Rukavina slavi uz Borusiju, tuguje uz Partizan: Mi menjamo trenere posle jednog poraza, a veliki klubovi... 

Dani radosti su trenutno u Dortmundu, jer se Borusija plasirala u finale Lige šampiona. Prvak Evrope iz 1997. godine priredio je iznenađenje u polufinalu elitnog takmičenja tako što je eliminisao favorizovani Pari Sen Žermen. Za Milionere su u bliskoj prošlosti od srpskih igrača nastupali Miloš Jojić, Neven Subotić, Antonio Rukavina, koji je predstavljen na Vestfalenu istog dana kada i strelac pobedonosnog gola u Parizu – Mats Humels.

Bivši reprezentativac Srbije, nekadašnji član i Astane, Viljareala, Valjadolida, Minhena 1860, Partizana i Bežanije, za Meridian sport govorio je o uspesima Borusije, stanju u klubu iz Humske, kao i predstojećem nastupu Orlova na Evropskom prvenstvu u Nemačkoj.

SPECIJALAN POKLON STIŽE: Registruj se i opremi stan – vaučer od 10.000 EUR te čeka!

Jedanaest godina je prošlo od duela Borusije i Bajerna na Vembliju u meču za trofej namenjen prvaku Evrope. Sada će na istom mestu snage odmeriti Borusija i Real.

„Drago mi je da je moj bivši klub u finalu Lige šampiona. Moglo je da bude ponovo nemačko finale, ali možda je i bolje ovako. Od odlaska Klopa Borusija je bila u senci Bajerna, ali ponovo je na stazama slave. Srećan sam zbog sjajnih navijača kluba iz Dortmunda koji su svojom odanošću i ljubavlju prema timu zaslužili tako veliku radost“, počeo je Rukavina kome je u lepom sećanju ostalo igranje pred Žutim zidom i na nekadašnjem Vestfalenu.

Izabranici Edina Terzića 1. juna imaće prekoputa kaznenu ekspediciju evropskih okvira u vidu tima Karla Ančelotija.

„Finale je jedna utakmica i sve je moguće. Voleo bih da Borusija osvoji, ali biće teško. Liga šampiona je postala Realovo takmičenje, kao da su se pretplatili na ušati pehar i oni su uvek favoriti. Sigurno će biti zanimljivo nadmetanje, jer se sastaju dva odlična tima, koja su prikazala atraktivnu igru u dosadašnjem toku sezone“, rekao je Rukavina i dodao:

„Ali, znate kako kaže Murinjo – finala se ne igraju, ona se osvajaju“.

Borusija je najpre preživela „grupu smrti“ gde su bili Pari Sen Žermen, Milan i Njukasl, da bi u nokaut fazi redom bila bolja od PSV-a, Atletiko Madrida, a u polufinalu je priredila senzaciju eliminacijom Svetaca.

„Primetno je da se svake sezone pojavi neko ’iznenađenje’, kako u prvenstvima tako i na međunarodnoj sceni. Bajer je napravio čudo u Bundesligi, Borusija to čini u elitnom takmičenju. Može se reći da su se Nemci na velika vrata vratili u evrokupove, ako su uzme u obzir da su ranijih godina tu dominirali timovi iz Španije.“

Žuto-crni su odličnim nastupima u Ligi šampiona kompenzovali igre ispod očekivanja u domaćim okvirima, a uprava kluba je pokazala mudrost tako što je i tokom slabijih rezultata pružila podršku treneru Edinu Terziću.

„Terzić radi sjajan posao, doneo je nešto novo. Mi menjamo trenere posle jednog poraza, dok veliki klubovi više pristupaju tome kao dugoročnim projektima. Sve se radi planski, a najnoviji rezultat je pokazatelj ispravnog puta.“

Gol vredan finala protiv Svetaca postigao je Mats Humels, defanzivac koji je u zimu 2008, tačnije istog dana kada i Rukavina, predstavljen kao novi član Borusije.

