportisti. Uveren sam da nema slučajnosti. Pomenuli smo samo sportiste, ali veliki broj ljudi koji vodi poreklo iz Hercegovine uspešan je i u drugim poslovima. Karakter ih čini prodornim i drže se zajedno. Sve to utiče na njihov uspeh”, zaključio je Avdalović za Meridian sport.
Bonus video:



stanko.trkulja
Ni manje ni više nego SP
vojinovmarko15
Napred momci,siguran sam da cete srcano da igrate!!!