Tek punoletni Je Gon Kim je potpisao petogodišnji ugovor sa Crvenom zvezdom u transferu iz Čonbuka vrednom 500.000 evra, uz 25 odsto od naredne prodaje. Na prvi pogled, to nije posao koji će da promeni istoriju evropskog fudbala, međutim, upravo ovakvi aranžmani pokazuju koliko se fudbalska mapa sveta promenila.
Nekad je put bio gotovo jednosmeran. Evropa je uzimala najbolje iz Južne Amerike i Afrike, dok je Azija za najveće klubove Starog kontinenta uglavnom bila egzotična destinacija, tržište za veterane i mesto na kojem se karijera završava.
Meridian sport ti donosi NOVI BONUS DOBRODOŠLICE – do 26.000 DINARA uz dva dana igre bez depozita!
Danas je slika potpuno drugačija. Skauti evropskih klubova odavno su stigli do Seula, Tokija, Šangaja, Rijada i Dohe, a novac koji se u prethodnoj deceniji slivao u azijski fudbal napravio je čitav niz neobičnih transfernih putanja.
Je Gon Kim je jedan od primera te nove logike. Zvezda je dovela igrača koji tek treba da postane ono što timovi iz najvećih evropskih liga vide u njemu. Njegov dolazak u Beograd predstavlja pokušaj da karijeru ne gradi preko rezervnog tima ili niza pozajmica u Mančester sitiju i Barseloni, već direktno kroz seniorski fudbal.
Kimov transfer je za evropske prilike mali. Nije ni među 50 najvećih poslova u kojima su fudbaleri direktno iz Azije stizali u Evropu. Ali njegov dolazak je odličan povod da se vratimo kroz istoriju i vidimo koliko su neki od tih prelazaka bili ogromni, jer kad se pogleda lista najskupljih transfera dobija se gotovo neverovatna kombinacija velikih imena, igrača koji su se u Aziji obogatili, onih koji su tamo pronašli drugi život i nekoliko poslova koji su svojevremeno izgledali potpuno nezamislivo.
Posebnu priču predstavljaju Kina, Katar, Japan, Ujedinjeni Arapski Emirati i Saudijska Arabija. Tamo su tokom prethodnih godina odlazili igrači za ogromne plate, često u najboljim godinama karijere. Neki su se kasnije vraćali u Evropu, a njihovi transferi su u tom trenutku postajali veoma značajni jer je azijski klub praktično postajao poslednja karika u lancu velikih evropskih poslova.
Jedan od najfascinantnijih primera, pogotovo iz domaćeg ugla, jeste epski transfer Radeta Bogdanovića iz 1997. godine. Nekadašnji napadač sarajevskog Željezničara napravio je fudbalski bum u Južnoj Koreji noseći dres Pohanga, odakle se otisnuo u Japan i zaigrao za Džef Junajted. Njegove igre u Džej ligi opčinile su Radomira Antića, trenera Kolčonjerosa, pa je usledio spektakularan prelazak u Atletiko Madrid težak neverovatnih 17,4 miliona evra.
Taj transfer je danas gotovo zaboravljen kada se govori o najvećim evropskim poslovima, ali u vreme kada je realizovan bio je među najskupljima na svetu. Danas zauzima visoko 7. mesto na večnoj listi najvećih azijskih transfera u Evropu, a Bogdanović je kasnije bogatu internacionalnu karijeru golgetera gradio u Bredi, Verderu iz Bremena, Bilefeldu i Al Vahdi.
Među najskupljima, na 18. poziciji, nalazi se i aktuelni napadač Crvene zvezde. Marko Arnautović je 2021. godine napustio Šangaj SIPG i vratio se u Evropu, potpisavši za Bolonju za 6.000.000 evra. Markov put je bio potpuno drugačiji od Radetovog. Arnautović je Evropu već osvojio kao igrač, nastupao je za Inter, Verder, Stouk i Vest Hem, a zatim otišao u Kinu. Kada se vratio, Bolonja je dobila iskusnog špica koji je u međuvremenu postao jedna od najvećih zvezda kineske Superlige.
Na vrhu se nalazi transfer koji je svojevremeno izazvao lavinu komentara. Kad je Barselona 2017. godine platila 40 miliona evra Guangdžou Evergrandeu za Paulinja, mnogi su mislili da je katalonski klub napravio jednu od najčudnijih kupovina u svojoj istoriji.
Brazilac je iza sebe imao period u Totenhemu koji nije ostavio naročito snažan utisak, a zatim je otišao u Kinu, gde je izgradio reputaciju najboljeg igrača lige. Barselona je ipak odlučila da plati ogroman novac kako bi ga vratila na najveću evropsku scenu. Sumnje su bile ogromne, ali Paulinjo je imao odgovor. Nije bio klasična zvezda, ali je doneo stabilnost i golove. U sezoni 2017/18 postigao je osam pogodaka u La Ligi i pomogao Barseloni da osvoji titulu prvaka Španije.
Već sledećeg leta vratio se u Kinu. Ali bez obzira na kratak evropski povratak, njegov transfer ostao je rekordan. Celih 40 miliona evra i dalje predstavlja jednu od najbizarnijih, ali i najzanimljivijih priča između dva kontinenta.