„Sjajan fudbaler, igrali smo godinu dana zajedno. O kakvom se igraču radi govori i šta je sve osvojio kroz karijeru, počevši od Svetskog prvenstva, preko mnogobrojnih titula, a možda sada dođe i do titule prvaka Evrope. Došao je te zime iz Bajerna, kasnije se vratio u Minhen, pa ponovo u Dortmund. Zanimljivo je da kod Nemaca nema problema kada se radi o transferima iz redova najvećih rivala“, kaže Rukavina i dodaje značaj iskusnog Marka Rojsa:

„Rojs je ušao u određene godine i ima manju minutažu. Od Terzića zavisi kako i u kojoj meri će ga koristiti, ali sigurno poseduje igračke kvalitete kojima može da reši finale.“

Milioneri iz Dortmunda su 1997. pokorili Evropu, ali su u narednim godinama doživeli pad i našli se u finansijskim problemima.  Zaokret kluba u najvećoj meri je krenuo dolaskom na klupu Jirgena Klopa.

 „Dolaskom Klopa krenuo je preporod Borusije. Nakon njegovog odlaska nastavljeno je u istom smeru, uz odličan skauting, rad sa mladim igračima, od kojih je klub inkasirao značajna finansijska sredstva. Deluje da će se tako i nastaviti, jer su u strukturama kluba neki od bivših asova koji poznaju okruženje. Što je još jedna razlika u odnosu na prilike kod nas, gde su legende često skrajnute u drugi plan.“

Legende Partizana da se više uključe!

RUKAVINA ANTONIO 13
(FOTO: Starsport)

Nekadašnji defanzivac put Nemačke krenuo je iz Partizana, koji je ove sezone ostao bez trofeja, a upitna je i druga pozicija na tabeli.

„Nikome ko voli crno-bele nije lako zbog trenutne situacije i što ne može sa ponosom da kaže da je navijač Partizana, jer je došlo do toga da se strahuje za drugo mesto. Klub prolazi kroz veoma loš period, ali se nadam da će ubrzo opet biti tamo gde mu je mesto“, poručuje bivši reprezentativac Srbije.

Glavno pitanje koje levitira iznad stadiona u Humskoj je kako izaći iz krize.

„Dosta se priča o promeni Uprave, ali to nije pitanje za mene, jer ja uvek više gledam sa sportske strane. Dešavaju se loši periodi svuda, pa i Barselona je bila u ogromnim problemima posle sjajnih rezultata od 2006. do 2015. godina. Veliki klubovi ne praštaju neuspehe i to je tako svuda. Nije problem da se ne uzme titula šest-sedam godina, ali ako te nema u Evropi, ako u Srbiji TSC ozbiljno preti da postane drugi klub u zemlji – što smeta i nije normalno svima koji vole Partizan, to postaje problem“, kaže Rukavina i dodaje:

„Trebalo bi legende kluba da se više uključe. Nebitno je ko je u Upravi ili predsednik, oni bi trebalo da obezbede dobre uslove treneru i igračima, a sportski sektor je taj koji bi trebalo da se bavi rezultatima.“

Bivši fudbaler Parnog valjka pohvalio je igre koje su prikazali Crvena zvezda i Partizan u međusobnim duelima ove takmičarske godine.