Aksel Vitsel je malo drugačiji primer. Pokazao je koliko ozbiljan fudbaler može da bude privučen azijskim novcem, a potom da se bez problema vrati u vrh evropskog fudbala. Belgijanac je 2017. godine otišao iz Zenita u Tjenđin Kvanžan za 20 miliona evra. Samo godinu i po dana kasnije, posle Svetskog prvenstva u Rusiji, aktivirana je izlazna klauzula i Vitsel je za oko 20 miliona evra prešao u Dortmund, kasnije madridski Atletiko i napravio karijeru vrednu divljenja.
Pre nego što je kineski fudbal postao sinonim za basnoslovne plate i ogromne transfere, Japan je već znao da privuče fudbalere koji će kasnije napraviti velike stvari u Evropi. Hulk je u Kavasaki stigao kao mladić, potom prešao u Tokio Verdi i upravo je Zemlja izlazećeg sunca bila jedna od važnih stanica na putu ka stvarajnu reprezentativca Brazila.
Njegov prelazak iz Tokija u Porto procenjen je na oko 19 miliona evra i predstavlja šesti najveći prelazak u Evropu direktno iz Azije, iza pomenutog Paulinja, Janika Karaska, Maura Zaratea, Vitsela i Seka Fofane. U Portu je Hulk postao ono što je malo ko mogao da pretpostavi nekoliko godina ranije. Snažan, eksplozivan, sa razornom levicom i sposobnošću da sam rešava utakmice.
Ako je Rade Bogdanović bio veliki transfer u finansijskom smislu, Park Đi Sung je bio možda još važniji u sportskom. Korejac je 2005. godine iz Kjota prešao u PSV Ajndhoven za oko pet miliona evra. Tada taj iznos nije izgledao spektakularno u poređenju sa današnjim tržištem, ali ono što je usledilo višestruko je premašilo vrednost transfera.
Park je u PSV-u igrao pod Gusom Hidinkom, stigao do polufinala Lige šampiona, a njegove partije bile su dovoljne da ser Aleks Ferguson odluči da ga dovede u Mančester junajted. Tamo je postao deo jedne od najuspešnijih generacija u istoriji kluba. Osvojio je više titula Premijer lige, a zatim i Ligu šampiona 2008. godine.
Jedan od najneobičnijih transfera opet se tiče Old Traforda. Odion Igalo je 2020. godine iz Šangaj Šenhue stigao u Mančester junajted. Operacija je bila specifična jer je prvobitno realizovana kao pozajmica, ali se u transfernim pregledima pojavljuje uz vrednost od oko 12 miliona evra. Igalo nije dobio ogroman broj minuta na Teatru snova, ali je za relativno kratko vreme ostavio trag. Postigao je pet golova i imao asistenciju u 760 minuta u svim takmičenjima.
Neki su, dakle, u Aziju odlazili kao zvezde da zarade ogroman novac i kasnije se vraćali. Neki su tamo tek počinjali karijeru. Neki su iz Japana ili Južne Koreje napravili prvi korak ka Evropi. Neki su u Kini postali toliko važni da su njihove sledeće transfere plaćali evropski velikani.
Istorija transfera između Azije i Evrope pokazuje da najdragoceniji poslovi često počinju mnogo manjim iznosima. Park je iz Japana otišao za pet miliona evra i posle zaigrao za Mančester junajted, Hidetoši Nakata je za 3,5 miliona završio u Peruđi i promenio Seriju A, Kejsuke Honda je bez obeštećenja prešao u Venlo, kao i Heung Min Son u Hamburger…
Zato je Kimov dolazak u Zvezdu mnogo zanimljiviji nego što sugeriše tih 500.000 evra plaćenih Čonbuku.
Bonus video:



magdalena
Bice interesantno pratiti da li ce Zvezda od njega uspeti da napravi ono sto zeli
aleksandra
Ako se Kim dobro pokaže možda ga Zvezda proda za godinu-dve za 5 miliona.
boris
Arnautovic iz Sangaja u Bolonju je isto zanimljiv slucaj, mnogi su ga otpisali pa se vratio u formu.
bogdan
Iskreno, ne ocekujem nista spektakularno. Neka odigra pristojno pa cemo pricati.
vanja
Azijsko trziste je odavno prestalo da bude egzoticno, Son je najbolji dokaz. Poceo u Hamburgeru i eto ga gde je stigao.
nikolaj
Videcemo koliko ce dobiti minuta, kod nas se mladi dovedu pa sede na klupi pola sezone.
despot
Ma dobro, jedno je Park Đi Sung u Mancester junajtedu, drugo je neko ko dodje iz Conbuka. Ne treba odmah dizati galamu.
nikola
Rade Bogdanovic 17,4 miliona 1997. godine, ljudi to su bile ozbiljne pare tada. Malo ko se toga seca.
simeon
Meni je i dalje najveci bruh sto je Paulinjo iz Kine otisao u Barselonu za 40 miliona, a jos je i dao 8 golova u La Ligi. Svi smo se smejali tada.
vuk
Onih 25 procenata od naredne prodaje je najbolji deo ugovora, tu se vidi da je neko radio posao kako treba.
ugljesa
Za 500.000 evra ovo je bukvalno bez rizika. Ako Kim Je Gon opravda, Zvezda ga preprodaje duplo.