„Ako pogledate večite derbije ove sezone videćete da je bio visok nivo fudbala. Ne pamtim da sam gledao bolje derbije od kada pratim naš fudbal. Obe ekipe imaju veliki broj stranaca, pa je tu pitanje da li su oni možda ubrzali igru. Sa druge strane Partizan uvek ima dobre mlade igrače, poslednji primer je Baždar koji je stigao i do reprezentacije. Za najbolje rezultate potreban je spoj mladosti, iskustva i kvalitetnih stranaca koji će praviti razliku“, kaže Rukavina i poentira:

„Važno je raditi planski, da se zna šta je prioritet. Partizan ne može da izađe i kaže da titula nije cilj, ali mora onda da stavi akcenat na mladim igračima, da ima trenera koji će imati takvu viziju i da ne dolazi do čestih promena na klupi. Ili da se kaže ide se sa strancima i iskusnim igračima na titulu, Evropu, ali onda je problem ako se ništa ne uradi. Videćemo kakav će biti prelazni rok, govori se o 10-12-15 miliona evra za transfer Saldanje, ali pitanje je koliko su te brojke realne jer nije igrao evropske utakmice.“

Nekadašnji srpski internacionalac pohvalno je govorio i o bivšem saigraču iz Bežanije i Partizana, a sada šefu struke TSC-a, Žarku Lazetiću.

“Žare je došao kao osveženje među trenere u Srbiji. Sve ovo što radi sa TSC-om i ranije u Metalcu, nije slučajno. Kada je bio kratko vršilac dužnosti u Partizanu nisu se poklopile kockice, ali prihvatio je tada vruć krompir i kao vojnik kluba hteo je da pomogne crno-belima. Siguran sam da ima kvalitet da već na leto bude trener Partizana ili nekog evropskog kluba”.

Budimo srećni što smo na EURO, što sakupljamo sličice i gledamo Srbiju

Antonio Rukavina
(FOTO: Guliver images)

Srbija je posle 24 godine uspela da izbori plasman na EURO, a Orlovima se ne pridaju velike šanse za neki značajniji rezultat na kontinentalnom šampionatu.

 „Dugo godina sam bio deo reprezentacije i kada smo odlazili na Svetska prvenstva to je uvek bilo sa velikom euforijom, tako da mi se sada sviđa ovo stanje ravnodušnosti gde nema velikih očekivanja i gde se daju male šanse da prođemo grupu. Sa aspekta igrača i selektora mislim da to nije loše, da može da im bude teret manje i da može da se okrene u našu korist. Samim tim što smo posle 24 godine otišli na šampionat je napravljen veliki rezultat i trebalo bi da budemo srećni zbog toga. Naravno, kao i svaki navijač nadam se da ćemo proći grupu, ali trebalo bi da budemo srećni što smo na kontinentalnom šampionatu, što možemo da sakupljamo sličice za EURO album i na kraju krajeva da odemo do Nemačke da gledamo Srbiju u sudarima sa najboljim selekcijama Evrope.“

Nekadašnji član državnog tima dotakao se ko bi mogao da budu uzdanice Orlova na prvenstvu Evrope, ali i na poziciji desnog beka koju je i sam uspešno pokrivao.

„Tandem Tadić-Mitrović godinama funkcioniše fenomenalno, ostale igrače samo da posluži zdravlje, pa možda i napravimo neki dobar plasman. Pozicija klasičnih bekova polako nestaje i od njih se sve više traži da asistiraju, postižu golove. Kosta Nedeljković i Milan Gajić su profili igrača koji bi u budućnosti mogli da odgovore izazovima igranja na toj poziciji u reprezentaciji“, zaključio je Antonio Rukavina.

Trifunović je dva puta znao: Rekao sam Šarasu – super, ako puste Kalatesa, gotovi su!

BONUS VIDEO:

4 Komentara

    Rukavina je bio pravi bek u nasoj repki,i dalje se secam njegovih prodora

    Kod nas se ne dozvoli treneru da pokaze kakav kvalitet ima vec posle prvog poraza sut karta

    Dortmund je svakako iznenađenje, i nadam se da ce iznenaditi i u finalu, iako deluje nemoguće.

    Lep opis stanja kluba Borusija ali i predloga kako da se Partizan izdigne, u pravu je da bi trebalo da se legende Partizana malo angažuju i vide šta i kako je potrebno da se taj naš velikan podigne na noge.

Postavi odgovor